Idiot

[Boban]

a meni djeluje kao da se odigrava vec 20 godina...
Njutnovo prorocanstvo je vjerovatno, otprilike kao i pretvaranje govana u zlato...kad smo vec kod toga, zar nije bila neka prica vezana za 2012?
pozdrav sjeleni!

A meni pozdrav?

[Zona Sumraka]

pozdraaaaav!
samo ti zajebavaj...
jel' ima jos ko da ga pozdravim?

[vjeraufanjeiljubav]

nema

[Vlado_M]

Moguce je da je smak svijeta vec bio. Mozda je ovo samo neciji gadan trip .

Ja Njutnu vjerujem. Tip nije bio salabajzer. Nije objavljivao clanke u Trecem Oku, Arci ili takvim levatskim novinama... A nasi seljaci uspijevaju od govana napraviti rakiju, sto znaci da gospodin Njutn nije bio bas toliko daleko od rjesenja problema. I 2060. godina mi se cini kao lijepom godinom da sve ode u pm... Okrugla cifra, lako se pamti, ja cu imati 81 godinu i slaviti 3 godine cistoce u NA, sve okej.

Hvala drugu Bobanu za ovu pjesmu :

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=c_MsFZfuo30[/youtube]

[Vlado_M]

Sinoc sam se osjecao toliko jadno u pojedinim trenucima da sam gledao i kako sudija Dred sije smrt po ulicama Megapolisa i uvodi red, mir i zakon. Prijalo mi je, privuklo paznju, onoliko prolivene krvi bi i Hitlera zadovoljilo, ali prekratko je trajalo... Posije sam tripovao razne stvari. Dosao do zakljucka da je u mojoj sobi iskrivljeno prostor/vrijeme i nesto jebeno ne stima, presporo prolazi noc i premalo svjetlosti izlazi iz sobe. Soba guta svjetlost kao crna rupa... Mrzio sam i kompjutere, koji su me odvikli od toga da pisem rukom. Smetala mi je hladnoca, skripa snijega pod automobilskim gumama... Krelci iz opstine pokusavaju da ustede pare na ulicnoj rasvjeti (cilj 50 % srezati troskove i tacka), pa nije bilo ni ulicne rasvjete na nekoliko svjetiljki u ulici u kojoj zivim. Onaj tamni oblak je i nocu tu parkiran, iznad moje zgrade, odavno mjesec nisam vidio... Bas, ono, prava noc za realnu introspekciju i analizu problema i suicid poslije toga, naravno. Pokusao sam da koristim neke trikove sa posla iz prosle godine - trudim se da ne posmatram sve probleme odjednom, da mi ne bi sprzili mozak, vec pazljivo uzimam sa gomile jedan po jedan, lagano ih pojedinacno degustiram i onda sklanjam u stranu, uzasnut... Ali, sinoc nije upalilo, otelo se kontroli, bilo je zajebano. Vidio sam ih sve zajedno, odjednom, probleme u meni i probleme van mene, i svaki pojedinacno... Provalio sam da je velicina problema totalno subjektivna kategorija i zavisi od dvije stvari - naseg dozivljaja (unutrasnjeg stanja, optimizma ili pesimizma) i od toga da li vidimo rjesenje ili ne.

Jebiga, kad sjedis u kuci, kenja ti se i WC ti je na dohvat guzice, onda stvarno sa tim nemas problem. Medjutim, kad si na ulici u gradu, onda to vec prerasta u ozbiljnu stvar. I velicina problema zapravo ne zavisi od velicine govneta, vec iskljucivo od toga koliko ti se zuri i koliko si udaljen od najblizeg zbuna ...

Kad odemo u komunu, svi problemi izvan nas ostaju napolju, valjda. Kao narkomani, sami po sebi smo problem. Kad rijesimo sebe, onda mozemo rjesavati probleme oko sebe, koji su nas sacekali (ili ih je neko vec rijesio)... E, po tom principu radi i NA program, kad nam kaze - fokusiraj se na sebe, jebes spoljasnje faktore, fokusiraj se na sebe. Dobro je to, dok ti problemi ne pocnu udarati klempe i cvoke i skakati ti pred ocima - Vidi me, vidi me, vidi me... Nekako sam se tako osjecao zadnjih dana, pa vise pojma nemam gdje su prioriteti, sta je subjektivno, a sta objektivno, gdje gori, sta treba rijesiti, kako, kada... A i zajebana mracna hladna noc, nema sta.

Da mi je neko ponudio smak svijeta, hladno bih potpisao ugovor i sve vas sa sobom poslao u pm... Samo da se oslobodim samog sebe... Jutros stvari stoje nesto drugacije. Mislim, sasvim je pristojno jutro. Hladno je i sivo i odvratno. To je valjda sasvim normalno za oktobar. Ili nije. Ali ne bi trebalo da me dotice... Trebao bih se fokusirati na dorucak, to prerasta u ozbiljan problem. Moje kulinarske sposobnosti su nevjerovatne - fenomenalno otvaram konzerve, sijecem hljeb, mazem po njemu razne fazone, a ponekad, kad sam narocito nadahnut, znam napraviti i kajganu i to... Danas nisam narocito nadahnut, ali sam gladan.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=8qJT-M3cEUI[/youtube]

[Baba Naca]

Mene drzi DANAS, Bogu hvala misao:
Boze, daj mi SPOKOJ da PRIHVATIM ono sto ne mogu da promenim!

