Otac

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

User avatar
lizard
Posts: 347
Joined: Thu Dec 06, 2007 7:50 pm

Re: Otac

Post by lizard »

Otac wrote:E pa sine moj voljeni ta vremena su prosla, doslo je i tati iz guzice u glavu, konacno...Volimo te ko Boga i upravo zato cinimo sve ovo, upravo zato te pustamo da gladujes i da se smrzavas...
Bitno je zauzet stav, kakav god bio. Par dana npr. u Oberstdorfu bilo bi od pomoći da zaboravite, razmislite, mislim odmorite.
Sretno!
BAŠ SVE TI DAJEMO I OPET MALO KOLIKO TE VOLIMO...
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Otac

Post by jana »

Sva suovisnicka borba i jeste na trenutak zaboraviti,razmisliti i koliko toliko odmoriti.Nikada,ni za trenutak,ne prestajemo voljeti.
Poznajem oca koji je iz ljubavi prema djetetu uzeo drogu,i vremenom se u ocaju zbog djeteta i navukao na istu.Koji je to put?Katastrofalan.
Samo naprijed i cuvati zdravi dio obitelji.
User avatar
PsyTechGirl
Posts: 2083
Joined: Sat Dec 27, 2008 10:36 pm
Location: U tri p.m. ...

Re: Otac

Post by PsyTechGirl »

Ewo jedna ispowest koja me jako asocirala na Was..
Ona je sa saja http://www.retocentar.hr ....

"Mi smo jedna od obitelji kojoj se prije otprilike 15 godina dogodila '' droga''. Naš sin je već kao tinejđer sa svojih otprilike 15 godina upoznao svijet ovisnosti. Kad smo shvatili o čemu se radi srušio nam se cijeli svijet. Izgledalo je kao da je netko napravio rez u našoj obitelji. Bili smo tako očajni da ni sami nismo znali što napraviti, ni odakle početi. Pokušavali smo napraviti sve što smo svojim snagama mogli ali, teret je bivao sve veći i teži, a naš sin je propadao nama pred očima. Jednostavno nismo vidjeli izlaza. U svemu tome nismo ni primijetili da nam se obitelj raspada. Kad već nismo mogli dalje odlučili smo se na to da sina udaljimo od obitelji, tako da barem nas dvoje i naša mlađa kći imamo kako tako normalan život. Na ovaj korak smo se odlučili zato jer je on odbijao svaku našu pomoć, a ionako je više vremena provodio na ulici nego kod kuće. Mislili smo da ga na taj način možda brže natjeramo na liječenje, i to zato jer smo znali da je to jedini način. Rekli smo mu da uzme svoje stvari i napusti kuću. Jedini uvjet da se vrati je taj da se odluči na liječenje u neki centar. Skoro godinu dana je živio da ni sami nismo znali gdje je. Naravno da je to za nas bio najteži period u našem životu. Nismo znali gdje je, ali smo bili sigurni da ne može biti dobro. Jedne večeri je došao i zamolio nas za pomoć. Rekao je da ne želi više tako živjeti i da mora otići na liječenje. Sam je nazvao Reto centar i već za nekoliko dana otišao u Španjolsku.

Nama je u tom trenutku izgledalo da smo se riješili svih briga. Na neki način i jesmo, jer smo znali da je on sada na sigurnom. Ali mi smo se i dalje osjećali umorni i prazni. Čuli smo da se u Reto-centru u Splitu nedjeljom održavaju sastanci na kojima momci, koji žive u centru, govore o tome kako su promijenili svoje živote i tko im je u tome pomogao.Tako smo mi i naša kći počeli odlaziti na te sastanke nedjeljom. Slušajući druge kako govore o promjenama u svojim životima, o tome da su upoznali Boga i da im je upravo On dao nov život, naša srca su bila dotaknuta, sve do jednog dana kada smo i mi shvatili da iako nismo bili ovisnici, itekako trebamo promjene u svojim životima. U isto su vrijeme i stizala pisma iz Španjolske, iz Reto centra u kojem se on nalazio naš sin. U njegovim smo pismima mogli pročitati isto ono što su nam i momci na sastancima u Splitu govorili. Vidjeli smo u svemu jedno svjetlo i nadu. Pričali su nam da je Bogu sve moguće, pa tako i od jednog ovisnika napraviti novo stvorenje. Moramo reći da prije svih ovih događanja nismo nikad ništa tražili od Boga. Sve što smo znali o njemu jest da postoji Božić i Uskrs i dalje ništa više. kad je naš sin odlučio otići na liječenje, rekli smo hvala Bogu što je tamo. Ali, sam Bog je odlučio nama dati više no što smo mogli zamisliti i pitati. Nismo ni sami bili svjesni koliko smo mu dragocjeni. Kako je Reto-centar kršćanski centar, u kojem je Biblija vodič tako smo i mi tamo počeli čitati Božju riječ, pažljivo slušati svjedočanstva tih momaka. Vidjeli smo svojim očima žive primjere Božjeg čuda. Shvatili smo da trebamo nove temelje za svoj dom, da trebamo čvrstu stijenu, a to je Isus. On je Stijena, Početak i Kraj svega, pravi put i Istina. Pokazao nam je svojim primjerom kako trebamo živjeti. Od trenutka kad smo vrata svoga srca otvorili Isusu u našim životima je sve novo i drugačije. Ne moramo više hodati pognute glave niti se sramiti za sve što je bilo. Neki problemi i svakodnevne brige nisu nestali, ali više to ne moramo nositi sami jer imamo Isusa koji nam pomaže. Imamo s njim i jedan poseban mir i sigurnost. Od dana kada je naš sin otišao u centar je skoro 8 godina i on se još tamo nalazi. Pomaže drugima koji dolaze u centar. Mi živimo u Splitu i možemo reći da smo sretni da možemo biti sa momcima i djevojkama koji žive u Reto centru Split. Iako nas tisuće kilometara dijeli od našeg sina, znamo da smo u jednom duhu blizu njega.

