Samo još da si napisala „ne znam zašto“
Da li si barem sigurna u to da znaš gde on ide? Ako jesi, onda ne vidim razlog za tugu, pre bih rekla da treba da slaviš što je doneo odluku da se leči i da moliš Boga da istraje u svojoj nameri.
Nisam napisala zašto iz vrlo logičnog razloga! Zato jer znam zašto!
Napisala sam da sam tužna samo iz jednog razloga, a taj je da nije lako "pustiti" nekog koga voliš i još k tome se vidiš s njim svaki dan posljednje 3 godine. Za sam tužna. A sretna sam iz tog razloga što je odlučio otići tamo da pokuša riješiti svoje probleme iako je oduvijek bio protiv komuna. Svjestan je da je puno načina skidanja isprobao i ovo je jedno od posljednjih rješenja. Zapravo, vjerojatno se nikad do sad nije bio spreman oprostiti od tog zla koje ga odvlači u smrt. Eto toliko o tome....
Nisam pesimista, ali nemoj nikada biti sigurna u nešto što ne zavisi isključivo od tebe. Nadaj se da će se vratiti kao nova osoba, ali imaj odredjenu dozu rezerve i za sebe razradjen „plan B“ - u smislu šta ćeš ti raditi sa svojim životom ako se on nevrati kao takav kakvog ga želiš. Pre svega toga debelo razmisli koliko dugo si spremna da čekaš i da li si zaista spremna na to da ćeš, u najboljem slučaju, možda baciti „samo“ par godina svog života, ako ishod njegovog lečenja ne bude onakav kakvom se nadaš. Ako nisi sigurna u sebe i u to da ćeš moći da se nosiš i sa eventualnim negativnim ishodom, bolje idi odmah. Ne troši uzaludno svoj život čekajući nečiju pozitivnu reakciju i ne zavaravaj sebe, a ni njega.
Ja i sada imam stvari s kojima se bavim i nikada nisam zapustila sebe i svoje obaveze. Bar ne u tolikoj mjeri da je to nepopravljivo. Trenutno pišem kako se osjećam, a ne kako ću se osjećati... Sudbina je svakakva i nikad ne znaš na koji put će te odvesti. Živimo dan po dan, zar ne?
Trenutno želim vjerovati u njega i njegovu volju da se vrati u život.
Možda grešim, ali mislim da, kako ne možeš biti neko ko će ga navesti da uništava svoj život, tako ne možeš biti ni neko ko će ga sprečiti da isti spašava. Ukoliko i on to želi, možeš biti podrška i ništa više od toga.
Eh, kad sam pisala to što sam pisala, bilo mi je u glavi kako mu je teško otići samo zbog mene jer sam jedino što može izgubiti ako ode. Naravno da je teško samo tako "pustiti" (na pitaj Boga koliko vremena) osobu koji voliš. Zato sam napisala da ne mogu(a i ne želim) biti ta koja će ga spriječiti da se spasi. Ja sam ionako prva za to da za sebe trebaš napraviti sve pod svaku cijenu. Ionako... Oni koji će ostati uz tebe i kad te fizički nema, to su ljudi koji te stvarno vole!
A što se podrške tiče... I on i svi oko nas znamo da sam mu podrška oduvijek...
Srećno, za koju god varijantu da se odlučiš.
Hvala!!!
