porodica propada zbog brata narkomana

[nepovjerljiva]

Čitajuči dugo ovaj forum dođe mi jednostavno da i ja nešto kažem,odnosno da napišem.Možda da i ja jednom otvorim dušu prema ljudima koji imaju slične probleme mojima.
Ni sama neznam kada je sve počelo.....Jako davno negdje otprilike prije 12 godina.Nisam na početku primječivala,mama sigurno jeste primjetila prije mene ali je krila.I tu je največi problem što je ona uvijek krila ne samo od mene nego od porodice i prijetelja.Pokušala ga predstaviti kao G-dina savršenog što on ni blizu nije bio.Na početku su me prijatelji pokušali upozoriti ali ja jednostavno nisam mogla vjerovati da je sve to istina,jer tada nisam znala ama baš ništa o drogi.Da bogdo jesam!Godine prolazile ja naravno sada sigurna šta se sa njim dešava.Polako nestaju stvari iz naše kuće,pare iz novčanika i šta sve još ne.I danas se sjetimo neke stvari pa je tražimo......uzalud.On živi kostur,boja lica dimno siva,a ruke i da negovorim.Dileri na vratima.Vračanje dugova,laži,laži,...Zatvor,kad više nije imao šta prodati morao je dilati.Zatvor ja sretna znam gdje je,mama preporođena.Tužno ali istinito.Izlazak, strah,pad............godine prolaze.Odlasci u bonicu-padovi.Ni sama neznam broja.Pada sve dublje i dublje a nas laže i laže.Mama proživljava pakao gubi djete na vlastite oči a nemože mu pomoći.Ja ogorčena,izgubljena više vremena provodim kod prijateljica nego kući.mami to odgovara laže me samo da se nesekiram.Svađe između nas dvije.On nema nikakvog straha od nje a mene se navodno boji ili preza.Ja nemam nikakvo povjerenje prema njemu.Dotiće dno pa odlazi u komunu u Hrvatsku.Odatle izlazi nakon 8 mjeseci.Ja imam jasan stav ili nazad ili napolje-ulica.Mama meka popušta- ostaje.Ja odlazim od kuće-kod momka( sadašnjeg muža)živjeti.Znači nakon 5 godina borbe,svađa molbi svega svačega nisam mogla više.Možda i nije fer da ostavim mamu samu ali morala sam spasiti sebe.dala sam joj mogučnost da bira ili on ili ja.Sada kada sam i ja majka razumijem je i znam da se nemože tako,ali tada to nisam znala.I tako je moja mama 7 dugi godina vodila borbu sama.Ja nisam sa njim imala kontakt.Viđala sam ga slučajno u gradu, bili smo dva potpuna stranca.Majku takođe veoma sam rijetko viđala.Bila sam odvojena a ipak u mislima stalno sa njom.U tih 7 godina bilo je svega bolnice, liječenja, padovi ,zatvori.Trenutno je već 8 mjeseci u komuni ponovo drugi put.Prije 2 godine ja sam dobila djete.Prije rođenja dijeteta pošto je on navodno bio čist pomirili smo se na maminu incijativu.Naravno on nije bio ni blizu čist.Pored heroina uzimao je i kokain ali sada samo na nos.Jer od silnih uboda nije imao vene ni za lijeka.U međuvremenu je dobio i hepatitis.Mama je sve to krila a znala je da nije čist.Ja sam je ubjeđivala da se drogira ona negirala a svjesna činjenice da sam u pravu.Tako smo se svađale u nedogled.Ja sam rodila i dok sam bila u bolnici mom mužu priredio divnu zabavu.Nadrogirao se ko konj.ja po izlasku iz bolnice to saznam.Kažem mu ili liječenje ili nikada nečeš vidjeti bebu.Lomio se drogirao lagao i šta sve joj ne a bio lud za malom.Nisam mu je dala u ruke.Plakao molio mami se srce kidalo ali ne.Danas je već 8 mjeseci u komuni.Nevjerujem....Toliko sam puta vjerovala i razočarala se.

[ivon]

budi istrajna i izdrži,iz priča svih bivših ovisnika je jedna ista dok on ne prelomi u svojoj glavi niko mu ne može pomoći.Ti si sada prvo majka pa onda sve ostalo,što si mogla učinila si.Budi bar ti uporna ako već tvoja majka ne može.POZDRAV

[nepovjerljiva]

Hvala,koliko je laše kada sa nekim bez stida možeš pričati o svom problemu, rasteretiti dušu.A puna je svega i svačega

[ivon]

nema na čemu,svi smo mi ovde iz nekih razloga(NA ŽALOST NE SRETNIH) ali što više dajemo podršku jedni drugima bolje je za sve.