Ovim putem želimo reći svima koji imaju nekoga ili su sami u problemu droge, alkohola ili bilo kojem drugom problemu da izlaza ima. Ako vam je netko krenuo krivim putom, gledajte naprijed, tamo gdje želite doći. Ako zatražite Boga da vam pomogne da se možete izvući iz svake muke i tjeskobe. On vas čeka i sve što je vama nemoguće, Njemu je moguće"
Allways look at the bright side of Life!! There's allways Sunshine after the rain..
User avatar
feniks-2.put
Posts: 39
Joined: Sun Nov 25, 2007 8:26 pm

Re: Otac

Post by feniks-2.put »

Otac,
mislim da činite pravu stvar. Istrajte, nadam se da će doći vreme kad će Vaš sin shvatiti zašto ste činili to što sad činite, i da će Vam biti zahvalan, ma i ne priznao to naglas.
Sve najbolje.
User avatar
Otac
Posts: 319
Joined: Thu Jan 01, 2009 10:07 pm
Location: EU - ne mojom krivicom

Re: Otac

Post by Otac »

U nedjelju oko 16:00 sati dobio sam poruku od njegove cure, da ga nazovem na neki broj koji mi salje, nisam reagirao.... sat vremena kasnije ponovo i adresa gdje navodno stanuje privremeno kod nekog prijatelja (u toj ulici se krecu i zive turci i marokanci, dileri,lopovi i narkomani)Zvao je u oko 21:00 sat, pitao me dali mi je kasno da mu dovezem stvari... rekao sam da jeste, rekao je da ce me nazvati sutra i ako moze da mu kupim nesto hrane, da ide kod gospodina M. u savjetovaliste, nasao je navodno stan kod nas u kvartu...Rekao sam da mu necu kupiti hranu. Juce se nije javljao, jutros sam bio pred njegovom skolom, kazu da ga nema od cetvrtka, gotovo je, skolu je izgubio, mjesto kod nas takodjer... Njegove stvari su mi u autu, odnijet cu ih u podrum, nece dobiti nista, ako nazove dat cu mu broj Reto centra u Splitu... totalno smo utuceni, izgubili smo svaku nadu, supruga se zatvori u njegovu sobu, moli se i place.... nemogu podnijeti vise njene suze...
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
paramparcad
Posts: 810
Joined: Fri Jul 11, 2008 11:01 pm

Re: Otac

Post by paramparcad »

mogao si makar hranu da mu das da jede"oce"...
astrid
Posts: 132
Joined: Fri Jan 02, 2009 5:22 pm

Re: Otac

Post by astrid »

gosp otac izdrzite molim vas. Bog ce vas nagraditi na kraju.....
paramparcad
Posts: 810
Joined: Fri Jul 11, 2008 11:01 pm

Re: Otac

Post by paramparcad »

a tek ovo moralisanje od strane jos uvek aktivne narkomanke...POVRACA MI SE OD TOGA!
astrid
Posts: 132
Joined: Fri Jan 02, 2009 5:22 pm

Re: Otac

Post by astrid »

gosp, otac morate biti svjesni da ovdje ima svakavih ludi, kao i u zivotu, i na neke vi cete sami najbolje znati na koje poruke se ne obazirite.

samo cu to reci jer vasa teska i zalosna tema nije za prepucavanja, nego za to da se vama pokusa biti bar nekakava podrska, ali neki ljudi to ne razumiju, steta.
gosp.otac ja vam se divim i drzim vam fige kolko god mogu, da uspijete, vi ste velik covjek

pozdrav
User avatar
Otac
Posts: 319
Joined: Thu Jan 01, 2009 10:07 pm
Location: EU - ne mojom krivicom

Re: Otac

Post by Otac »

paramparcad wrote:mogao si makar hranu da mu das da jede"oce"...
nadam se da to ne mislis ozbiljno... Uvijek mi je pricao o masi njegovih prijatelja koji imaju puno novaca, voze lude limuzine i spremni su u svakom trenu da mu pomognu...Cool, neka ga hrane. Nema tu nikakvog moralisanja. Volio bih znati sta bi ti ucinio u mom slucaju, onako iskreno...Imao je izbor : Droga na jednoj strani, na drugoj skola, zivot u izobilju, novac, auto, sve sto pozeli....Uvjet je bio skola i da se ne drogira...
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
Post Reply