Da razjasnim neke stvari.Niko nije kriv,ni ja nisam kriv...desilo se ,sta se desilo.To je moj put...
Nemogu reci da sam zelio postati narkoman sa sadasnje tacke gledista.Bila je to neka poruka,koje nisam bio svjestan,tada.Radio sam uporno na skenjavanju sebe,a onaj instinkt za prezivljavanje,gajio sam iskljucivo radi jos jednog flash-a,i jos jednog,i jos jednog....Kasnije je nestao i flash i instinkt, i cesto sam se prepustao smrti,bez da prstom mrdnem,ali eto...nisam bio dovoljno kreativan

,pa me nisu htjeli primiti ni gore ,ni dolje...Dno dna.Pokupio sam sve bolesti narkomanske,ali sam za Hiv, izgleda bio previse jadan,pa me sazaljivo lobovala :)iako sam joj nudio boravak i udoban smjestaj

Mnogo ljudi sam unesrecio(iz nehata,a ponekog i iz hate-a)Ali sam pokupio i mnogo stvari,koje su mi dragocjene u cistom zivotu.Razni karakteri,ljudske nesrece,male srece,patnje,nadanja...dragocjeno,iako morbidno zvuci.
Sanela
ovdje ulazimo u potpuno novu temu. Tako da ću ovdje stati.
ovo nije nova tema.Provlaci se od pocetka moje ispovjesti sto kroz kuknjavu,sto kroz ironiju,panoniju,izmedju redova,a bogami i kroz klipove koje mi ti htjede onako dushmanski...

Bilo je sta je bilo.Tu sam gdje sam.Ko Heidi

na planini.Imam svoj mali,za mene prvi put sretni zivotic,svoju predivnu djecu,...Znaci,kad sam stao sa drogom,ostali su svi problemi,koje sam spominjao ovde.Sam i naravno uz podrsku ove moje male-velike porodice,suocavam se sa svakidasnjicom,ekonomskim krizama,komsijskim posalicama

i to...Za sada mi uspjeva sve to,i pored toga radim prekovremeno,(nocnu) na svojoj ovisnickoj licnosti...
Fickt Euch,Ihr Mistgeburten....