majka konacno otkrila bolnu istinu

[YugoS]

Bas mi je drago!
Nije svako postao ovisnik zbog iste stvari,ima nas svakavih u smislu razloga bolesti,tako da i lijecenje mora odgovarati ukupnoj situaciji.

[klara60]

I pad je let ! Hvale ovih dana moju kcerku, kolege, profesori, ukucani, pa i ona sama zadovoljna-prezadovoljna sobom. Sve analizira, pa razgovara, nalazi rjesenja…Osmjeh na licu, skakuce, pjeva…Ja, takođe zadovoljna, a opet u sebi mislim : « Da ne pretjera ona u tom svom samopuzdanju…sta ako zapne negdje ? ». Malo joj to nabacim kao temu, ali onako lagano, da je ne poljuljam…I danas-Paf ! Izasla na kolokvijum, nije ga puno spremala, oslonila se na inteligenciju i on sto je zapamtila na predavanju-kad ono tamo pravo ozbiljan test u kome ne dolazi do izrazaja samo « gola pamet » i mnogima od vas, dobro poznata osobina-snalazljivost. Test je trazio prethodni rad, koji ona nije ulozila. Dosla je kuci placuci,kaze odvratan joj osjecaj da je pred necim (ovaj put to je taj test) nemocna…Pustila sam je da se isplace i da odspava. Cekat cu da bude spremna za razgovor.Moramo preraditi temu, nesto u stilu da u svakoj nesreci (ako se ovo, poslije svega moze nazvati nesrecom) ima srece.Iz ove lekcije mora nauciti da za svaki uspjeh treba podloga-rad, zatim da ne smije sebi dozvoliti da se od pocetnih uspjeha napuse kao balon i onda, samo jedan trn i balon pada
Sve u svemu, dobro je sto se ovo desilo kako bi lekcija iz iskustva bila bolje savladana-letjeti na manjim, a sigurnijim visinama, pa ako se desi pad (a uvijek ce ih biti u zivotu) brzo se dignuti, obrisati i stresti prasinu i ponovo let !

[jana]

Pa,draga klara,pad se desava i studentima koji nisu prosli kroz etapu narkomanije.To je normalno.Principalno pitanje je kako se nositi sa padovima.
Ja ,kad jednom padoh,iz krminologije,i to po drugi puta,odem sa voza svojoj baki pravo i placem.A ona meni kaze:«Vidi,nase susjedke Petrovicke,nema ni dana skole,a ima djecu,kucu,muza,pravi rucak i lijepe kolace..«
Sasvim je normalno da vasa kcerka u ovoj etapi ima smanjenu koncentraciju,da joj mozak ubrzano radi,da..ne znam vec sta sve .i da se to mora odraziti na tok ucenja i polaganja ispita.Mislim da ste dobro odredili prioritete,ali u limitima se ne nalazite najbolje.Zadrzati normalan,zahtjevan tok zivota,i paralelno provoditi lijecenje,mislim da nije moguce.To je borba na dva kolosjeka,i dajte malo,olabavite.
Kad je moje djete zapalo u problem,meni je bilo najvaznije da se iscupa od poroka.Nisam uopste ocekivala da ce nastaviti sa polaganjem ispita,kao sto i nije.Ali,zato,biologija,tj,radjanje djeteta ucinilo je jedno progresivno kretanje ka boljemu.Zto,hladite atmosferu u smislu da je to sporedna stvar sada i u ovom trenutku.

