Lijepo receno Jano-hvala. Rijetko u ovakvim situacijama i pomisljamo uopste na sebe-tek ponekad, kada smo skroz uvjereni da oni mirno spavaju (i kada se ne pitamo da li u tom snu ima kosmara) u toplom, ususkani u cistom sigurnom domu, u dubokoj noci, kada mi, suovisnici nemamo sna, pomislim i zapitam se: "Odakle mi ovolika snaga?!". Ali znam da ujutru moram na posao, da tamo moram biti odgovorna, usresrediti se na radne zadatke, da poslije posla ili prije posla moram pripremiti rucak i biti domacica, majka, supruga, psiholog, orator i slusalac i tu nema dileme....Bojala sam se jedino, da kada ovo bude prolazilo i jenjavalo da me tad snaga ne izda i da ne puknem na sitnici. No, radila sam jednu stvar-uticuci na kcerku da se mjenja, mjenjala sam ujedno i sebe. Pokusavala sam naci zadovoljstvo u malim stvarima, radosti dobre procitane knjige, i sl.stvari.
Bas danas sam pricala sa kcerkom kako njihova generacija nema cilja, kako od nas slusaju koliko je zivot tezak i to ih demotivise. Onda sam joj iznijela pozitivne primjere kako covjek moze sebe da pronadje i kako ce osjetiti sebi slicne, te da tako mogu graditi svoj svijet. Cinimi se da ste Vi Jano dipl,sociolog, ja sam slicnog profila i ja se jezim na ovu poplavu laznih diploma, bogatasa bez obrazovanja, svu ovu izopacenost morala, ali ipak se mogu pronaci ljudi slicni sebi i ostvariti neko druzenje, komunikacija...Tako sam pokusala ubjediti svoju kcerku i mislim da uspjevam u tome,jer dijelimo misljenja.
Sto se nas suovisnika tice, normalno da ce ovo ostaviti traga, ali i zbog njih-djece i zbog nas samih moramo se trgnuti i pokusati nastaviti zivjeti ,toliko normalno. Zasluzujemo to da, ako ni zbog cega, onda sigurno zbog svega ovoga prezivljenog.
Strah i oprez, normalno ostaju prisutni, kao i nada.
Veliki pozdrav!
PS-zadovoljstvo mi je citati Vas
majka konacno otkrila bolnu istinu
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
draga klara,
da vam natipkam par rjeci i da podjelim sa vama neshto iz mog iskustva.
Moja majka je trenutno jako sretna i konacno moze mirno da spava,samo zato shto sam ja cist.
Nazalost moja ovisnost i marginalan zivot zadnjih par godina(nije uvjek tako bilo),je ostavio dubok trag u zdravstvenom stanju moje majke.
Iskreno mi je zao zbog toga ali nishta nemogu napraviti da to promjenim.
Ako uspijem da ostanem cist shto mi je namjera,ispunicu joj jedinu zelju koju ima zadnjih 15 godina.
Zato htio sam da vam napishem da bez obzira na probleme vashe kcerke,nesmijete zaboraviti na vashe zdravlje.
Na duge staze moze biti kobno.Emocjonalno je jako komplikovano ali povucite jasnu liniju izmedju onoga shto je vasha obaveza kao roditelj i ono shto nesmijete da si dopustite jer ce vam se polako reflektirati u loshem zdravlju(fizicki,mentalno).
Nemojte gubiti nadu , imajte strpljenja i budite optimista.
Iskreno se nadam da ce vasha kcer pobjediti ovisnost i isplivati cista na drugu stranu.
buena fortuna
outlow
da vam natipkam par rjeci i da podjelim sa vama neshto iz mog iskustva.
Moja majka je trenutno jako sretna i konacno moze mirno da spava,samo zato shto sam ja cist.
Nazalost moja ovisnost i marginalan zivot zadnjih par godina(nije uvjek tako bilo),je ostavio dubok trag u zdravstvenom stanju moje majke.
Iskreno mi je zao zbog toga ali nishta nemogu napraviti da to promjenim.
Ako uspijem da ostanem cist shto mi je namjera,ispunicu joj jedinu zelju koju ima zadnjih 15 godina.
Zato htio sam da vam napishem da bez obzira na probleme vashe kcerke,nesmijete zaboraviti na vashe zdravlje.
