Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
ivon
Posts: 157
Joined: Thu Jan 21, 2010 8:44 pm

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by ivon »

[ Uglavnom, najbitnije od svega je to što je prošao još jedan dan bez otrova. Sedmi po redu. 1 tjedan. Čovječe, stvarno ne mogu vjerovati da je prošlo tjedan dana. Svaka mi čast. Bravo ja.
Bravo,bravo,braVO.... :rock: :rock: :rock: :rock: :rock:
outlow
Posts: 54
Joined: Fri Jan 29, 2010 11:52 pm

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by outlow »

stvarno mi je drago da si bolje,nedaj se,budi oprezan i ne previshe siguran.
samopouzdanje doziraj korektno i sutra je vec osmi dan.
puno srece na poslu,cuvaj se rutine i nemoj biti konformista.
frishak si i stvar je delikatna,nedaj se izbaciti iz tracnica.
nadji adekvatnu strategiju i kontrolishi emocije.
kad su osjecaji negativni i cini se da dominiraju ,nemoj donositi odluke i prelaziti u akciju.

get the balance right

cuvaj se
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by dete svemira »

Kuckaj....

:heart: PDT_Love_07

Hvala ti puno sto pokazujes snagu i upornost...
Tu smo...
kuckaj....
Misli koje misliš
su život koji živiš.
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by Vuk »

Nadam se da si imao OK dan, kucni nešto kad imaš vremena...
Moon child
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by VVV -ex prokleti »

Đubrad mi isključila internet, kasnio sam nešto s plaćanjem i odmah su stupili u akciju. Stvarno su nemilosrdni, nisu ni opomenu poslali, odmah iskopčali. No dobro, platio račun i evo me.
Ako već nisam napisao, radim u jednoj njemačkoj velikoj trgovini kao prodavač, i zadovoljan sam. Imam fenomenalnog šefa, odličnu ekipu, solidnu plaću s obzirom na današnju situaciju i dosta dodatnih beneficija.
Da pređem na stvar, radim već dva dana nakon povratka s bolovanja, i nisam ni slutio da će biti tako teško. Sve mi je na poslu postalo naporno, s ljudima veoma malo komuniciram jer baš nekako nemam šta za reći. Čak su i oni primjetili nekakvu promjenu kod mene, ali nitko zasad ne postavlja nikakva pitanja iako mi se čini da ih zanima zašto se ponašam drugačije.
Isto tako vrijeme kao da stoji dok sam na poslu, nikad kraja radnom danu i svaka minuta provedena tamo, čini mi se kao agonija. Imam osjećaj kao da izdržavam nekakvu kaznu, a ne kao da radim. Znam da moram izdržati i prilagoditi se, i da će biti bolje. Ipak su mi ovo prvi dani na poslu otkako sam čist. Nikad prije nisam bio čist u toj firmi, pa čak ni na razgovorima za posao ni na predavanjima prije nego sam počeo raditi. Osjećam se praznim i sam sam sebi dosadan, a sigurno i drugima oko sebe. Nema više onog starog, veselog i vrijednog radnika i kolege, kojemu ništa nije bilo teško i koji je sve radio s voljom i posebnom pažnjom, i kojemu je sve bilo interesantno. Čak sam i druge poticao kada im je bilo teško ili kada su imali nekakvih problema. Naime, svjestan sam da je u biti prije mene radio heroin umjesto mene, a sad kad je "dao otkaz", morat ću ga ja zamijeniti i to za stalno.
Ne pada mi na pamet ponovno početi sa tim smećem, samo zato da bi mi bilo super na poslu. Posao je tako i tako tu da bih imao od čega živjeti, a ne da bih uživao.
Važno je da prolazi i deveti dan bez otrova, i osim što mi je hladno vani ,(što je u biti i normalno jer je vanjska temperatura bila danas oko -2, samo što ja nisam navikao ne to, jer dok sam bio na heroinu nije bilo zime za mene), nekakvih fizičkih smetnji nemam, a psihički sam svakim danom sve jači.
Svo slobodno vrijeme provodim u kući, baveći se autogenim treningom i autosugestijom, i meditiranjem. Kako mi se vratio apetit, jedem stvarno mnogo, i već sam dobio 4 kile. Pijem mnogo tekućine, nikako da utažim žeđ. Većinom su to čajevi (samo što ih ja pijem hladne, s limunom i medom) i puno vode,dok mi je pravo zadovoljstvo poslije kvalitetnog i obilnog obroka popiti 1-2 Guinnessa, ili nekog kvalitetnog belgijskog pšeničnog piva.
Ovaj mi forum stvarno mnogo znači, što zbog svih vas koji mi pružate podršku, a ujedno mi služi i kao dnevnik. Kao mjesto gdje mogu reći tj. napisati sve što me muči, o čemu razmišljam, kroz šta prolazim i sve što mi je na pameti.
Hvala vam svima, a tebi VUČE posebno zahvaljujem na svemu što činiš za mene. Zadužuješ me previše, i ne shvaćam kako nekome koga ni ne poznaješ možeš učiniti toliko dobra. Valjda nisam navikao da u ovom svijetu zla i gadosti, u društvu kojem sam bio i ljudima koji su mi bili "prijatelji", postoji još dobrote i razumijevanja. To mnogo govori o tebi kao osobi i o tvojem karakteru, i mislim kako sam s tobom uspostavio jedan iskreni odnos, iako sam oduvijek mislio kako preko inteneta možeš samo naletiti na kojekakva čudna poznanstva, i neiskrene i površne ljude, koji najčešće iz nekakvog vlastitog interesa ili koristi pišu ono što želiš čuti.
Namjerno sam ovo napisao u javnom postu, kako bi i ostatak ove "zajednice" i svi ostali ljudi, znali kako ovdje ima anđela i ljudi koji samo žele pomoći, i to na bilo koji način, ne gledajući pritom na vlastite interese.
A sad odoh, imam još stvari koje moram uraditi prije nego odem na spavanje.
Veliki pozdrav, i nema predaje....V.
Last edited by VVV -ex prokleti on Wed Mar 10, 2010 1:40 am, edited 1 time in total.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
asifa
Posts: 19
Joined: Thu Dec 31, 2009 10:19 pm

