dita wrote:Nisu to nikakvi intervali, uzeo je nešto. Vidiš i sama i nemoj zatvarati oči u želji da mu vjeruješ. Postavi mu uvjet da ćeš biti s njim samo ako će se liječiti (najbolje u komuni) i pod stručnim nadzorom. Odluka je ionako na njemu. Ako se ne želi liječiti, bolje ti je bez njega. Znam da ti je teško...ali može te lagati i obmanjivati godinama. Potrošit ćeš se i možda upropastiti i svoje zdravlje kao i ja. Pretpostavljam da si još mlada i život je pred tobom, ako se on ne želi liječiti i ti ćeš skupa s njim tonuti. Drži se i misli na sebe.
znam da je nesto uzeo samo sam htela da mi to neko potvrdi jer vise ne znam ni sama u sta da verujem i kako da se postavim prema njemu...draga dita mlada sam i suvise,18 mi je godina a njemu 25...znam da je ovo najmanje sto zelim u zivotu i da je zadnja stvar koju bih htelA U SVOJOJ BUDUCNOSTI...ali ne mogu,ne mogu da dignem ruke i kazem mu zbogom,bori se sam jer ja nisam dovoljno hrabra da ti dam sansu i budem uz tebe...nije tu u pitanju ni ljubav ,ono volim ga pa ajde guram s njim pa kako bilo bice,jednostavno zelim i hocu da mu pomognem...znam da me voli,obozava me i tu sumnje nema,srecna sam s njim i ispunjena maksimalno ali eto mora nesto da koci ni manje ni vise nego HEROIN

procitala sam o tvom problemu,i ja kao i ti nisam nikada nista uzimala,ja nisam cak ni travu probala iako sam celi zivot u drustvu navucenih...on je nekada bio dobar decko,sportista,faca grada(mada je i sad ali gledan sa onim jednim ALI)

upao je u nazovimo lose drustvo,....i zatvor...odlezi godinu,izadje cekajuci pravosnaznu pa opet da odlezi i preostale tri...bez posla,grad prica,porodica ga odbacuje,osudjuje,nazvan je propalim,vise ga niko ne gleda kao pre...ali ja sam tu,svetla tacka i dobro mu je jer me ima,dobro je i meni ali sad vec to ne mogu reci...koliko samo ne prospavanih noci zbog te neizvesnosti kada ce mu stici poziv da se spakira i da ide na izlezavanje kazne...trenutak slabosti i zagazio je...ja kao nesto naslucujem jer primecujem promene u njegovom ponasanju ,ali cutim...kontam depresija,tesko mu...kaje se,napravio sebi sranj* od zivota...i bal bla...ali on ne moze dalje i kaze mi NAVUKAO SAM SE

JA

hiljade pitanja i hiljade verzija odgovora...za sedmicu,dve on ce otici,ja ostajem,cekam ga...i sad pitanje vredi li,vredilo je do juce a sad...da li cu docekati mog marka kakvog ga pamtim,ili narkomana sa kojim cu svoj zivot da prospem u prasinu...moji roditelji nisu uz mene,nisu za tu vezu i nikada nece biti,on je za njih kriminalac i ostat ce zauvek a puno bi mi lakse bilo da imam nekog i ja pored sebe ko ce da me podrzi u toj prici...vecina mojih prijatelja doslovno mi je okrenula ledja...ali ja i dalje vidim neki smisao..ne znam ni sama kako...nadam se boljem...idem sad na fax,,cekam njega i eto...ali samo da mi je da ovo par sedmica sto je na slobodi da nekako pomognem ,da budem uz njega sto jaca...znas li dita,imaju li neke tablete koje se mogu dobiti bez recepta za smirenje,ono da ga u onim krizama umrtvi,da malo zaspi i sl.da sacuva koliko toliko zdrav razum...kao sto sam spomenula on je na heroinu tri meseca,sto nije ni puno ni malo...komuna ne dolazi u obzir,jer on mora nazad u zatvor,tako da nam preostaje da se borimo sami zajedno...izvini molim te,ali ispraznila sam se i mnogo mi je lakse...veruj da se nisam ni presvukla,dosla sam iz grada i odma na forum evo sad vidim da mi je torba jos uvek na ramenu

hvala ti hvala do neba...znam da me mozes razumiti jer si nekada bila ovo sto sam sad ja i prezivila si mnogo toga...zelim ti srecu,i nadam se da ce tvoj dragi da uspije,i da ce te ostatak zivota provesti srecni promatrajuci svoju decu kako zdravo rastu i napreduju,idkreno ti to zelim od srca!