Na duge staze moze biti kobno.Emocjonalno je jako komplikovano ali povucite jasnu liniju izmedju onoga shto je vasha obaveza kao roditelj i ono shto nesmijete da si dopustite jer ce vam se polako reflektirati u loshem zdravlju(fizicki,mentalno).
Nemojte gubiti nadu , imajte strpljenja i budite optimista.
Iskreno se nadam da ce vasha kcer pobjediti ovisnost i isplivati cista na drugu stranu.
buena fortuna
outlow
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
Hvala Outlow,
iskreno ti zelim da sto prije ispunis tu zelju svojoj majci, jer time ces ispuniti i sebi zelju.
Jos jednom hvala na podrsci.
PS-srecom ja sam "nepopravljivi" optimista uvijek bila u zivotu, pa i sada-to me i drzi!
iskreno ti zelim da sto prije ispunis tu zelju svojoj majci, jer time ces ispuniti i sebi zelju.
Jos jednom hvala na podrsci.
PS-srecom ja sam "nepopravljivi" optimista uvijek bila u zivotu, pa i sada-to me i drzi!
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
Klara, misljenja sam da ne bi bilo lose da strah, oprez i nada postanu u vecoj meri prisutni i kod roditelja koji ovog trenutka nisu u poziciji suovisnika, jer se nikad ne zna da li i kada ce to postati. Mislim da apsolutno svaki roditelj treba i da strahuje i da bude na oprezu kako bi se eventualno i na vreme sprecile neke stvari (ako je to uopste moguce spreciti), pa tek onda da se nada i moli Boga da se nikada nenadje na vasem mestu.klara60 wrote:Strah i oprez, normalno ostaju prisutni, kao i nada.
Znam da su u pojedinim porodicama, meni bliskih i dobrih drugara iz detinjstva i perioda srednje skole, roditelji u svom stanu dozvoljavali okupljanje i drogiranje kasnije "iskristalisanog" i "odabranog drustva". To cak ni na samim pocecima njihovog drogiranja nije bilo nesto za sta se ne zna. Svi ti ljudi, pocev od njihove dece, koji su tada kod njih u stanu „samo duvali“ sada imaju 15 i vise godina heroinskog staza. Sto je najtuznije svi se jos uvek drogiraju. Neki od njih su u medjuvremenu dobili decu i nista u svom zivotu nisu promenili. Trenutno, samo jedan od njih (zbog kojeg sam u pocetku i dolazila na ovaj forum) pokusava da se izvuce i na nalorexu je nesto vise od godinu dana.
Skretoh ja sa teme, ali mislim da bi i svaki roditelj cije se dete ne drogira treblo da provede odredjeno vreme na ovom ili nekom slicnom sajtu, jer vecina njih ne zna prakticno nista o narkomaniji ili ako zna, to je jako malo i povrsno. Prevencija mi deluje kao neuporedivo bolje i jednostavnije resenje u odnosu na lecenje, a u uzrastu u kojem se njome treba baviti mislim da u velikoj meri zavisi od roditelja.
Pozdrav i nadam se da cete se i dalje javljati sa dobrim vestima o vasoj cerki.
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
Svaka cast, Klara!