[klara60]

Draga Jano,
hvala ti sto se dobronamjernim savjetima ukljucujes u moju temu, ali mozda se nismo dovoljno razumjele. Naravno da mi je najvaznije da se ona izvuce-tj. pobjedi ovaj porok. Ona je htjela nastavak fax-a. Polaganje ispita, ti neki uspjesi, njoj su potpora u izlijecenju, to joj podize poljuljano samopuzdanje ...Ona je danas naucila jos jednu lekciju : ne moze samo "na prazno" filozofirati, mora raditi, graditi sebe, slijediti te stavove koje je zauzela. Osim toga, veliki je uspjeh sto je ona danas plakala zbog tog kiksa. Hej, ona place zbog kolokvijuma, a pricala mi je kako je znala plakati kad je diler izigra!!! Pa to plakanje ima svoje visestruko znacenje-praznjenje emocija, pa taj razlog...Ma, evo pricale smo, sve je to u redu, sto bi rekli "sve to ide u staz apstineta"...Objasnila sam joj da je i dobro sto se tako desilo, razumjele smo se, nisam dozvolila da taj pad bude previse bolan itd...Ranije sam se bojala da ona apstinenciju ne provede u nekom cekanju da prodje godina, dvije cistoce, onako ne gradeci sebe, u prazno i ne daj Boze opet sve ponovo...Ovako je mnogo bolje-ona u razlicitim fazama, polozajima, reakcije, praznjenje emocija, pronalazenje cilja, ulaganje truda u ostvarenje tog cilja...Idemo dalje....Jos jednom, hvala Jano i pozdrav!

[Boban]

pricala mi je kako je znala plakati kad je diler izigra!!!!

Uh i ja sam ko malo dete...

[jana]

Razumjeli smo se mi,klara moja ,odlicno.Valja ispostivati njihove zelje i podupirati ,djeliti,ucestvovati u njihovim emocijama.Sve sam ja to prosla,i bukvalno se poderala.Ja nisam izdrzala emocionalno taj tempo i ulogu majke koja ima svoje emocije i koja je jednovremeno bila sama sa djetetom u emigraciji,paralelno adaptiranje,ucenje jezika,pravljenje novca,guranje,ajme meni,ja ne znam kako sam sve to prezivjela.
Ja VamA iskreno zelim da uspijete u vasoj borbi.Pozdrav i svako dobro.

[klara60]

Hvala Jano,
ja se samo tjesim onim "Sto me ne ubije-ojacat ce me!" Svaki problem ,koji uspjesno rjesimo (i kod mene smo kcerka i ja ipak glavni akteri) stavljamo ad acta, a one koji dolaze (hvala Bogu mislim da su sve laksi) pokusavamo spremno da docekamo. O snazi, volji, zivcima ulozenim u sve to ne smijem ni razmisljati, samo nastojim u predahu da ih prikupim dovoljno kako bih mogla vladati situacijom. Ko ovo nije prosao, ne moze ni zamisliti koliko je tesko, ali danas-sutra kao pobjednici, kad cilj bude ,ako Bog da ostvaren, necu zaliti truda i svega ovoga. Veliki pozdrav!

[medo]

draga naša Klaro...pozdrav za tebe i vjerujem da ti nije lako...sve izgurate i onda na kraju kao desert heroin...ja imam jednu prijateljicu koj je isto tako kao i tvoja kćerka imala i bulimiju i roditelji su je liječili po bolnicama od toga a onda je ona na kraju njima priznala i da je na heroinu....ona je sada već 3 godine u centru u Retu( Trogir) u kući za djevojke, i ja sam imala priliku prije par mjeseci da je vidim i razgovaram sa njom.... ona je sada jedna zdrava djevojka ( mislim na bulimiju) ne pije nikakve tablete, divno izgleda i naravno ne drogira se...tako da sve to što vaša kćerka ima je izlječivo, naravno mislim na hepatitis ...ja sam ga kod sebe otkrila prije pet godina ali sam prije liječenja hepatitisa otišla u komunu..kada sam se vratila primala sam godinu dana interferon i izliječila ga...i sada nakon tri godine primanja terapije nalazi su pokazali da u mom tijelu više nema hepatitisa...znači da ima nade i za vašu kćerku, naravno ako to ona želi...sve je do nje koliko je ona spremna na to.....želim vam puno sreće i vama kao majci i vašoj kćerki....

