SVRŠETAK_BESPOTREBNOG ISKUŠENJA...

[PROČITAJ ME]

Hvala na čestitkama... pa onako i godina dana nije neki period sa moje strane, jer još uvjek vlada velikooo nepovjerenje, što je normalno...
Sale kako si ti nekako najviše upoznat sa mojom problemom, nazvat ću Boru i otići na sastanak...
Trebalo bi mi... mislim svakako mi je potreban neko skim mogu face to face da se ispričam....
Nekada ima momenata kada sam tako skučena, a ujedno i slobodna ko ptica...
Kako to definisati nemam blage... Iako sam osoba sa naglim promjenama raspoloženja, mislim i po prirodi, valjda to sve nekako ima svoje.
Kada sam ovako čista, treznom glavom razmišljam, jer nikada prije nisam primjećivala normalne životne stvari.. probleme.. problemćiće, sekiracije, sada to na mene čisto utiče, tako čisto da me sve zaboli... onda mi kažu pa da Jaco to je život....
Neke stvari teško prihvatam, druge lako nisam ni svjesna da sam ih već prihvatila... i stvari se odvijaju nekim svojim tokom, i kada me strefi neka mala teškoća, zbunim se, počinjem se povlačiti u sebe..
Govorim mislim razgovaram sa svojim najbližim kao o svemu, a i jesam... ali ustvari na kraju ja ništa ne kažem... ono najbitnije što me mučilo tog dana ja nisam umjela izustiti i ponovno sam po ko zna koji put potisnula i prećutala...
To je moj problem... a mislim da sam sve rekla. Kažem ja svašta.... ali ono bolno i dalje ostaje u meni bolno...
Ne znam ga izbaciti....
Vuče, Vuče upravu si skroz..... teška glava brate mili.. da teža ne može biti.....
Ali valjda je to neko stanje koje trebam proći. A naravno i podjeliti ovako sa vama. Meni bude lakše....
Sada idem sa bratom popiti pićence, pa malo prošetati, jer sutra sam opet cio dan medju četiri zida.....
Zaista mi je potrebno da se naspavam i psihički pripremim za narednih nekoliko dana....
iako zaista volim svoj posao, uživam u njemu, nekada mi zna vala i dosaditi... posebno ako nema ljudi.... ali dobro mnogo čitam....
pozdrav od mene.. i zagrljaj...

[YugoS]

Svaka cast druze!
Jebote,jel' to ima godina?! Pa kao da si me juce zvala iz busa za BG...sjecas se?!

Nemoj sta da sjebes,ako se moze ikako.Kontam da nisi bas naj,ali nadati se da ce proci.
Ipak ponistiti godinu,bilo bi bas onako.....

U svakom slucaju podrska ogromna.
Grli te drug.

[selma]

Jaco,čestitam ti od srca i zelim ti puno takvih pobjeda u životu.Puno pusa od mene

[ivon]

takodje srecno i da bog da ti sve godine zivota bile lepe,srecne,zdrave i ciste,kada si ovo uspela ti mozes sve,poz

[PROČITAJ ME]

Hvala malmase...
ivon.. jedino uz Božiju pomoć, molitvu, aku volju mogu uspjeti....kao što sam već i pisala može se nije uopće tako teško koliko mi znamo to sebi zakomplicirati i nafurati se na bespotrebno.... na crne misli i slično.
Ova borba je sastavni dio života.. normalnog, u kojem ja sada uživam... i u teškim momentima, nekako se umjem iskobeljati, opet uz molitvu...

Eh Yugo brate mili da prodje i godina dana... a da sjećam se da sam zvala neku raju, pa u ostalom i tebe, iako se tog razgovora ne sjećam, na žalost jer sam bila izdrogirana sve do samog ulaska u centar....
ali sve se može...
Evo maloprije sam došla iz pozorišta gledala sam pretstavu OMER I MERIMA... narodna balada... moja ekipa iz Amaterskog pozorišta Neretva....
Zaista mi fale daske, večeras sam upratila koliko mi fali pozorište i gluma....
A nikako da si nadjem vremena i krenem raditi nešto konkretno.... nekako sam još uvjek potrebna da budem što više vremena sa starcima jer vlada još nepovjerenje... a pozorište zahtjeva odricanje mnogih stvari i zapostavljanja odredjenih....
onda se moji plaše da... tačnije sigurniji su kada sam tu na očima što je razumljivo.... pozorište neće ngdje pobjeći kao ni moja želja za daskama....
pozdrav za ekipu.... a ja živim dan za danom uz molitvu i borim se uprkos mojoj nagloj strogoj naravi koju trebam još savladati
vozdra...

[winston85]

Hej, jbt, pa Jaca tebi bio rodjus... Pa nek ti je sa srecom, svako dobro i sve naj naj...zeli ti tvoj drug wins... :drinkers: zivela ti nama...