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
Pawa, o ovome smo nesto Winston85 i ja pisali na jednoj od tema ("Covek se navukao"), ali smo ostali nedovrseni. Svakako da je prevencija bolja i moje je misljenje, da nje bar ovdje u BiH, gotovo da i nema. Pojave se neke nevladine organizacije da prigodnim plakatom,suvoparnog sadrzaja, kao upozore omladinu, odrzi se neka konf.za stampu gdje pricaju neki ljudi koji da jedva poznaju tu bolest itd. Moram priznati da ni ja puno o ovome nisam znala prije nego sto se desila mojoj kcerki. Sad znam da se mora mnogo ranije djelovati, da se prvo u porodici mora nauciti (roditelji) o svim vrstama ovisnosti, da od najranijeg djetinjstva ti roditelji moraju pratiti psihicko stanje svog djeteta, posvetiti mnogo paznje djetetovom ponasanju, reagovanju u razlicitim situacijama i sl. Kod nas su jos uvijek psiholozi i psihijatri kao bauk doktori, a tako su nam svima potrebni. Ja prosto ne znam sta rade razni pedagozi ili psiholozi kojima je radno mjesto u skolama, tj.koliko djece u njih ima povjerenje i koliko se njih obratilo njima za savjet. Znam samo za one price u stilu potukla se dva ucenika i razrednik im kaze ljutito:"E, sad cete kod pedagoga na razgovor!"i sl.Ne znam za primjer iz neke skole da su obradjujuci temu o narkomaniji, (onako samo zato sto je predvidjena za obradu na razrednom casu), doveli nekoga iz nevladinog sektora, na primjer covjeka koji radi u komuni, ili bivseg ovisnika da predoci to sve djeci.Mozda da sam vidjela par emisija na TV sa tim gostima, ali samo par. Svi kukaju kako je narkomanija, alkoholizam i sl. u porastu, a niko to da izanalizira, predstavi kao bolest koju treba lijeciti.O komunama se vrlo malo zna. Mislim da smo totalno neinformisani. Zato sam htjela predloziti Winstonu da ukoliko krenu sa informisanjem roditelja da obavezno krenu od roditelja osnovaca, da ih ubjede da moraju biti na oprezu, da ih upoznaju sa svim tim opasnostima koje vrebaju njihovu djecu. OK je i djeci odrzati ta predavanja, ali mislim da bi se veci efekat postigao edukacijom roditelja. Ako se vec stampaju plakati, na njima bi trebalo da bude neki sadrzaj gdje se objasnjavaju reakcije djeteta na drogu, zatim sa nazivima komuna, adrese ovakvih sajtova i sl....Pawa wrote:mislim da bi i svaki roditelj cije se dete ne drogira treblo da provede odredjeno vreme na ovom ili nekom slicnom sajtu, jer vecina njih ne zna prakticno nista o narkomaniji ili ako zna, to je jako malo i povrsno. Prevencija mi deluje kao neuporedivo bolje i jednostavnije resenje u odnosu na lecenje, a u uzrastu u kojem se njome treba baviti mislim da u velikoj meri zavisi od roditelja.
Evo ja, kao suovisnik (naravno da ne zelim na sav glas da pricam o svojoj kcerki), ali kada bih kod nekog radnog kolege, susjeda, ili bilo koga, za koga znam da bih mu mogla prici, osjetila da se nesto slicno desava, dala bih sve od sebe da pomognem i tom djetetu i roditeljima...
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
Strahovi koje osjeca suovisnik,potpuno su drugaciji od strahova koje osjeca svaki roditelj.Prvi,strahove osjecaju kao posljedicu negativnog iskustva sa ovisnikom,dok je strah drugih posljedica prirodnog instikta samoodrzanja.To su dva razlicita straha i po intenzitetu i po prirodi,pa im stoga treba razlicito i pristupati.Konstanta straha sa vremenom opada,ukoliko suovisnik zivi sa manje pritisaka i stresova u ponavljanju.Medjutim,nikada ne iscezava strah od dozivljenog iskustva,tako da i u nekim normalnijim okolnostima,kada se ovisnik «pridigne« on djeluje kao jedna barikada u normalizovanju emocionalnih odnosa izmedju suovisnika i sada vec bivseg ovisnika.
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
Bas tako Jano. I kad je sve u najboljem redu, nesto u vazduhu treperi, nesto sto opominje :"Ne opustaj se skroz, pazi...", pa evo i kad ovdje pisem pozitivne vijesti, skoro da nikad ne zavrsim, a da ne naglasim da sam i dalje oprezna. Nije to da ja nevjerujem njoj, ona (kcerka) se bas trudi da me uvjeri kako je sve u redu, svojim ponasanjem, rijecima, djelima i ja nastojim da joj ukazem povjerenje, ali strah je ostao...jana wrote:nikada ne iscezava strah od dozivljenog iskustva,tako da i u nekim normalnijim okolnostima,kada se ovisnik «pridigne« on djeluje kao jedna barikada u normalizovanju emocionalnih odnosa izmedju suovisnika i sada vec bivseg ovisnika.
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
Ovaj izvjestaj pisem iz licnog zadovoljstva, nesto u stilu kao da pricam sama sa sobom, analiziram, a i da bi, eventualno neki suovisnik ili apstinent procitao i mozda pronasao odgovarajuci odgovor na neko svoje pitanje:
IZVJESTAJ NAKON DEVET MJESECI:
Devet mjeseci-kakva simbolika! Devet mjeseci se nosi dijete, formira se u utrobi majke. Majka u neizvjesnosti, strepnji, tu su mucnine, teski dani, noci, strah od komplikacija, porodjaja, bolova, hoce li s bebom biti sve u redu…i rodi se nadraze bice –radosti nema kraja (iako cekaju jos vece obaveze)…Tako se ponovo rodila moja kcerka, a ponovo sam se i ja rodila…Danas je devet mjeseci kako je ONA CISTA!!!
