Nesto slicno zivotu...

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
maša11
Posts: 9
Joined: Fri Sep 04, 2009 6:21 pm
Location: beograd

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by maša11 »

ana ja te totalno razumem kako se osecas .... ali to valjda tako mora .......
budi jaka
puno pozdrava od tvoje nove drugarice
saljem ti jedan veliki poljubac
.... previse za kraj a premalo za oprostaj....
User avatar
Baba Naca
Posts: 1263
Joined: Thu Dec 20, 2007 5:42 pm
Location: Beograd

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by Baba Naca »

Draga maša11, dobrodosla na forum !!!
pozdrav od sugradjanke :wink:

Zaboravih, pozdrav i za moju Ananu PDT_Love_18
Bolje je praviti se da si glup, nego praviti se da si pametan!
AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by AnAna_mo »

Pozdrav za Mašu i Bakutu !! :D
Potpis.
User avatar
maša11
Posts: 9
Joined: Fri Sep 04, 2009 6:21 pm
Location: beograd

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by maša11 »

hvala bako :lol:
kiss za baku i anu :P
.... previse za kraj a premalo za oprostaj....
User avatar
PsyTechGirl
Posts: 2083
Joined: Sat Dec 27, 2008 10:36 pm
Location: U tri p.m. ...

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by PsyTechGirl »

Želje, čestitke i pozdravi ovde :D

E pa ovim putem želim i ja da pozdravim bakutu, Annu, yuga i vudd-a (iako on nije u celoj ovoj priči).. i to sve uz pesmu 'Košava sa Dunava' :-D
Allways look at the bright side of Life!! There's allways Sunshine after the rain..
AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by AnAna_mo »

HEROIN, IX. dio

Pogledala sam zadnji nastavak priče i shvatila sam da sam pogriješila što se tiče onog mog prvog liječenja/skidanja. Kada su me konačno provalili, istu večer sam kupila hepove da preguram noć bez krize. Ja i tata smo bili protiv prijavljivanja u Centar, pa smo se dogovorili da kupimo na ulici pedeset tableta i da napravimo kućnu komunu. Znači izolacija, nema izlazaka, nema telefona, nema para, ništa. Iako mi je naravno bilo užasno teško, morala sam pristati na to. Promjene raspoloženja su bile nenormalne, od nekontroliranog plača i histerije, preko agresive do totalne apatije i bezvoljnosti. Večer sam ipak provela bez fizičke krize. Bio je zimski raspust, nekoliko dana poslije Nove godine, tako da sam imala točno tjedan dana do nastave. Taj je tjedan prošao koliko toliko u redu. Bila sam slomljena i sjebana iznutra, a fizički sam bila samo jako umorna i slaba. Sjećam se da sam ležala u krevetu, mama mi je donosila da je dem i pijem, ustajala sam se samo do WC-a. To je bila prva kriza, koje je bila mala beba u odnosu na one koje će tek doći, i koje ću potanko upoznati. Naravno da sam razmišljala da pobjegnem i da se sredim, ali mi se jednostavno nije dalo. Nakon sedam dana, test je pokazao dvije crvene crtice. Nakon dugo vremena ja sam bila negativna na sve.Nakon toga me odjednom uhvatila jaka euforija od terapije - mislila sam kako je to super lijek, kako mi dobro pokriva krizu i da ću se napokon skinuti. OK, mislim Heptanon i jeste dušu dao za skidanje fizičke krize, pod uvjetom da se koristi pravilno i disciplinirano. Ali ja to nisam skontala u ulovila sam se u jebenu zamku iz koje neću izaći dugo vremena. To mi je bilo prvo skidanje pa nisam značla šta me čeka, na šta obratiti pažnju, kako i šta. Ujutro sam otišla u školu, prvi put da sam negdje sama, bez nadzora. Silno sam htjela uzeti, ali je dogovor bio testiranje svaka tri-četiri dana, pregledavanje vena i slično. Odgađala sam taj poziv za kojeg sam se već pomirila da će se dogoditi. Bilo je samo "Ej, slaba sam s parama, možeš li me nešto pogurati"? - "Može, hajde dođi i pozvoni, znaš ono kako - tri puta sa razmacima." Za čas sam se našla sa folijom i upaljačem u ruci. Olakšanje je ponovo došlo, sve probleme u kući i školi sam zaboravila, grižnja savjesti zbog svega što sam uradila je nestala, svi koji su me odjebali nisu mi više bili važni, a skidanje kao da se nije ni dogodilo. Malo po malo, mic po mic, ja se opet navlačim. Izbiti pare mi je bilo teže nego ikad, s obzirom da me nisu puštali da izlazim, zvali su školu i provjeravali jesam li došla, a sve pare i vrijednosti su bile sklonjene. Jednostavno se nisam htjela pomiriti da ne uzimam. Hoću i gotovo, nitko me neće spriječiti. To nadgledanje i provjeravanje me sve više steže i onemogućuje moje glupave planove. Sve to me počinje živcirati, tako da prestajem ići u školu da bih sa kolegom mogla izbijati pare i drogirati se. Kako sam već prije nakupila previše izostanaka, imala sam opomenu pred isključenje iz škole. Nije me to tangiralo ni sekunde. Mislila sam "Neće oni mene izbaciti, samo seru". Aha, kako da ne. Ljudima je više prekipilo, popela sam se na vrh glave sa svojim ofiranjem - nedolaženjem, kašnjenjem, pa nestajanjem usred nastave, čak i spavanjem na satu. Stvarno fuj, samo dno. Ubrzo ravnatelj zove kući da zovne moje na razgovor. Kaže kako je situacija takva da sam došla pred zid, da nemaju izbora nego da me udallje iz škole - ili izbačaj zbog neopravdanih sati pa se više neću moći upisati u Likovnu, ili da se ispišem pa se vratim sljedeće godine. Izabrali smo ovo drugo. Nisu se zaustavili samo na tome, bilo je riječi i o drogi, naravno. Rekli su kako znaju za moju ovisnost, da sumnjaju već duže vrijeme, ali sada je potvrđeno i situacija je ozbiljna. Tatu je bilo jako stid i nije htio dolaziti u školu, niti ikome pričati o tome. Mama je bila u šoku. Opet, po tko zna koji put - razočarenje i sjebana nada. Pokupila je papire i čitavim putem kući plakala i tresla se. Kada je došla, mene nije bilo, naravno bila sam na šemi. Zvala me je, ali ja sam prodala mobitel. Kada sam se vratila, pitala me je gdje sam bila. Kažem "Gdje ću biti, u školi". Tada me je pogledala na način koji nikad neću zaboraviti i opet briznula u plač. Ispričala mi je sve šta je bilo. Tada sam prvi put, nakon dugo dugo vremena, istinski osjetila kajanje. Pravu grižnju savijesti pomiješanu sa nemoći, jadom, tugom i željom da počnem normalno živjeti. Pala sam na koljena i zaplakala uz riječi "Mama, meni treba pomoć"!
Potpis.
AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by AnAna_mo »

