TOP 5 - NAJVAZNIJIH STVARI

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

User avatar
KatarinaS
Posts: 85
Joined: Mon Jul 18, 2005 6:52 am

Post by KatarinaS »

:) Draga Zvrky,
drage volje svracam, i navracacu, sto vise mogu.
I zadovoljstvo mi je (ako se to tako moze nazvati, u ovim teskim i tuznim okolnostima) upoznati pametne mlade ljude koji su se izborili ili se bore, najbolje sto znaju, za svoje zivote.
A narocito videti pametne, dobre mlade ljude, koji se bore za zivote svojih dragih.
Ne zna se koja je borba teza, svaka je na svoj nacin bas - borba za goli zivot. Svoj ili neki drugi.
I ne mogu a da ne budem puna najiskrenijeg postovanja, podrske, ljubavi i saosecanja za svaki takav pokusaj, koji susretnem ovde.
Dobro je videti da se ovde razgovara o zaista vaznim, verovatno i najvaznijim, problemima i temama, a da ima (cini mi se) mnogo manje nebitnog prepucavanja i necivilizovanog, neozbiljnog komuniciranja nego sto je to bioi slucaj ranije (i na starom forumu).

Sto se mog mladog drugara tice, mladjeg brata moje ne tako bliske prijateljice\poznanice, sigurna sam da ce se i sam uskoro prikljuciti nasim razgovorima.
On je i dosao na forum, prvi put, pre nekoliko dana, po mom prijateljskom savetu, jer sam skapirala da nema kome da se obrati, da ga niko ne razume i nema s kim ni da poprica o svom problemu.
A napravio je, kao i vecina, jezivo velik problem sebi, najvise iz pocetne radoznalosti, a i neznanja i one standardne fore "ma nije to nista, lako cu ja to...malo cu da se zezam a posle cu samo da iskuliram bez problema..."
I naravno, kad je posle mesec-dva-tri vise-manje konstantnog "zezanja" provalio da to vise uopste nije zezanje, kad je po prvi put resio da stvarno stane... znate vec kako to ide.
Zapanjio se, prepao se, uzasno se uplasio i prosto zbunio momentalnim ekstremnim, drasticnim reakcijama svog tela i glave.
Ovo pisem uz njegovu saglasnost, pa mogu reci i da njegova porodica ne zna o cemu se radi, a nadamo se da nece morati ni da sazna.
Ni njegova sestra ne kapira tacno sta se desava, ona nikada nije imala nikakve veze s tim, a Miljan (moj mladi drugar) ne oseca da moze da razgovara s njom.
Drugovi s kojima se godinama svakodnevno vidjao su danas svi narkomani, bez prave zelje da se izlece i uopste uloze neki trud u svoje ozdravljenje.
Miljan je, hvala Bogu, sam shvatio, odlucio, i prekinuo svaki kontakt s njima. Sada nema vise nikoga, ama bas nikoga, da razgovara i podeli svoju veliku muku.
Sticajem potpuno suludih okolnosti (a ja u "slucajnosti" nikako ne verujem), pre nekog vremena sam ga videla, odmah skapirala o cemu se radi, i videvsi da je ozbiljno ocajan i ozbiljno odlucan u nameri da se izleci, ponudila svoju podrsku i pomoc.
Ako nista drugo, onda u vidu 24 h dnevno "slobodne linije", ili kako se zezamo "hot lajna" - moze me zvati i mozemo da razgovaramo bukvalno non-stop, kad god on to pozeli.
Sto se ispostavilo da je dobra ideja i, na moje zadovoljstvo, da mu jako puno znaci i pomaze.
Neverovatno je prosto, kako topla, iskrena ljudska rec moze da leci.
To znam i iz svog primera, reci mojih voljenih su me (iz)lecile.