MISLJENJE DOKTORA: Juce smo bile kod njenog psihijatra. Prvi put je bio zatecen, kaze joj: “Ti nikada nisi bolje izgledala, kako fizicki, tako i psihicki, ja prosto vise nemam sta da ti kazem!Imate li vi sta da pitate?”. Pitam za lijecenje hepatitisa i njegovo misljenje. Rece da, sto se njega tice moze vec sutra poceti sa lijecenjem i da se,hvala Bogu i to lijeci. Jos joj je rekao: “Nemoj nikada zaboraviti onaj period, nemoj se ni stidjeti, desilo se i eto.Pamti taj period kao opomenu da se nikad vise ne dogodi u zivotu!Eto, pronasla si svoj put, sebe, zavrsi taj fakultet, dokazi se. Ovu Asentru sto ti dajem, to je kao staklena staka, cisto psihicki, da znas da te nesto podrzava.Ti si zdravi clan porodice i ti si njima (ostalim clanovima) svojim ponasanjem slala signale da nesto nije u redu, a oni nisu znali, tada da citaju te signale...“. Novi susret za dva mjeseca, a u medjuvremenu razgovori sa psihologom.
Napomena-promjenili smo mi vise doktora, ali ovaj nam je najbolji (strog, ljubazan, uvijek podsticao nju na pricu i donosenje zakljucaka, kratka pitanja, odbijao pricu o blokatorima i sl…) kazem najbolji ili se mozda pojavio u najboljem trenutku.
PORODICA: U pocetku smo svi bili angazovani na razlicite nacine i sa razlicitim metodama, pomalo izgubljeni, ocajni….Vremenom, otac se povlaci od odgovornosti ,ona je njegova ljubimica I on zaboravlja taktizirati, veoma brzo donosi zakljucak da je dovoljno ojacala…Ja ne odustajem (oslanjam se na sina I par prijateljica), pratim svaki njen gest, osjecanja, reagovanja, nista ne prepustam slucaju. Podsticem je da iskazuje emocije, da place ako joj se place, da se smije, da pjeva, da cuti, ako joj se cuti…Posvecujem joj svaki trenutak bez obzira na doba dana ili noci. Ona je prioritet, a nastojim da ni sina ne zapostavim-balansiram.Polako pocinjem od nje traziti ono: “rad, red,disciplina”, ali isto tako, za razliku od ranije, sada sam naucila da postujem i njen nered u sobi, kada ona nije raspolozena da to pospremi…Uspostavljamo divnu komunikaciju, punu tolerancije i kvalitetnih dogovora…Mnogo sam naucila od nje…
BRAT: Mladji od nje godinu i po. Ona mu je nekada bila idol (sarmanta, umiljata, vesela, drustvena…), a onda se u period njene upotrebe onog zla, on u pocetku nije snasao (bio je zatecen) pa ogorcen, razocaran…S prvim naznakama njenog lijecenja, pruzio joj je ruku (u medjuvremenu i on je donekle sazrio, a i fizicki je prerastao). Sada je ona njegova miljenica, heroj koji je pobjedio zlo. Sad on nju cuva kao svjeze okalemljenu ruzu.
DRUSTVO: Na nase insistiranje, odmah na pocetku lijecenja je prekinula sve veze sa “onim drustvom”. Sad mi sama prica da kada joj se neko javi na facebooku i ona osjeti da taj neko ima veze sa PAS, odmah ga blokira. Staro drustvo, sve cesce zove da pita sta je bilo na fax-u, kako je bilo kod doktora i sl (stidljivi poceci obnavljanja druzenja). Najbolji drug je nikada i nije napustio, a na fax-u je sve vise novih poznanstava.
LJUBAV: Kaze da jos nije spremna za to, a ako se desi dobro i jest, samo hoce “normalnog” momka i da joj prorade leptirici, jer dosadasnje veze su bile povezane sa drogama, a sada ni slucajno to ne zeli….
