Ipak je neka svijest prodirala i govorila da nemam kud' i da vise nikad necu vidjeti svoju kcerku,odem li...
Cilj je bio po svaku cijenu vratiti L.Mastao sam o nekoj srecnoj porodice,tamo negdje u buducnosti a i nisam mogao podnijeti da me neko tako odjebe...
Ono sto je slijedilo u cilju mog pokazivanja motivacije,bilo je zajebano,naporno i bolno...Pjesacenje je pocinjalo u 6.oo sa mog hoff-a.Niko od pacijenata nije smio reci gdje se cilj nalazi,te sam morao usput pitati,orjentisati se kako umijem.Stopiranje je bilo nedozvoljeno i znacilo bi automatsko izbacivanje iz komune.Svako malo neki od mnogobrojnih terapeuta,Aspiranata ili nekih radnika komune,prolazilo bi autom,pozdravljalo i kontrolisalo kretanje.U komuni se nista ne moze sakriti,nista...
Ranac na ledja,RHCP''blood,sugar,sex,magic''u usi,zelju za L. i happy family u mozak i walk...
Prvi dan je bilo ok,iako hladno u PM.Na svakom hofu tretirali su me kao stoku uz najodvratnije poslove,kaznjenicke
Poslije pet,svi su bili frei,ja sam cistio kokosinjac,izvozio djubre,cistio stale...Mrtav umoran,imali bi ''gruppe'' gdje bi me sjebali totalno ostali junkie,terapeuti...Poslije grupe,vecera ostali na televiziju,zajebanciju...ja- mars u krevet
.Ujutro opet dalje...Drugi dan noge su vec bile sjebane,rane izmedju prsta,umor,beznadje i psihicka sjebanost...Sto je bol bio veci,samosazaljenje i mazohizam su rasli a ja se osjecao kao svoj na svome,ili...mome,,kako uzmes.Za 3 dana sam napravio 120 km,i cetvrti dan se vratio u maticnu bazu.Ni jedan od drugih ''imanja''nisu htjela ili imala mjesta da me prime.Moj psiholg je razgovarao samnom o mojim utiscima,ispricao sam mu gdje sam se kako osjecao i rekao da mi je najgore bilo na ''Ettloff''-u...Popusio sam foru i sledece sto su
uradili,bilo je da me prebace na ''Ettl'',kurvini sinovi
...
(za sad)