[PROČITAJ ME]

Jooj ljudi šta je ovo.. naletila nakva prehlada ne popušta već danima.... kišem, nos curi... grlo me razvaljuje..sve sem temperature.
Valjda nisam navikla biti ovako bolesna... imam jedan izraz za ovako stanje... hahahhahaha.. " nakva sam hafifna"... ne znam uopće odakla mi ta riječ, ali mi baš leži uz ovo bolesno stanje... hafifan..
Ne znam možda je nekome bezveze ali meni je samoj šega...
Uglavnom nek me boli, samo je bitno da me duša ne boli...
Jučer i danas sam jedva izdržala na poslu, ali sam imala toliko posla, umorila sam se ko pas.. jutros sam se probudila umorna.
Pa nije mi se to desilo ima 100 god. Ali neka... neka i para zaradjenih.
Kakvi smo mi ljudi ponekad prokleti, govorim za sebe.... nekada kukam bespotrebno, umjesto da se malo strpim, ja sebi stvorim nakvu bespotrebnu paniku u glavi, i tek kada prodje koji dan i sve krene da valja ja sam tek onda svoja....
Sve mi je to na poslovnom planu... a na kraju skontam kada imam više para samo sam malo više srećnija i zadovoljnija, a sve ostalo ostaje isto.
Ne znam kako je kod vas koji ste u radnim obavezama, ali ja sam se baš nafurala da najzad stvorim nešto....
Sva sam se usmjerila ka tome, što naravno uopće nije loše... zar ne?
Nekada kada sam sama u salonu, znam se tako smoriti da je to nešto nevidjeno, bude mi dosadno u momentu i čitati, i slušati muziku...
Zato sam jučer, pošto je stvarno bio topao dan, očistila park od lišća grabljama, taj dio je ispred salona, imam posadjenih pet stabala dunje i jednu višnju, masu ruža, a tek će doći vrijeme kada ću početi saditi cvijeće....
odlučila sam da ću ove godine posaditi najviše suhog cvijeća, majci da pravi ikebane....
A sve je to ogradjeno prelijepim okruglim bijelim kamenom koji sam donjela sa Neretve....
Zaista je lijepo.... pošto je to odmah pored glavne ceste kroz jedan dio grada, pa je stvarno meni lijepo izaći, sjesti, tu ispred i uživati...
Gledam narod koji žurno prolazi, auta kako jurcaju, djecu koja zafrkavaju roditelje kupi mi ovo kupi mi ono.. vodi me u park...
Pa se tako zamislim i zapitam šta ja ustvari želim od života?
Mislim imam sve.. ako se to tako može reći, ništa mi ne fali, ali počela sam razmišljati o malo ozbiljnijum životnim stvarima.... kako znam sama sebi biti duboka lijepo se prepadnem...
...... sjetih se riječi ali ne znam ko je napisao... " Nisi ono što misliš da jesi, nego ono šta je od tebe napravilo tvoje mišljenje"!
I to je zaista tako... Do sada sam o dosta stvari mislila površno, onako.... a sada mnogo razmišljam kako i šta dalje....
Nije li to lijepo? sve ovo govorim jer imam namjeru provesti godine u ljepoti, uživati u svakom novom danu, imati nekoga pored sebe ko me neće osudjivati za moju prošlost.... pa otkrit ću vam, da ima jedan tajanstven dečko, mnogo mi je sladak i drag, tek smo se vidjeli par puta.. za dalje još se ne zna.... ali onako lijepo nam je...
Osjećam se kao tinejdjerka u nekim momentima, što mi prija, jer sam sve ove godine protračila u ludo.... pa uživam u nekim stvarima koje nikada ranije ne bih ni primjećivala....
Za neke nisam znala ni da tako mogu dotaći čovjeka, mislim mene.... jer sam bila glupača najveća.....
Željela sam da vam prenesem, kao i uvjek što radim, faze kroz koje prolazim...
Sami prenosi, jer sam se zaista uvjerila da sam po prirodi osoba sa velikim ponekad i naglim promjenama raspoloženja...
Pet dana super... dva u nekom svom crnjaku.....
Ali hvala Bogu pa preovladavaju više oni ljepši i bolji dani....
Polako.... postepeno se trudim promijeniti svoje stavove prema svemu....
Ne želim da u meni ostane imalo one stare Jace, koja mi je sada kad se sjetim strašno odvratna.....
Ne želim se dokazivati ljudima... nego dokazati samoj sebi da mogu i hoću postići mnogo toga dobrog u životu....
Znam, da je često teško praktikovati ono zamišljeno, ali ako zaista vjerujemo to će se postepeno, ili kad tad ostvariti....
Ako se pak i ne ostvari opet trebam bit zahvalna i zadovoljna sa ovim što imam.

Zahvaljivati Bogu i na dobrim i na lošim trenutcima!
eto to živim zadnjih dana... pozdrav za ekipu od mene... :smt006 [wink]

[jana]

Sve je to lijepo sto zivis zadnjih dana.I da dragi Bog da da izmedju tebe i mladica kojeg si srela bude dobro i mir,pa ljubav dodje sama po sebi.Ako se podigose snjegovi kraj Neretve,valjda je to znak da je zima na izmaku, pa ce novo radjanje donijeti i promjenu u tvojem srcu.Drago mi je zbog tebe Jaca,reci ti ne znam rijecima,koliko mi je drago.Voli te teta Jana.

[saša-ex]

[klara60]

Jaca ,mnogo ohrabrujuce, mnogo dpbro-to se zove pronalazenje sebe i napredak :smt023 :nod: samo nastavi tako!