Nesto slicno zivotu...

[AnAna_mo]

Vidjela sam svoju temu na zadnjim postovima, pa me Heroinini smajlići podsjetise da bih mogla nastaviti ovu pricicu...

HEROIN, VI. dio
Znaci stislo nas sa svih strana, od staraca, preko skole do policije. To bih shvatala samo u rijetkim trenucima kada sam bila donekle pribrana, ali bi sve ubrzo nestalo sa heroinskim dimom. Kuci dolazim samo da prespavam i da uzmem para. Sve vise vremena provodim vani, bukvalno na ulici i po mjestima od kojih mi je danas muka. Para nema, vec smo duzni na sve strane, a na skidanje i ne pomisljamo, pa nam se kao jedini izbor cine krade. U pocetku smo krali muzike iz auta. Uvijek smo isli zajedno, ja bi drzala strazu,a D. bi radio sve ostalo. U to vrijeme je bilo para-znaci droge koliko nam je trebalo. To je trajalo nekih mjesec dana,i za to vrijeme mislim da smo pokupili sve sto se dalo uzeti iz auta na Starom Igralistu. CD playeri, prometne, naocale...ama sve. Onda ga je neki momak provalio, rasirio je vijest po gradu pa je D. dobio dobar degenek. I policija ga je privela, ali ga brzo pustaju jer im je osmeko neke ljude. Situacija ponovo postaje krajnje nepodnosljiva, vise smo u krizi nego dobri, i D. predlaze da ode u Bosnu u neko selo gdje mu zivi baka da se skine i malo udalji od Mostara. Meni to naravano nije odgovaralo. Znala sam da ja sama nisam sposobna napraviti para onoliko koliko mi treba, a zajedno to mozemo. Ali on ipak ide, a ja ostajem sama. Kontala sam da je stvarno ovaj put gotovo, da cu morati sve reci svojima koji ionako sumnjaju ima sto godina, da cu morati ici na lijecenje. Ali iznenadila sam se koliko sam ustvari bila sposobna za krade sitnih stvari. Najvise su to bili mobiteli, a posebno sam bila dobra u zlatarama. Znala bih se obuci i srediti kao prava sminkerica zajedno sa dvije tri prijateljice iz skole koje sa drogom nemaju nikakve veze. Pravila sam se da sam zainteresirana za nesto, cesto bi ja ili neka od nas nesto i kupila, ali ja bih uvijek na kraju izlazila sa plijenom,prodala bi to u zlatari koja inace otkupljuje stvari za koje se zna da su ukradene i imala bih u džepu para za dva dana. Cesto bih znala i otici u prodajni centar, gdje sam radila garderobu. Nesto bi ostavila sebi, ali bi vecinu prodala. Nakon petnaestak dana D. se vraca sa "sela" jos gori nego sto je otisao, ali pun para. On je ustvari bio u Sarajevu i Zenici gdje je radio nesto sto mi nije htjeo odati. Ali pogadate, nije me bilo ni briga, samo su mi bile vazne pare i roba. Ali, to je prolazno. Sve je to brzo nestalo. Ja sam vec davno rekla da su narkomani najsnalazljiviji ljudi. Dovoljno je samo da ti se ukaze prilika, i u jednoj sekundi stvoris citav film kako, sta i na koji nacin uraditi to i to. Kazu da prilika cini lopova. Tu su apsolutno u pravu. U meduvremenu se ponovo pocinjemo druziti sa momkom sa kojim smo se i poceli drogirati, zvat cu ga D2. On je u istom kurcu kao i mi, pa se njih dvojica momaka odlucuju na pljacke. Radili su prodavnice, pekare i jednom kladionicu. Uskoro u novinama izlaze vijesti da dvojica maskiranih muskaraca uz prijetnju nozem otimaju utrzak prodavacicama. Mostar je malen grad,pogotovo kad se radi o ovakvim stvarima. Ja sam, kao i oni, znala da najgore tek slijedi. Znala sam da cemo se D, i ja uskoro razdvojiti i da ovaj put stvarno ostajem sama. Zadnju vecer kad je bio slobodan, nasli smo se pred mojim ulazom i dala sam mu mobitel da ga proda da imamo robe za vecer i za ujutro. Vratio se poslije nekoliko sati i tada smo se vidjeli zadnji put prije zatvora. Tada medu nama vise nije bilo ljubavi. Sve je heroin pojeo, ali sam se ipak osjecala beskrajno jadno, tuzno i prazno. Oboje smo plakali. On jer ide u zatvor, a ja jer ostajem bez "suradnika" i jer sam od sutra prepustena sama sebi. Razisli smo se, i vrlo brzo su ga pokupili, kao i D2 jer je rekao gdje ga mogu naci. Sutradan su me zvali da dodem u stanicu, ali uz pratnju jednog roditelja jer sam tada bila maloljetna. Otisla sam s mamom. I opet- laganje, muljanje, gluma, plač... Sve sam ih ponovo prevarila, i mamu i pet policajaca sam uvjerila kako se ne drogiram, kako ja nisam znala cime se moj dragi bavi, da nemam pojma o pljackama, nista, nista, nista. Trajalo je jedno dva sata, ali nisam se dala. Samu sam sebe uvjerila da je istina sve sto sam rekla. D, je trazio da se jos jednom vidimo, i odveli su me u prostoriju gdje je bio. Tamo je sjedio jadan, crven, uplakan, kriza ga je tresla. Saka jada. Drotovi su pazili da nista ne pricamo. Samo smo se zagrlili, i ja sam otisla. Poslije toga ga nisam vidjela godinu i po dana. Ja sama nastavljam da nabavljam pare i da se drogiram. Sve ide po starom.