Mislim da Miljan jos okleva da se javi, jos je u velikoj frci sam sa sobom, iskusenja su strasno velika... sam je, naravno da mu i drustvo nedostaje... a zna da, ako ih nazove - gotovo je...
Prvi put se nasao u ovom Paklu i kapiram da mu treba vremena da se sredi, da prebrodi taj inicijalni period, pa cemo onda lagano...
Uverena sam da je samo pitanje vremena kada ce nam se pridruziti ovde.
A do tada, mogu vam preneti i njegove utiske i reci, svi ovi nasi razgovori i iskustva znace mu vise no sto mozete i pretpostaviti.
Citajuci ove postove, osetio se manje kao neki leprozni "alien", otudjeni i o mrazeni uljez, kako se do sada osecao, vec je uvideo da nije sam, da nije jedini sa tim problemom, da se ljudi bore i dobijaju bitke, da ima ljudi i u mnogo strasnijim situacijama, a koji su uspeli da ozdrave...
Ovi postovi mu daju jako puno snage.
Ali i informacija.
Radi se o jako mladom decku, dobrom finom i pametnom, previse radoznalom za sopstveno dobro (kao i vecina nas), ali ocigledno razboritom i hrabrom!
A sada je sve na njemu. I pored moje, i vase, pomoci, i svih visesatnih nocnih razgovora, i sve podrske ovog sveta... bas kao i sa tvojom drugaricom Zvrky - sve je ipak na njemu samom, zar ne?
Mislim da je dovoljno hrabar i uporan, i drzim mu palceve da istraje.
Za sada se dosta dobro drzi, uz sve te oscilacije, "talase" jezivih iskusenja, samozavaravanja i podmuklih demona tog Otrova koji vrebaju svuda oko njega, i danju i nocu.
Miljan je vec usvojio neke od "recepata" koje smo izneli u "TOP 5" temi, trudi se da sebi olaksa muke, ali...tesko je.
Zato bi bilo super da cujemo jos nekoga, jos necije iskustvo... mozda mu bas to pomogne najvise.
Mozda bas to najvise pomogne nekom drugom Miljanu...ili nekoj Miljani...

Baj d vej, Zvrky, na koju temu ti se slabo javljaju? Na kako pomoci prijatelju? Bar citaju ljudi, koliko vidim... javice se, sigurna sam.
To je isto jako teska tema, pretpostavljam da bi odgovor vecine ljudi bio "to je nemoguce".
Malo ko bi se uopste hvatao u kostac s takvim uzasom. Narocito ako je i sam prosao kroz sve to.
Zato tebi svaka cast draga!
Samo tako i ne daj se! I blago tvojim prijateljima sto imaju takvo Sunce da ih greje!

Katarina
User avatar
zvrky
Posts: 4075
Joined: Mon Jul 18, 2005 1:22 am
Location: Beograd

Post by zvrky »

Dobro jutro,naravno da je sve na njemu mi smo tu samo da poguramo i pomognemo, ako on nece....DZABA SVE sto on a i mi radimo,reci mi koliko san ja shvatila njemu je ovo prvi susret sa zikrom i jebote ne znam vise kako to zlo da nazovem? Samo ti budi uz njega kao sto sam ja uz moju naj prijateljicu samo sto je ona u mnogo tezem polozaju pa je samim tim i meni mnogo teze,zato ne daj mu da mrda od tebe :D ,a ti njen druze poslusaj je bar nekad pa cak i kada ti se to ne svidja,i kada mislis da nije upravu,ne ljuti se na nju ako ti malo zvoca zeli samo da ti pomogne :!: zelim ti puno srece i sto pre da nam se pprikljucis da vidimo kako si i da nam ti to ispricas,katarina nam iznosi tvoj problem ali mogao bi da se ukljucis u diskusiju...pozdravlja vas zvrky :smt041 :smt023
User avatar
piscies
Posts: 15
Joined: Thu Jun 23, 2005 12:36 pm

Post by piscies »

Prva stvar koja mi je zasmetala bila je ta sto nikakvo zadovoljstvo nisam osjecala.Ni pri budjenju ,ni kad zaspem,kad sam sama ili kad sam s ljudima.Bila sam samo jedna tupa ljustura.