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by asifa »

svaka cast samo naprijed mozes ti to
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by Vuk »

Brate, ne znam šta da ti drugo kažem neko da dobijaš od mene stojuće ovacije i veliki aplauz za još jedan dan i svu snagu koju pokazuješ. Hvala ti što deliš svoj oporavak sa nama jer iz toga izlazi mnogo snage i energije koju nosiš u sebi i oni kojima je potrebna mogu je naći.
Ja sam se priključio forumu i, kao i sada uostalom, bio je prepun narkomanskih naklapanja i kojekakvih priča, toga mi je bilo dosta tražio sam izlaz i našao ga, upravo ovde sam se i upoznao sa ljudimo koji su se skinuli, ostali čisti i što je najvažnije našli način da uživaju u životu, e to je ono u šta nisam ranije verovao da jemoguće. Verujem da svako nađe ono što traži pa tako ako ti treba svađa sigurno ćeš naći nekoga da se sa njim posvađaš, ako ti treba neko da te sažaljeva sigurno ćeš naleteti na nekoga ko će to raditi, ako želiš nekoga da podržava tvoje drogiranje toga ovde bar ima u nedogled ALI ako tražiš oporavak i novi normalan živo biće tu za tebe!
Ja svoj oporavak dugujem ljudima koji su bili tu za mene kada sam iskreno tražio pomoć, razumeli me onakvog kakav jesam sa svim mojim manama, voleli me onakvog odvratnog i zlobnog kakav sam bio samo zato što su u meni videli sebe pre nekog vremena i iskrenu želju da se promenim. Znao sam da želim ali pojma nisam imao kako. Psihijatri su mi bili sjajna opcija i dan danas verujem u moć psihoterapije ali sam ipak svoj izlaz našao negde još bliže (i jeftinije =) ) u ljudima koji su živeli kao i ja ranije koji su sada čisti i samo žele da pomognu. Širenjem ljubavi verujem da ljubav i dobijam, to je jedina jednačina po kojoj funkcionišem danas i za mene radi.
Ozbiljno se nosim mišlju da se spakujem i dođem samo da bih te zagrlio i dao ti aplauz za snagu koju pokazuješ u ovoj borbi, a ne bi mi to bilo ni tako strano s obzirom da s vremena na vreme i navratim u tvoj grad da se vidim s prijateljima iz NA, ko zna, možda se uskoro i upoznamo. Ono što je danas bitno to je da spavaš, jedeš, ne uradiš ništa loše i već si na konju, vremenom sve postaje bolje i još bogatije. Kao bebe, prvo naučimo da tržimo, pa da hodamo, pa da sami uzmemo, na kraju naučimo i da dajemo, sve malo po malo, ali radi.
Ne brini za loše osećaje koji mogu doći s vremena na vreme. To je samo život koji se događa. Kada sam počeo da osećam i dobro i loše ja sam bio malo prepadnut, istina nisam bio sam i imao sam puno ljudi koje sam mogao nazvati u svakom trenutku i koji bi me razumeli ali sam često BIRAO da budem sam i to mi baš i nije pomagalo. Ipak jedna stvar me je tešila i činila da se osećam mnogo bolje. Dok sam se drogirao nisam umeo da napravim razliku između dobrih (kao da ih je bilo) loših i užasnih dana...ili onih koji su jednostavno malo čudni. Danas s obzirom da prepoznajem loše znači da imam i dobre, a to je za promenu lepo. Takođe kažem sebi da je to jednostavno život onakav kakav jeste i da sada učim da se sa njime nosim i to je ono što mi daje snage: TO JE ŽIVOT JEBOTE! Pa ja život ne bih ni imao do sada da sam nastavio sa drogiranjem onako kako je išlo, umro bih verovatno još prošle godine, a sada, sada imam život pa se trudim da u njemu i učestvujem i uvek pronađem dobro pa da u tome i uživam, zašto i ne bih. Tako sam i na tebe naleteo, u moru ljudi ovde naleteh na lika koji je dobar i jednostavno iskren u svojoj želji koliko god cilj bio zajeban. Svaka ti čast na tome!
Samo napred i samo polako!
Moon child
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by VVV -ex prokleti »