[Vuk]

Drzi se jebiga, chak ne bi bilo sgoreg da se ponashash kao da se taj dan i nije dogodio, jebeno je kad iz rupe gledash nebo, malo je to nebo ali znaj da je ono zapravo beskrajno i zeli te primiti chim se iz rupe uspesh...glavu gore...i molim te nemoj porgeshno da me skapirash ali (ja inache i prema sebi imam takav stav) s` neke je strane i dobro shto ti se dogodilo, recidiv, a nikad gore, pa to je ustvari dobro...josh jedan takav recidiv i vishe ih necesh ni praviti (znam da ovo moze dvosmisleno zvuchati ali mislim zaista samo na to da vishe isti necesh ni zeleti)...i nek ti se zgadi...taman da te natera da razmislish ponovo, u miru imash shta imash, a u dopu eto shta...josh jednom glavu gore i ako se osetish usamljeno mi smo ovde, a majka ce biti uz tebe ako joj se poverish sa tim mislima...

[AnAna_mo]

Zaboga, hoce li ikada prestati ovaj pritisak u prsima? Hoce li prestati ova bol i praznina u srcu? Hoce li za mene osvanuti jutro u kojem mi prva misao nece biti o tome koliko sam u kurcu. Jutros sam se probudila oko pet sati,sa vec opisanim osjecajem i za mene je dan vec bio gotov, iako ustvari nije ni zapoceo.
Dokle?
I na koji nacin da se borim sa tim?
Kako da se promjenim?
Bojim se da opet ne tresnem, jer ne znam hocu li imati snage da ponovo ustanem, po ko zna koji put?
:smt100

[Vuk]

Osvanuce nego kako...jednog dana cesh se probuditi i necesh ni primetiti da je vec svanulo...trebace ti chak josh i par dana da to provalish ali do tada samo lagano, dan po dan...i zaboravi na sat, kalendar i sl...

[AnAna_mo]

Jedino da se napravim luda i da sve te osjecaje ne jeb.. ni 5%, da sve ignoriram, da se jednostavno prepustim...
Pa da vidimo dokle cu...

[Vuk]

E bravo, te su mi rwchi falile, pravi se luda, kao poziv koji nije za tebe...pa i nije za tebe...i samo light, znam koliko je jebeno ali sreca koja ce te ispuniti chim to prestane je chak i jacha...ma i na nju se moz` navuci i tu treba biti oprezan i ici polako...a za sada sat po sat, dan po dan...i pishi ako mozesh i ako ti prija...ili radi neshto drugo da odagnash to vreme i misli...

[goldy]

..

[AnAna_mo]

Pa u tome i jeste stvar Goldy draga, sto me vise malo tko razumije...
Okruzuje me jako puno ljudi, velika vecina su dobre osobe koje se zele sa mnom druziti, koji me postuju i sve uredu, ali sve je to nekako mlako. Niti se vise itko trudi oko mene, niti je kome stalo. Ali moje ponasanje u proslosti je glavni krivac sto sada sama sebi, niti mi oni ne mogu pomoci. Sve te moje lazi, prevare i manipulacije zbog droge su ucinile svoje. Razorile su nase odnose, pa sada na prste jedne ruke mogu nabrojati one na koje mogu racunati. A i to je klimavo. Mislim, sama sam kriva sto me vise malo tko shvata ozbiljno, ne vjeruje u mene, svemu sto mislim pristupa sa nevjericom i na sve gleda s nekom rezervom.Ali ja nemam snage da za samu sebe nesto uradim, nemam volje da poduzmem neki ozbiljan korak ako netko ne stoji uz mene i "navija" za mene. Vjerojatno zvuci, ne znam-egoisticno valjda, ali meni stvarno treba paznja i "suradnik" da to tako nazovem. Sve ovo sto sam prosla me je isuvise iscjedilo da ista uradim glede sebe same. Znam, nece nitko za mene dok ne ustanem sama za sebe, ali ja samo kazem kako se osjecam. Mozda sam zbog toga i glupa i losa osoba, ali je tako.

[paramparcad]

nisi glupa i losa osoba ako si iskrena.svi se manje vise isto osecamo stim da prednost imaju oni sa duzim periodom apstiniranja.citao sam u tvojoj ispovesti zadnjoj kako su te panduri ispitivali 5 sati i ti se satro nisi dala...pitao bih te ja dali bi se dala da su ti uz svako pitanje svistili samarcinu,jednu s`leve a drugu s`desne strane da se ispravis,kao sto to rade kod nas.dok si ti svoje dupe vadila,momak je u krizi ispitivan i sigurno nije bio od zikre crven.

[Vuk]

Niti se vise itko trudi oko mene, niti je kome stalo

...mislim da si sama sebi odgovorila najbolje...trudi se sama oko sebe koliko god mozesh, a oni koji ti zele dobro i uz tebe su (bez obzira shto imaju rezervu) pochece polako da ti se prisruzuju u toj borbi...ne verujem da nemash navijache ali navijachi po default-u stoje sa strane i navijaju, a ti si (kao i vecina nas) navikla da neko drugi vodi tvoju prichu, bije tvoje bitke...ne kritikujem te, ne shvati me pogreshno, svi smo,ili bar ja, poci cu od sebe, navikli na to jer smo sebichni komani...nije ti potreban veliki radikalan pokret ako vec nemash snage, pochni sa nekim manjim ali iskreno i kada to budesh zelela i polako ce navijachi pocheti da ti se pridruzuju i pomazu...i zapamti nemoj ih opet razocharati, oteracesh od sebe i to malo njih...priznala si sebi dosta i samo josh korak ti fali...samo polako...jedan po jedan...