Stvar koja mi je pomogla da prebrodim one preduge dane su sitnice.Neki zadatak koji za taj dan moram ispuniti(posaditi cvijece,otici na pijacu,spremiti kucu).Nesto banalno ali ipak nesto sto mi je skracivalo neograniceno vrijeme i sto sam sama htjela uraditi za taj dan.

Mnogo mi je pomogao i razgovor sa mojim Igijem jer smo se drogirali zajedno,skidali se zajedno i sad zajedno zivimo zivot bez toga.Ti su mi razgovori i bili najbitniji.Zato sto je on najbolje znao moju ovisnost i razumio me(mozda vise nego ja samu sebe) a uvijek mi je znao reci pravu stvar u pravo vrijeme.

Vazno je i gledati druge narkomane ispred zgrade i u gradu da vidim kakva sam bila i da se podsjetim da je to moja druga realnost koja jedva ceka da se ostvari.

I da! Ljudi. Razliciti ljudi,drugaciji ljudi ili ljudi slicni meni koji su polako krenuli da se infiltriraju u moj zivot i cine ga mnogo zanimljivijim i kompletnijim.Pa i ljudi ovde i ove price su medju tim stvarima koje su mi bile najvaznije u mom oporavku koji jos uvijek traje.

:smt060
User avatar
sanela
Posts: 4007
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Post by sanela »

Ovo je odlična tema i mislim da će oni koji još ne znaju šta da urade nakon što prestanu uzimati drogu ovdje pronaći dosta stvari koje mogu iskoristiti. Nadam se da će biti dosta odgovora na ovu temu.

Draga Katarina S, nisam ti ranije poželjela dobrodošlicu, tako da to činim sad :) Baš sam se obradovala kad si se javila. A još više mi je bilo drago kad sam pročitala da si dobro :smt023

Čuvaj se i javljaj se :)

Puno te pozdravljam iz Sarajeva :smt006

Sanela
fightstigma
Posts: 7
Joined: Sun Jun 19, 2005 12:21 pm
Location: NZ

Post by fightstigma »

Sto se tice prvog meseca ni sama ne znam kako sam izgurala,ali fizicka zikra nije bila nista u poredenju sa onim sto me je cekalo posle toga.Da bi ostala cista morala sam promeniti ceo zivot. (1) Prekinula sam kontakt sa aktivnim ovisnicima i mestima na kojima se koristi droga i alkohol(barovi,klubovi ...). (2)Prihvatila sam savete i podrsku i isla sam na NA sastanke(Narcotics Anonymous)svaki dan,prva 3 meseca. (3)Pocela sam voditi dnevnik (4)Nisam dozvolila sebi mnogo razmisljanja i ispunila sam dan razlicitim aktivnostima (5)Kada sam osetila potrebu za gudrom ponavljala sam sebi da ce proci i da treba samo da preguram taj jedan dan.
User avatar
zvrky
Posts: 4075
Joined: Mon Jul 18, 2005 1:22 am
Location: Beograd

Post by zvrky »

Kristina izgleda da si uspela okupiti ljude na ovu temu :smt026 ,zajedno smo jaci :smt023 :smt082 ,drago mi je da ih ima sve vise!!!!!!!!!!!
User avatar
play
Posts: 119
Joined: Fri Apr 15, 2005 2:10 pm
Location: Österreich
Contact:

Post by play »

