evo naidoh na ovaj forum pa sam odlucila da se prijavim i malo podjelim sa vama neke stvari koje vise nemogu da drzim u sebi.Supruga sam jednog ovisnika koji je prije bio ovisnik o heroinu,prosao je terapijsku zajednicu u kojoj je bio neka 3 mjeseca(prije 3 ipo godine),
nakon izlaska iz zajednice sve je bilo ok do prije nekih 6 mjeseci,do tada je uspjesno izbjegavao heroin iako je poznavao neke ljude koji su jedva docekali da ga tim ponude,ali je bio jak i nije to napravio,s rjecima ne zelim,meni to ne treba itd.
Nakon izlaska iz zajednice cekao ga je posao ,radio je ,a od kada vise nije u radnom osnosu sve je otislo k vragu.
Inace imamo troje djece uzrasta 11,7 godina i malenu bebicu.Ja sam uprkos svemu prvenstveno dobra majka djeci,a i njemu sam puna razumjevanja,a ovo sto mi se opet desava mi se nimalo ne svida.
skrenuo je gdje nije trebao,neznam kako ni zasto opet iako bi on koji je to vec prosao trebao znati da je droga velika laz,i nista vise,sam je to uvijek govorio a sad iopet isto
,ja sam ocajna i neznam vise kako da mu pomognem,izgleda da od price nista nema,jer sam to probala,
prije je bio intravenski ovisnik,sad vidim da pusi heroin na foliji,al to je meni isto opet ce doci do igle nastavi li iči tim putem
molim one koji su tu prosli za savjete sta da radim
samo da opet napomenem da od price nista nema,probala sam vec špola godine pricamo
on se smiri mozda par dana onda opet isto.Mislim da je u krivu bio onda kada je poceo da se vida sa nekim ljudima koji su bili ovisnici prosli ljecenje,pa onda opet se izgubili u toj osvisnosti,a on je izgubio posao bilo mu je dosadno,pa se nalazio sa ljudima da ubije tu dosadu i gledajuci njih sta rade samo se i on u to opet presaltao.Znam da je sad kasno pisati o ovome,pokusala sam ga sprijeciti da se nalazi sa tim ljudima prije svega al mi nije poslo za rukom.
nagledala sam se ja u nasem braku svega,o ovisnosti mislim da bi mogla knjigu napisati,al to mi nece pomoci da odgonetnem bit svega ovoga i kako da se rijesi on pa mi kao obitelj toga svega.
Nekada se pitam dali je on u stanju da bude ok i nakon ponovnog izljecenja,sta se desava u njegovoj glavi,ima li smisla da zivim sa njim i dalje ili da odem i da ga pustim.
Moram napomenuti i to da smo oboje mladi on ima 32 a ja 30 godina.
on je kao maloljetnik prosao i rat bio je u vojsci pa mislim da je to dodatan teret na njegovoj dusi,tri puta je bio ranjavan i svega se u ratu nagledao,
ne zelim ga nicim pravdati sve ovo sto sam navela je samo da vam opširno prikazem nas problem,nadam se da ce neko od vas da mi savjetuje sta bi bilo pametno da uradim jer sam je vecx van sebe,
ne zelim mu solit pamet pričom jer sve to on vec zna,samo kako ja znam i njemu reci nezna to primjeniti u svom zivotu.
nadam se da vas nisam udusila ovim postom .bas sam sva vec danima
i bez ideje u ovome svemu