Pitala sam je sta ako se razocara. “Pa nista, ne bi to mene odvelo “tamo”, ne boj se. Naucila sam da razmisljam, da podnosem poraz ako treba, ne brini mama…”
DALJNI PLANOVI:
-ucvrstiti radne navike i sto bolje upotpuniti svaki dan
-imidz je vec totalno promjenjen (sad je njegovana djevojka sa svojim stilom)
-postici uspjeh na fax-u (u ovom roku su bile tri devetke, ali i dva pada na ispitu, sto ona ne smatra porazom, nego opomenom na koji nacin prici ucenju i obavezama)
-ne prekidati rad na jacanju licnosti
-lijeciti hepatitis
ONA: Nista od svega ovoga ne bi bilo da ONA nije donijela cvrstu odluku, koju smo mi (eto,ispostavilo se) na pravi nacin podrzali.
Svaki dan nas dvije otvorimo neku pricu na temu droge (da li ti nedostaje taj osjecaj; sta bi te, ne daj Boze, moglo navesti da uzmes ponovo; kako bi podnijela neko razocarenje u zivotu…itd.itd…) Uvijek budem zadovoljna njenim obrazlaganjem i odgovorima, jer ona to duboko analizira, daje argumente, trudi se…..
Boze, samo da ovako ostane…..
PS.Bez obzira koliko mi je godina, ja osjecam da sam sazrela uz svoju kcerku i da me je sve ovo ojacalo....a sada mi se i osmjeh vratio na lice.
IZVJESTAJ NAKON DEVET MJESECI:
Devet mjeseci-kakva simbolika! Devet mjeseci se nosi dijete, formira se u utrobi majke. Majka u neizvjesnosti, strepnji, tu su mucnine, teski dani, noci, strah od komplikacija, porodjaja, bolova, hoce li s bebom biti sve u redu…i rodi se nadraze bice –radosti nema kraja (iako cekaju jos vece obaveze)…Tako se ponovo rodila moja kcerka, a ponovo sam se i ja rodila…Danas je devet mjeseci kako je ONA CISTA!!!
MISLJENJE DOKTORA: Juce smo bile kod njenog psihijatra. Prvi put je bio zatecen, kaze joj: “Ti nikada nisi bolje izgledala, kako fizicki, tako i psihicki, ja prosto vise nemam sta da ti kazem!Imate li vi sta da pitate?”. Pitam za lijecenje hepatitisa i njegovo misljenje. Rece da, sto se njega tice moze vec sutra poceti sa lijecenjem i da se,hvala Bogu i to lijeci. Jos joj je rekao: “Nemoj nikada zaboraviti onaj period, nemoj se ni stidjeti, desilo se i eto.Pamti taj period kao opomenu da se nikad vise ne dogodi u zivotu!Eto, pronasla si svoj put, sebe, zavrsi taj fakultet, dokazi se. Ovu Asentru sto ti dajem, to je kao staklena staka, cisto psihicki, da znas da te nesto podrzava.Ti si zdravi clan porodice i ti si njima (ostalim clanovima) svojim ponasanjem slala signale da nesto nije u redu, a oni nisu znali, tada da citaju te signale...“. Novi susret za dva mjeseca, a u medjuvremenu razgovori sa psihologom.
Napomena-promjenili smo mi vise doktora, ali ovaj nam je najbolji (strog, ljubazan, uvijek podsticao nju na pricu i donosenje zakljucaka, kratka pitanja, odbijao pricu o blokatorima i sl…) kazem najbolji ili se mozda pojavio u najboljem trenutku.