Zdravo svima,evo samo da umiksujem moj happening,tj.sta ne treba raditi ali je na kraju ispalo dobro za mene jer se nisam usudjivao ponoviti isto. Dakle najveca glupost koju sam mogao sebi uciniti je ta da ladno uzmem prvi put u zivotu NALOREX i to u periodu kada sam bio i najzesce navuce,sta vise jos sam bio uradjen!!! Ljuuuuudiiiiii!!!!!! Nemoj te se zezati ko boga vas molim,ja se u zivotu nisam onako osecao,ma to je jebeno neopisivo odvratno,bolno, praceno jos spektrom nama premijernih osecaja koji ni malo ne prijaju,izuva iz cipela-ono najgore.Moja je sreca "valjda" bila sto sam minut po uzimanju nalorexa otisao na klonju-znaci minut i bam-katastrofa,sa jedne strane klonjam,sa druge glava mi je u kadi peglam ono sto nikada nisam,telim se,nisam u stanju ustati a panika me je pritom opicila zesca,mislim umrecu u rodjenim govnima-gotovo kraj!!! Na jedvite jade se izvlacim iz klonjare matorima na penal i bez trunke razmishljanja govorim o cemu je rec jer je vrag odavno odneo salu. Smestaju me u krevet,zovu doktora koji im samo daje konstataciju koja glasi "zajebano" neka odlezi pa sta mu bog da,shatro umreti nece..i nisam umro iako sam u nekim-cestim trenucima iako jako uplasen za svoj zivot vec nacisto ubedjen da crkavam nacisto se prepustao i cekao ni sam neznam sta,neko svetlo jebem li ga,nesto sto ce me osloboditi tih muka,pa i sama smrt. Jebeno crkavanje je trajalo punih 24 casa,a ja sam u tom periodu samo na sekvence mogao nazirati svoju majku koja je non-stop stajala iznad mene sa rukom na ustima i suzama u ocima. Kasnije mi je pricala da sam se bukvalno kretao po krevetu kao da sam opsednut,mumlao,stenjao,neprestano se okretao po tri cetri puta bez prestanka,a sve je to rezultiralo da njoj jadnici na obe ruke popuca gomila kapilara na nervnoj bazi dok mi je cale propisao krv. Kako se osecam posle toga??? E to vam ne mogu opisati,nemogu vam docarati do koje mi se mere stegne grlo i dodje mi da vristim kada pomislim sta su sve progurali zbog mene. Sada su hvala bogu ok jer sam i ja takodje normalan,ne zivimo zajedno iz razloga sto su oni u jugi a ja zapalio trbuhom za kruhom u inostranstvo sa suprugom.Ponavljam dobro nam je svima,svi smo relativno srecni,matore cujem bar jednom nedeljno da im kazem koliko mesta zauzimaju u mom srcu,pomazem ih koliko mogu,prosto receno,boricu se svim silama celoga zivota ne bi li im nadoknadio ne nadoknadivo i takodje uciniti ih ponosne na svoje dete,na ono za sta su se celog zivota borili,zivot cu im dati. Tema mi je malo skrenula u total private,a neka je jer ako neko iz ove price izvuce nesto za sebe sto ga nece dovesti u slicnu situaciju,vredelo je pisati.
Nalorex sam poceo ponovo da pijem nakon toga ali tek po isteku nekih 7 dana apstinencije i naravno da mi je pomogao da istrajem citavih dva ipo meseca kada mi ga je i nestalo. Ne mogu sigurno tvrditi da bi mi bio tako koristan da nisam imao pomenuto vatreno krstenje,tj.da nisam osetio kako je nezgodno igrati se njime.Postao je takav autoritet da mi nije padalo na pamet da kojim slucajem zavrsim nesto.Stoga napominjem da ako se odlucite za tu soluciju,budite vise nego svestni da vam pluca mogu stati u sekundi ako ne postujete pravila koja lek nalaze. I naravno ako krenete sa terapijom ne dozvolite da bude kraca od 9 meseci do godinu dana,uostalom to bi vam i doca rekao. Druga stvar koja me je vesto drzala podalje od dopa je posao.Znam da u nasoj staroj jugi koliko god imate motivacije da radite ona ne traje vecno jer najcesce izostaje dobra kinta sto tu pocetnu motivaciju i jaku zelju vrlo brzo spusti na nivo "ma boli me kita da radim za 200evra" Ja sam uhvatio sto bi rekli zadnji voz i u najtezem stadijumu drogiranja bio spasen od tadasnje devojke sada vec zene i odveden preko da pokusam po milijarditi put nekim legalnijim i normalnijim putem stvoriti nesto od svog zivota. Sama izolacija je ucinila svoje,skinuo sam se na suvo i ostao cist sest meseci,nisam razmisljao o dopu najverovatnije iz razloga sto sam taj period svakodnevno provodio po nekim meni ne vidjenim mestima,lepim,futuristickim,jednom recju zanimljivim i to je bila vise nego dovoljna zakrpa za moju rupu u mozgu. Proslo je i to upoznavanje nove sredine,navikao sam i vremenom bivao sve prazniji iz razloga jer sam non-stop sedeo u kuci jer posla toliko trazenog ni za lek.Takodje su pocele i nesuglasice sa ukucanima,ponajvise sa suprugom iz razloga moje velike usamljenosti,totalno bez i jednog prijatelja,bez ikoga,a toliko sam se ljudi uzeleo,rodila se ponovo jebena zelja da se taj bed trip eliminise nekako,ustvari postojao je samo jedan nacin. Meni glupanu nije trebalo ni sat vremena po organizovanju hajke da navatam nekog crnju koji je ispostavilo se kasnije bio moj diler narednih godinu dana dok ga nisu uhapsili.Naravno za taj period sam u rezervi imao jos kombinacija koje bi koristio bas ako ovaj nije bio u gradu a meni bilo hica i nije mi se cekalo. Sve je to bogami lepo potrajalo,navucen ja,navucena zena,minus na racunu od 5000 eura. Situacija je postala mnogo komplikovanija jer ako bi jedan od nas dvoje pomenuo skidanje,drugi bi ko iz topa nasao razlog za jos danas i tome cinilo mi se da nema kraja.Mozda ce ova zavrsnica zvucati traljavo i neverovatno,ali je zaista tako bilo. Skinuli smo se tako sto sam se ja iznenada zaposlio,dok ona nije imala namere da nastavlja bez mene jer sam prvashodno ja bio primarni problem,pametna mala. Dobro ovo sad zvuci kao cica mica i gotova prica...naravno da je tu bilo muka i pokusaja prolongiranja jos kojeg dana drogiranja,ali sreca je nasa sto je ona nedovoljno bivala uporna kada god bih ja stavljao tacku na sve,hocu reci da je iako takodje u krizi postovala neka nepisana pravila cije bi krsenje dovelo do recidiva. Ja i dalje radim,ne pomisljam da prestanem iako je katastrofalno iscrpljujuce,ona me podrzava takodje sretna sto radim,odnosno sto nemam vremena koje bi me dovodilo u pitanje. Neznam hocemo li ikada biti slobodni,cesto vidim u njenim ocima ceznju za dopom i da ga kojim slucajem pomenem skocila bi od radosti,ja se takodje borim sa samim sobom,najgore je vikendom jer tad je prokleto ler vreme koje treba ubrzati-provesti ga u okvirima tebi interesantnog a ne izabrati ono najinteresantnije.
Najvise me je radovalo to sto sam shvatio da sam ga savladao,pobedio,a najvise prestrasilo to sto borba jos traje,jer onda kad poverujem da sam najjaci tada se najvise bojim.
To su stanja koja stavljaju veliki znak pitanja na ovisnike i oblast narkomanije jer su totalno nedodirljiva. Niti ih mozes docarati nekome,niti ih neko moze shvatiti! Ma koliko god klimali glavom,zbog svega klimaju samo ne zbog toga sto te razumeju o cemu govoris,a ni ti sam se potom ne umes ponoviti. Eto ja ovo razduzio,napisao neke od kljucnih desavanja moje ovisnosti,sa potrebom,bez potrebe sve u nadi da ce neko citajuci ovo pronaci neku sitnicu koja ce mu mozda puno znaciti.
Samo da napomenem da je cela ova moja pisanija ispala u Tarantino fazonu jer prvi odeljak gde govorim o losem iskustvu sa nalorexom i tadasnjim stanjem svojih roditelja je ustvari "last part" pa da ne bude zabune i eventualnih sumnji u autentichnost napisanog.