A, sta to mogu da promenim?
(od svih stvari koje si ti opisao - isto je i u mom zivotu)
NE MOGU DA PROMENIM - NISTA.

Elem, menjam ono sto jedino i mogu, a to sam JA.
U pocetku sam sama jaaako trpela, sve do dana dok ta recenica nije u meni ZAISTA zazivela.
Pre svega OPTIMIZAM (a za to sam zahvalna ljudima iz udruzenja)
Pljusti kisa - divan dan
Nemam para - divan dan
Gladna sam i nemam sta da namazem na hleb - necu umreti od gladi, imam hleba jeeee
Ako nemam ni za hleb - Bogu hvala, bar nisam zedna (ima i takvih jadnika)

Dan po dan, P O L A G A N O, ja znam da ce i oko mene SVE biti sjajno,
ako bude sjajno u MENI licno!
Srecu i zadovoljstvo ne mogu da kupim,
ali verujem da SVE vreme mene Gospod voli i cuva, a na meni je
DA OSTANEM TREZNA I CISTA!
Ucim strpljenje i oporavljam se toliko brzo koliko moje telo i moj bolesni mozak to mogu.

Verujem u Veru,
duhovno rastem polagano i 100% znam,
da ce u meni biti mir, ljubav, sreca, i sve ostalo sto mi je potrebno za normalan cist ovozemaljski zivot!
(Kako kaze literatura: Nismo postali zavisnici za jedan dan - zato zapamtite - polako ... )
Ako sam iskrena, otvorenog duha i voljna, rezultat ne moze da izostane.

[Baba Naca]

Nekako sam se tako osjecao zadnjih dana, pa vise pojma nemam gdje su prioriteti, sta je subjektivno, a sta objektivno, gdje gori, sta treba rijesiti, kako, kada... A i zajebana mracna hladna noc, nema sta.

A za ovo ne brinem uopste jer Verujem da SE ZNA KO TO SVE RESAVA.
Ja - ne.
HUG, VldiceM, :prayer:, [-o<

[Vlado_M]

Mene drzi DANAS, Bogu hvala misao:
Boze, daj mi SPOKOJ da PRIHVATIM ono sto ne mogu da promenim!

A, sta to mogu da promenim?
(od svih stvari koje si ti opisao - isto je i u mom zivotu)
NE MOGU DA PROMENIM - NISTA.

Elem, menjam ono sto jedino i mogu, a to sam JA.
U pocetku sam sama jaaako trpela, sve do dana dok ta recenica nije u meni ZAISTA zazivela.
Pre svega OPTIMIZAM (a za to sam zahvalna ljudima iz udruzenja)
Pljusti kisa - divan dan
Nemam para - divan dan
Gladna sam i nemam sta da namazem na hleb - necu umreti od gladi, imam hleba jeeee
Ako nemam ni za hleb - Bogu hvala, bar nisam zedna (ima i takvih jadnika)

Dan po dan, P O L A G A N O, ja znam da ce i oko mene SVE biti sjajno,
ako bude sjajno u MENI licno!
Srecu i zadovoljstvo ne mogu da kupim,
ali verujem da SVE vreme mene Gospod voli i cuva, a na meni je
DA OSTANEM TREZNA I CISTA!
Ucim strpljenje i oporavljam se toliko brzo koliko moje telo i moj bolesni mozak to mogu.

Verujem u Veru,
duhovno rastem polagano i 100% znam,
da ce u meni biti mir, ljubav, sreca, i sve ostalo sto mi je potrebno za normalan cist ovozemaljski zivot!
(Kako kaze literatura: Nismo postali zavisnici za jedan dan - zato zapamtite - polako ... )
Ako sam iskrena, otvorenog duha i voljna, rezultat ne moze da izostane.

Naravno, opisao sam na nacin na koji meni odgovara. Postoji i druga strana medalje, a odgovornost je na meni. JA se ne mijenjam. Udaljio sam se od programa u zadnje vrijeme. Ne skacu problemi - vidi me, vidi me, vidi me... Ja skacem.

Moram stati na loptu par dana. Nema izlazaka iz kuce narednih dana osim na sastanak i u teretanu. Uskoro mi dolazi sponzor, pa ce biti okej.

U pravu si. Dobro je vidjeti ovako jednostavno kako program radi.

[Baba Naca]

:supz:

[saša-ex]

Vrtim prsten na ruci i javlja mi se kako ce uskoro doci do pozitivnih promena na NA sastancima u Sarajevu....