PORODICA: U pocetku smo svi bili angazovani na razlicite nacine i sa razlicitim metodama, pomalo izgubljeni, ocajni….Vremenom, otac se povlaci od odgovornosti ,ona je njegova ljubimica I on zaboravlja taktizirati, veoma brzo donosi zakljucak da je dovoljno ojacala…Ja ne odustajem (oslanjam se na sina I par prijateljica), pratim svaki njen gest, osjecanja, reagovanja, nista ne prepustam slucaju. Podsticem je da iskazuje emocije, da place ako joj se place, da se smije, da pjeva, da cuti, ako joj se cuti…Posvecujem joj svaki trenutak bez obzira na doba dana ili noci. Ona je prioritet, a nastojim da ni sina ne zapostavim-balansiram.Polako pocinjem od nje traziti ono: “rad, red,disciplina”, ali isto tako, za razliku od ranije, sada sam naucila da postujem i njen nered u sobi, kada ona nije raspolozena da to pospremi…Uspostavljamo divnu komunikaciju, punu tolerancije i kvalitetnih dogovora…Mnogo sam naucila od nje…
BRAT: Mladji od nje godinu i po. Ona mu je nekada bila idol (sarmanta, umiljata, vesela, drustvena…), a onda se u period njene upotrebe onog zla, on u pocetku nije snasao (bio je zatecen) pa ogorcen, razocaran…S prvim naznakama njenog lijecenja, pruzio joj je ruku (u medjuvremenu i on je donekle sazrio, a i fizicki je prerastao). Sada je ona njegova miljenica, heroj koji je pobjedio zlo. Sad on nju cuva kao svjeze okalemljenu ruzu.
DRUSTVO: Na nase insistiranje, odmah na pocetku lijecenja je prekinula sve veze sa “onim drustvom”. Sad mi sama prica da kada joj se neko javi na facebooku i ona osjeti da taj neko ima veze sa PAS, odmah ga blokira. Staro drustvo, sve cesce zove da pita sta je bilo na fax-u, kako je bilo kod doktora i sl (stidljivi poceci obnavljanja druzenja). Najbolji drug je nikada i nije napustio, a na fax-u je sve vise novih poznanstava.
LJUBAV: Kaze da jos nije spremna za to, a ako se desi dobro i jest, samo hoce “normalnog” momka i da joj prorade leptirici, jer dosadasnje veze su bile povezane sa drogama, a sada ni slucajno to ne zeli….
Pitala sam je sta ako se razocara. “Pa nista, ne bi to mene odvelo “tamo”, ne boj se. Naucila sam da razmisljam, da podnosem poraz ako treba, ne brini mama…”
DALJNI PLANOVI:
-ucvrstiti radne navike i sto bolje upotpuniti svaki dan
-imidz je vec totalno promjenjen (sad je njegovana djevojka sa svojim stilom)
-postici uspjeh na fax-u (u ovom roku su bile tri devetke, ali i dva pada na ispitu, sto ona ne smatra porazom, nego opomenom na koji nacin prici ucenju i obavezama)
-ne prekidati rad na jacanju licnosti
-lijeciti hepatitis
ONA: Nista od svega ovoga ne bi bilo da ONA nije donijela cvrstu odluku, koju smo mi (eto,ispostavilo se) na pravi nacin podrzali.
Svaki dan nas dvije otvorimo neku pricu na temu droge (da li ti nedostaje taj osjecaj; sta bi te, ne daj Boze, moglo navesti da uzmes ponovo; kako bi podnijela neko razocarenje u zivotu…itd.itd…) Uvijek budem zadovoljna njenim obrazlaganjem i odgovorima, jer ona to duboko analizira, daje argumente, trudi se…..
Boze, samo da ovako ostane…..
PS.Bez obzira koliko mi je godina, ja osjecam da sam sazrela uz svoju kcerku i da me je sve ovo ojacalo....a sada mi se i osmjeh vratio na lice.
-
fridriceva
- Posts: 90
- Joined: Tue Dec 23, 2008 11:00 pm
Re: majka konacno otkrila bolnu istinu
Bog neka vas cuva, velika majko!
Lijepo li je zivjeti, spokojno i cisto, sve one trenutke koje smo preskocili, pregazili... Ili ih jednostavno, nismo mogli vidjeti od bola i jada!
Svih ovih 18 mjeseci, koliko je moj brat cist, radujemo se nasem susretu, razgovoru... cutnji, smijehu... kao nekada davno kada smo se ispod jedne divlje kruske igrali zmurke sa drugarima ili cekali majkine krofne!
Zagrlite Vasu kcerku za mene!
Lijepo li je zivjeti, spokojno i cisto, sve one trenutke koje smo preskocili, pregazili... Ili ih jednostavno, nismo mogli vidjeti od bola i jada!
Svih ovih 18 mjeseci, koliko je moj brat cist, radujemo se nasem susretu, razgovoru... cutnji, smijehu... kao nekada davno kada smo se ispod jedne divlje kruske igrali zmurke sa drugarima ili cekali majkine krofne!
Zagrlite Vasu kcerku za mene!