Puno vas pozdravljam i zelim vam laku noc...

---Play---
---"Kad Ja Tamo,A Ono Medjutim"---
User avatar
katarinadimedici
Posts: 430
Joined: Sat Apr 16, 2005 3:25 am

pA GDE STE!?

Post by katarinadimedici »

jA SE PITAM GDE STE VI,KAD ONO TAMO MEĐUTIM!jA SAM PAK POSTALA STRUČNJAK ZA VIRUSE,OBARANJA SISTEMA I SLIČNO!UPRAVO SAM STOTI PUT PLATILA KAMATU NA BUDALE I REINSTALACIJU SISTEMA.SUTRA INSTALIRAM ICQ PA SE PIŠEMO?!
pOZDRAV TEBI I PDT_Love_23 NAJLEPŠEM ČUVARU! PDT_Love_14
User avatar
play
Posts: 119
Joined: Fri Apr 15, 2005 2:10 pm
Location: Österreich
Contact:

Post by play »

Dobra noc svima vama problematicnima :wink: ...
Katarina raduje me sto nas nisi zaboravila,takodje jedva cekam da obnovimo pisaniju preko legendarnog icq-a. U slucaju da su ti virusi koje pominjes i reinstalacije napravili toliki haos a da si jos pride i zaboravila svoj pasword pa moras skinuti icq pod novim podacima saljem ti broj mog kako bi me lakse pronasla. 123236311. Takodje bi me radovalo kada bi jos neko od vas zeleo stupiti u kontakt samnom preko icq-a,u suprotnom dobro je i ovako,na vama je,pa kako vam volja dragi moji neznani junaci.
Laku noc svima,lepo sanjajte,jos lepse spavajte,odmorite vase napacene duse i organizme jer sutra se borba nastavlja,a treba biti u svakom pogledu jak,otporan,tvrdoglav... Period rehabilitacije mora imati sve uslove da bi ga mogli tako zvati,cao.
---"Kad Ja Tamo,A Ono Medjutim"---
User avatar
KatarinaS
Posts: 85
Joined: Mon Jul 18, 2005 6:52 am

Post by KatarinaS »

Oh wow!
Dragi drugari!
:D :D
Prosto mi je neprijatno da reagujem ovako burno-pozitivno na sve ove potpuno Istinite, Iskrene, tacne, intimne & opste, potpuno sjajne postove!
Koliko god da je tema tuzna, crna i teska, najteza na svetu, ipak ne mogu a da se ne obradujem vasim lekovitim, sustinskim, vaznim stavovima i iskustvima. Najvise zbog toga sto sam potpuno uverena da zaista jesu lekoviti i da ce nekome puno pomoci.
Sanela, puno hvala na toploj dobrodoslici!
I meni je drago da se opet vidimo I sigurna sam da cemo od sada biti u redovnijem kontaktu.
Sta da vam kazem… svaki od ovih postova me je opet, kao I uvek, duboko (do)dirnuo, inspirisao neka nova (I novo-stara) razmisljanja, rastuzio I obradovao…
Mislim da svi kapirati na sta mislim.
Play, svaka tebi cast, prijatelju. Nadam se da mi ne zameras sto koristim bas ovu rec. A koristim je jer iskreno osecam taj neki, neobicno prijateljski, “vajb”. Ma, znate na sta mislim, kao da smo ratni drugovi, kao da smo prosli kroz jezivo krvav rat zajedno, pa svako od nas zna tacno svaku nijansu muke, patnje I hrabrosti svakoga ovde.
Zato me I tako licno pogode neki postovi. Zato sto znam. Zato sto znam da I vi znate.
I zato sto znam da neki ne znaju, da misle da su sami, da ne mogu da se snadju u Paklu koji se u milisekundi stvorio oko njih, u njima…
Zato I mislim da je jako vazno da nastavimo ovu temu, I bilo bi sjajno da nam se pridruze I podele s nama svoja iskustva I ostali.
Moj mladi drugar Miljan se bori.
Kad ima volje dodje na forum, procita, zamisli se I isplace se…
Jos nije spreman da se prikljuci razgovorima, ali evo, danas smo se culi I – prati sta se ovde dogadja koliko god moze. I puno mu znace I nase price I sve reci podrske.