majko draga,,,,,,,i sama sam majka.na pocetku ovisnickog puta,moja kcer i ja za njom psihicki quote ima pravo sve je na njoj,,vasa zrtva je uzaludna ne postoji stvar koju Vi mozete napravit a koju niste probali......moja kcer ima 16 godina i bila je.....da ne nabrajam vrline,,,a sad je ..........
ne mogu bit toliko sebicna i krivit drustvo,djelom sam i sama kriva,ma u ovoj situaciji krivila bih svakog jer sam puna bjesa i ogorcenja

[jana]

Draga medo,
Osjecam potrebu da vam kazem koju rijec.Ogorcenje i bijes od nemoci,krivljenje sebe za propuste,gledanje svog tog jada sa djetetom,to ubija covjeka.To sam sve prosla,ne znam ni sama kako.Od 2000 do 2005,imala sam takvu depresiju da sam mislila da cu da umrem.Toksicne misli usele se u nas mozak,i mi ,trudeci se da pomognemo njima,poderemo sebe.To je strasna posljedica suovisnickog zivljenja.
Ali,hvala Bogu dragom,pa nas On sviju drzi nekako na zemlji,i odrzi dok se stvari ne pocnu mjenjati.Nista nije ostalo ,sto je postalo,pa ni zlo u onom obliku kako ga sada vidite.Mora se nesto mjenjati,gore,bolje,ali ne moze ostati isto.Znaci,snage,drzite se svoje iskonske snage i djelujte racionalno,sa sto manje trosenja mentalne i emocionalne energije.Pozdrav.

[klara60]

majko draga,,,,,,,i sama sam majka.na pocetku ovisnickog puta,moja kcer i ja za njom psihicki quote ima pravo sve je na njoj,,vasa zrtva je uzaludna ne postoji stvar koju Vi mozete napravit a koju niste probali......moja kcer ima 16 godina i bila je.....da ne nabrajam vrline,,,a sad je ..........
ne mogu bit toliko sebicna i krivit drustvo,djelom sam i sama kriva,ma u ovoj situaciji krivila bih svakog jer sam puna bjesa i ogorcenja

Draga Medo,
kao i Jani i meni je vrlo dobro poznat taj osjecaj kod tebe. Ne znas koga bi sve krivila sto se to bas tvom djetetu desava i tebi...Nemoj da si pesimista. Borba je teska-skoro Sizifov posao, ali nade mora biti. Ne mozemo zbog tog ocaja odustati, pustiti sve, pokleknuti. Nemas pojma koliko snage imas u sebi! I ja sam probala ovako, pa onako, udarala glavom o zid, pa opet sve u krug...Ne volim ni da se prisjecam svih tih padova, povremenih, nerijetko laznih uspona, pa opet padova, ali nisam mogla ostaviti svoje dijete da propadne i mi svi sa njom. Skupljala sam ponovo snagu i pocinjala opet...Nemoj kriviti sebe, a nemoj ni nju. Jednostavno-desilo se, eto bas njoj i bas tebi kao suovisniku. U pitanju je bolest (negdje je nesto lose krenulo u njenoj psihi-kad, zasto-treba pronaci uzrok).Kad se pronadje taj uzrok, onda treba raditi na njegovom prevazilazenju i kao sto rece jedna dr poceti kao, ponovo uciti hodati, pricati, razmisljati, ponasati se, zauzimati nove stavove u zivotu...dug proces, ali ima nade.
Pisi o svom problemu, mnogi na forumu ce ti pokusati ,pa vjerovatno i uspjeti, da pomognu da neke faze lutanja i pogresnog pristupa preskocis i lakse dodjes do cilja. Evo i Jana ti dobro porucuje:

Nista nije ostalo ,sto je postalo,pa ni zlo u onom obliku kako ga sada vidite.Mora se nesto mjenjati,gore,bolje,ali ne moze ostati isto.Znaci,snage,drzite se svoje iskonske snage i djelujte racionalno,sa sto manje trosenja mentalne i emocionalne energije

Imas nasu podrsku.Pozdrav!