Pozdrav Astrid! Drago mi je da si uspjela, i uvjek kad cujem da je neko uspio dobijem vise nade da ce i moj sin uspjeti...Iskustva kao tvoje su tracak nade , svjetlost na kraju tunela...astrid wrote:gosp.otac sada sam tek naisla na ovu temu. ja cu vam ispricati svoje iskustvo, ali nije da vi morate tako napraviti, evo meni je to spasilo zivot, ali svi smo mi razliciti, nekome bi mozda stetilo.
dakle bila sam ovisna 7 godina, sada imam 25 god, bila sam prvenstveno ovisna o heroinu, moja prica je tuzna kao i ostale, ali bitno za ovu pricu je samo da su me roditelji uvijek jako voljeli, davali mi sve, razmazili me do boli, kada sam usla u drogu, imala sam kao i vas sin, sve i auto (nisam ja imala jer sam imala 15 god nego je mama davala svoj mom prijatelju) , novaca i vise nego mi je potrebno, i izlaske do kada hocu, znaci mogla sam doci i u 5 ujutro, nitko nebi nista reko, sa drogom sam pocela kako i ostali vjerojatno, malo drustvo, malo dosada, malo da budem frajerica, kod mene malo i ljubav(zaljubila sam se u ovisnika), itd puno elemenata je odigralo ulogu. moji nisu nista kuzili 5 godina, davali su mi novce i dalje, ja sam trosila ko luda i samo se jos vise navlacila. na kraju sam ja pukla i rekal im, (nemogu reci ali mislim da nebi skuzili jos dugo da im nisam rekla) i tu pocinje pakao.isla sam u vinogradsku (to je odjela za nark.tamo bila 3 tj, otpustena sam s odjela, iduci dan opet sve iz pocetka, pa hepovi, i na kraju komuna. inace samo da kazem da sam se u tom meduvremenu ponasala ko vas sin, ono nebi dosla uopce doma, vikala bi, krala novce (iako sam uvijek imala dovoljno, nije mi tebalao da kradem ali objest neka valjda), jednom sam se sa tatom potukla jer me nije van pustio i tako, jako histericno sve skupa je bilo. u toj komuni sam bila 8 mjeseci (on se inace placa tako da su i tu potrosili para i para), moji su procvali, dolazili su mi u posjet svaki vikend i opet smo izgledali kao obitelj (ali vrag nikda ne spava).
u toj komuni sam upoznala sadasnjeg decka, i nakon tih 8 mj, mi smo otisli iz komune, ja sam isla kuci po svoj auto i isli smo u pulu kao idemo mi malo se provesti,(moje su inace iz zagreba i nisu nista sumnjali) u puli raspasoj, auto, droga, sve ponovo, samo dva dana nakon izlaska iz komune ja sam opet bila kao prije. nakon tog divljanja nekih mjesec i pol moji su trazili da napravimo test, sve sam pripremila tudu pisinu sve ali nije mi prevara uspjela. i moji su uzeli mi auto, i rekli da imam sada tu i odmah izbor, ili ostaviti decka i ici u komunu ili me oni vise ne poznaju. ja sam pristala ici u komunu, ali ovaj put u italiju (preciznije na siciliju). nakon mjesec dana nagovorila sam ih da dode i moj decko, kako je on doso, iduci dan smo odlucili ici u hrvatsku,
ja zovem mamu da mi da novaca (koje sam imala na svom osobnom racunu u komuni ali nisam mogla bez njenog odobrenja podici) i ona mi prvi put u zivotu govori ko si ti ja te ne poznam, zovem jos petsto puta dok nas ovi iz komune vode na zeljeznicku postaju, jer smi i njima se popeli navrh glave valjda.
dolazimo u pulu, taman je bio badnjak, ja zovem mamu, javlja se i kada mi cuje glas poklapa . samo da napomenem moji roditelji su obrtnici i mogu misliti kako im je bilo ici svaki dan na poso i tamo se smjeskati i ne pokazivati na van da umiru od straha da im je kcer mozda mrtva.
iducih dana zovem , broj promjenjen, iducih negje godinu dana smo ja i decko na ulici, moji mi se uopce ne javljaju, gladna sam nemam sto jesti, hladno mi je, i na rubu smrti sam, na kraju saznajem broj nijhov i zovem, oni mi govre da ako ne odem se ljeciti da me oni ne poznaju, jas i decko idemo do centra za ovisn u puli, tu dobijamo subutex, i doktorica nas uzima pod svoje, i svaki dan prica s mojima da nam daju sansu, oni mjesec dana se neckaju, i na kraju kazu ok, mi dolazimo u zg i evo tri godine smo cisti i ja i on. eto to je moja prica sto se tice roditelja, puno puta kasnije smo pricali i rekli su mi da im je to bilo najteze u zivotu sto su napravili, ali da su shvatili da vise onako nejde, da cu ili umrijeti na cesti, ili doci sebi. eto ja sam svoje dno dotakla i vidjela da tako nejde, ali mislim i danas sam im zahvalna na tome, da to nisu napravili nebi mi dosolo iz.... u . glavu kak se kaze.
ako ste odlucili ga izbaciti ako cete ici tim putem, izbacite ga, ali kao sto su mene moji a ne na pola, jer po mom misljenu on svaki put kada vidi da ste vi slabi on ponovo ide izpocetka i nema snage a ni razloga za skidati se.
eto ovo je moje iskustvo, ako vam ista pomaze drago mi je.
pozdrav od astrid i sretno.
Opravo to zelim postici. Kad citam kao da vidim njega... ako se ne javimo salje nam poruke... "zar me vise ne zelite?" Ja sam stalno u kontaktu sa ljudima ... Vrlo cesto su me pitali sta je sa mnom..... Supruga je na poslu isto tako patila ..Njegova cura bi sve uciinila da ga zadrzi. Da je posalje po drogu odmah bi otisla samo da on bude sa njom.Njena obitelj nije sretna sto im je kci sa narkomanom (ja sam im rekao).Nedavno su se razisli (uvijek se razidju kad se on prestane drogirati) bio je sa drugom curom, ova ju je zvala, pricala da ce je iskoristiti...Jednom je rekao da je on s njom da ima gdje otici kad napravi sranje.Svjestan sam da ce mozda pasti dublje, izgubiti posao biti izbacen iz skole.....ali mozda ce mu to spasiti zivot....
Sve najbolje!