Mislim da treba dodati jos nesto na ovu temu, I mozda I o tome razgovarati.
Ucinilo mi se jako vazno I zanimljivo da podelimo (jedni s drugima), osim “TOP 5” javaznijih post-skidanjskih (!) stvari, I onih nekoliko najvaznijih stvari zbog kojih volimo da smo strejt!
Sta je ono sto najvise volite u Normalnom Zivotu (tj. zdravom, nezatrovanom), sta je ono u cemu ste najvise uzivali (narocito tih) prvih strejt dana\nedelja… sta je ono vise nikad ne zelite da izgubite (upotrebom otrova)….
Bas sam o tome nesto razmisljala… I skapirala da se vise nikada, ni za sta na svetu, a ponajmanje za malo otrova u prahu, ne bih odrekla onog najstrasnijeg smeha, kikotanja I zacenjivanja, onako od srca, ludacki…
I nikada nikada se vise ne bih odrekla osecanja duboke, iskrene, potpune zaljubljenosti… one vatre u stomaku na pomen tog imena… onih adrenalinskih sokova na sam pogled…
Nikada se toga ne bih odrekla.
Posle svega, posle svih godina strasnih iskustava, iskusenja, poraza I pobeda… I nakon ovih par (I vise) godinica Normalnog Zivota (a nije uvek lako).. mogu da kazem da bih definitivno radije osecala bol I patnju I tugu, nego sto bih se (opet) “ugasila”, “iskljucila”, zamrla I obamrla, uspavala I utrnula sama sebi sva cula I svaki trag duha I duse.
Pre sam za bol, I to je zivot.
Eto.
Samo sam htela da vas sve sada pozdravim, da vam se zahvalim I nacnem I ovu vaznu pod-temu. Zaista se nadam da cete se sto pre javiti, da ce nam se I Miljan pridruziti, kao I ostali drugari koji, za sada, samo stidljivo citaju nase “guts spilling” ekspresije!
Zapravo sam htela da malo detaljnije elaboriram, narocito nakon procitane price mr PLAY-a, ali posto je 2 nocu a rano se ustaje – mislim da cu to uraditi sutra.
Do tada – ostajte mi Zdravo, dobro I uporno!
Svako dobro!

Katarina S

P.S.
Sigurna sam da bi bilo bas interesantno da se svi nadjemo u nekoj sobi zajedno… mislim, bar za sada, na chat sobu 
Deluje mi kao da ovaj chat naveden na forumu nije neko resenje? Ili sam u krivu?
Ispade da niko nikad nije na njemu?
A kad bi se svi usaglasili oko nekog vremena, tipa – svi mozemo da odvojimo sat-dva cetvrtkom od 23 h, mozda bi mogli da se nadjemo negde drugde, da napravimo svoju, posebnu sobu… Npr. na Yahoo… ili tako nesto.
Ako svi imamo npr. Yahoo Messenger, mislim da bismo mogli I tako da se nadjemo, na Conferrence varijanti (kao Private\Instant Message, samo sa vise ljudi).
Sta mislite?
Kapiram da bi bilo totalno zanimljivo razgovarati u realnom vremenu.

Locked