Cao svima! Juce sam naisla na ovaj forum jer sam trazila odgovore kako decku da pomognem. I drago mi sto sam se nasla ovde jer ce mi biti lakse da se izjadam nepoznatim ljudima nego mojima koji me samo kritikuju zbog njega. Nas dvoje smo zajedno 4,5 godine. Da smo dosta manje, mozda se ne bih ni pitala sta da radim. Za to vreme sam saznala svasta od stvari koje je krio od mene vezano za povremeno uzimanje droge kada je u bedaku, druzenje sa ljudima sa kojima nije trebao jer su spadali u tesku grupu narkomana i druge uzasno ruzne stvari i uvek sam mu se nasla i vracala i sve ostalo sto radi neko ko iskreno voli i ko se bori da ta veza opstane jer smatram da moze biti drugaciji, samo da moze da razmislja normalno. Prvenstveno da bih mu pomogla jer znam da je tesko tako lako prekinuti sa tim. Htela sam samo da me ne laze, jer nikad nije imao razloga. A samo istina je uvek falila

. Svadjali smo se cesto jer sam primecivala njegovo ponasanje i osetim ga da bazdi na cigare iako navodno ne pusi na sta me ubedjivao da se varam, a ja nisam htela da vidim istinu. Bio je na lecenju nekih 2-3 meseca jer je poceo da se bode i navodno je bio izlecen i tvrdio mi da nema kontakt sa tim vise i verovala sam mu. Do tada sam mislila da samo vuce crte jer mi je on tako rekao. Od tada je proslo skoro godinu dana na toj prici. Cesto je imao posle jake bolove, grceve i kad god ga pitam nesto vezano za to on porice i posvadjamo se, ali problem je nastao pre nekih nedelju dana kada sam saznala da pusi prvo, sto mi se kleo da ne radi posto sam ja tezak anti pusac i nisam htela da on to radi. Reko mi je da ide na nedelju dana na snimanje glave i kao mala pomoc posle tog duzeg vremena bez droge. Da bih saznala da se on citavu nasu vezu bode, a drogira 6 godina. Njegovi izgovori su da nije hteo da saznam do onog trenutka dok ne uspe da se izleci da me ne bi mucio, da se ne bi svadjali, da ne kidam nerve ako vec njegovi kidaju, da ga ne bi ostavila itd. Pokusavao je par puta na suvo, sto mu nije uspelo, cak ni posle lecenja mu nije uspelo da izdrzi. Pljuvao je tablete sto je trebao da pije. Njegovi nisu imali para, nemaju ni sad da mu pomognu koliko bi trebalo,a iskreno ne zanima ih toliko, a ja ne mogu jer ne znam kako, a ni ja nemam tolike pare za lecenje. Reko mi je da ih je molio da mu pomognu, ali nisu hteli, pa je pokusao da se ubije vise puta, sto me vraca na jedan komentar kako mi njima nismo ni A, ni B, ni C niti u tim trenicima oni misle kako ce nekog da povrede, sto je istina jer mi je i on to isto rekao. To me najvise plasi, jer on ne moze da razmislja kako treba. Kaze da radi mahinalno neke stvari jer mu mozak tako kaze, a ne konta da li je to dobro. Reko mi je da je koristio tudje spriceve, da doktori sumnjaju da je dobio neku ozbiljnu bolest sto ce saznati za par dana i moli me da ostanem uz njega jer bez mene ne zeli da zivi, niti mu treba neko drugi. A ja ne znam sta da radim. Ovo je previse za mene. Placem svaki dan jer sam se toliko trudila, a tako je sve ispalo. Nismo toliko stariji, ali on vec razmislja i o detetu i o porodici samnom i zeli da mu pomognem i da mu nadjem dobrog psihijatra. A ja sam vezanih ruku jer mi nesto govori da, cak iako me ubedjuje da sad stvarno zeli da se trudi jer ce ga to ubiti, da ce posustati i tada ce biti kasno. Ne razume on toliko reci podrske, niti, ponovo, ne moze da razmislja kao treba. Pre ce posegnuti za drogom i povrediti mene, nas, nego sto ce da se odupre. Mnogo je labilna osoba. Nalazim se u situaciji de ni ja ne mogu da mislim kako treba i bilo bi mi mnogo lakse bar da citam vase komentare, makar bili i ruzni. Pozdrav