dita wrote:I sad uslijed trenutne situacije sam počela razmišljati i o tome što sam napisala (potaknuta „dobronamjernim“ komentarina „dobronamjernih“ ljudi (krv nije voda) i komentarima tipa „s narkomanom rađati djecu!?!“ (nema tu sreće, misle valjda na djecu....), koje sam u životu znala čuti...Takvi komentari mi znaju nabiti osjećaj krivice...
Dita meni zaista nisu bili jasni partnerski odnosi izmedju čistih osoba i zavisnika. Kada ovo kazem, ne bih volela da se bilo ko, ko je u takvoj situaciji, oseti prozvanim. Recimo mogla sam da shvatim zaljubljenost, u navedenom odnosu, koja nakon nekog vremena prodje. Mene je interesovalo sta se desava nakon faze zaljubljenosti (za koju mislim da je faza slepila) kada otvorimo oci. Sta cista osoba moze da ocekuje od zavisnika? Sta je to sto je nagoni da voli nekoga ko je konstantno razocarava, povredjuje, nekoga na koga ne moze u zivotu da se osloni. Verovala ti meni ili ne stvarno me zanimalo sta u stvari cista osoba tu voli, bilo da je narkomanija ili alkoholizam u pitanju.
Devojka pod nickom NaughtyButNice*** mi je, na tu temu, dala vrlo konkretno i meni prihvatljivo objasnjenje. Cini mi se da je uspela da mi pojasni stvari koje su me zanimale, a nisam ih bas najbolje kapirala i hvala joj na tome.
Ne osudjujem ni jednog suovisnika što je prvo odabrao, a zatim i prihvatio takav nacin zivota. Verovatno zbog nekih mojih strahova i zbog toga sto nisam spremna svoj zivot u tolikoj meri da rizikujem, sam na ovoj temi i napisala to sto jesam. Ako je to sebicnost, onda sam sebicna. Zao mi je ako je i moj komentar kod tebe izazvao osecaj koji si navela, krajnja namera mi svakako nije bila ta.
Sto se tice srece, mislim da je ona vrlo relativna i lako promenljiva velicina za svakoga od nas, a i cini mi se i da se narkomani ne javljaju kao „produkt“ svih ostalih samo ne str8erskih brakova.