PsyTechGirl wrote:Želje, čestitke i pozdravi ovde :D
E pa ovim putem želim i ja da pozdravim bakutu, Annu, yuga i vudd-a (iako on nije u celoj ovoj priči).. i to sve uz pesmu 'Košava sa Dunava' :-D
Heeeej :D
Što se tiče glazbene želje, postavila bih neki video, ali mi ne radi YouTube, pa će ostati na ovome.
Zamisli da sam postavila neki trance ili tako nešto. :wink:
Potpis.
User avatar
PsyTechGirl
Posts: 2083
Joined: Sat Dec 27, 2008 10:36 pm
Location: U tri p.m. ...

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by PsyTechGirl »

AnAna_mo wrote:
PsyTechGirl wrote:Želje, čestitke i pozdravi ovde :D
E pa ovim putem želim i ja da pozdravim bakutu, Annu, yuga i vudd-a (iako on nije u celoj ovoj priči).. i to sve uz pesmu 'Košava sa Dunava' :-D
Heeeej :D
Što se tiče glazbene želje, postavila bih neki video, ali mi ne radi YouTube, pa će ostati na ovome.
Zamisli da sam postavila neki trance ili tako nešto. :wink:
Evo el može ovo, sad baš slušam.. ? :D

Ljub, ljub..

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=R1hfzKLWf00[/youtube]
Allways look at the bright side of Life!! There's allways Sunshine after the rain..
AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by AnAna_mo »

Za sve koji su bili i znali, za sve pokojne prijatelje, za svu "djecu" koja ne znaju gdje su, za godine otišle u neku svar, za moje godine provedene u ovom gradu.... za sav moj i njihov život...za sve osobe kojima je droga uzela život... za sve koji su pali na koljena pred životom...
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=WQw5Gn3pAu0[/youtube]
Potpis.
User avatar
maša11
Posts: 9
Joined: Fri Sep 04, 2009 6:21 pm
Location: beograd

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by maša11 »

anaaa
poljubac za tebe :P
.... previse za kraj a premalo za oprostaj....
Post Reply