Ćiao Vuče, ne znam da li si pročitao mail, ali opet se potvrđuje da unapred imam osjećaj da znam što ćeš da mi kažeš. Palo mi na pamet da ti predložim da se negdje vidimo, a kad ti meni ono predložiš isto. Ako si voljan,i imaš mogućnosti i vremena, bilo bi mi veoma drago da svratiš u Zg, želio bih da te upoznam i zagrlim. Imam feeling da smo se ti i ja baš ono nekako povezali, kao da te znam sto godina. I čini mi se da smo veoma slični, ne samo po pitanju droge.
Što se tiče tvojih postova i tvoje priče, moram priznati da te nisam čitao, ali čim nađem vremena pozabavit ću se i time. Zanimaju me tvoje borbe, tvoja iskustva i tvoj život.
Sad te pozdravljam, ali uskoro se čitamo...V.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by Vuk »

Da budem iskren vremena imam, a za takvu stvar bih našao sve i da ga nemam, ipak to gledam i kao deo svog oporavka pa je prilično visoko na mojoj listi prioriteta. Nije mi ni cim da dođem pošto već poslednjih godinu dana banem tamo s vremena na vreme, a poslednje što su mi rekli da sam propustio je neka slatka gibanica koju su mi doneli čak ovde da bih probao...mmmm, red oraha, red krema, red maka...šou! Slab sam jedino sa parama pa u svojoj režiji ne mogu da dođem tek tako ali mi prijateljica putuje koliko na svake dve nedelje, manje više, i nadam se da opet krene uskoro, ako se potrefi (a verujem da hoće) pišem ti naravno pa da probam tu slatku gibanicu dok je sveža :D
Ono što je najbitnije je da sada vremena ima, za sve, ima vremena, moglo je da ga ne bude ali sada je ceo život tu i ovako ili onako sve bude. Osim ako naravno ti ili ja ne uzmemo tu prvu dozu čega god misleći da ćemo posle lako, onda se sve može vratiti na staro, do tada sve može i sve bude, život tek počinje!
Samo budi dobro, malo po malo, dan po dan, snaga se vraća, a čak i kada naiđe loš momenat to je sada samo loš momenat, nije više kriza niti ludilo, sve prođe i u čistom životu ide samo na bolje! Samo se ti drži i piči svoju priču!
Moon child
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by VVV -ex prokleti »

Ma naravno Vuče, samo polako. I pomalo, dan po dan. Nego ako ćeš da dolaziš,najavi par dana ranije, da vidim kad sam slobodan od posla i kad radim. Ako želiš šaljem ti broj mobitela na pp?
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
Post Reply