Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
............. DA, naravno nije svrha lječenja samo se skinuti i reći sebi eto ja više ne uzimam, pijem samo terapiju i mislim da sam sada ured osoba.......... ne ne razmišljam baš tako nego skroz suprotno.........svaki dan razgovaram sa psihijatricom..... divna žena sa mnogo razumjevanja koja voli svoj posao i vidi se da je spremna ići samnom do kraja da mi pomogne.... ali naravno ako to ja želim.... i reći ću iskreno da zaista želim napokon sebi pomoć.................... previše sam u životu srala...... pogotovo povrjedila roditelje... a ja sam ustvari čitavo ovo vrijeme željela saradnju sa oba roditelja i nekim stručnim licem za pomoć......... do sada je samo moja draga majka razumjela mene i to da je narkomanija bolest..... dok tata je mislio da je to samo još jedan hir u mom životu... jednostavno ne može da prihvati narkomaniju za bolest. dok neki dan nije sjeo samnom i doktorom i popričao...... naravno tada mu je bilo sve kristalno jasno................ a, meni je čitavo ovo vrijeme mnogo značila njegova podrška, koju moj otac nije u potpunosti nije se znao izraziti..... a meni je to mnogo značilo......... E TEK SADA IMAM POTPUNO PRAVO LJEČENJE............... mislim nije mi ni najmanje trebalo da se navučem na još jedno sranje od droge.... na ono najgore pa udari po horsu jer su mi se bile osladile ćize i počela sam uzimati mnogo, mnogo količinski.... i polako tonuti............... iz ljepote u p. materinu............... taman se rješila i skinula sa bijelih prahova ja na onaj najgori.... pa jebote ko djete od 15 godina...... za ne povjerovati................. hajd da nisam znala ništa o horsu, razumiješ.... posljedice........ da znala sam sve i to dobro.....ali kao da se neli nepoznati đavo uvukao u mene i šaptao mi svu ljepotu prokletnosti i pakla koje sam vjerovatno na ovaj način morala upoznati..................... ne mogu nikako da sebe prepoznam...... svjesno ali donekle i nesvjesno........ zašto i zbog čega......... možda i znam odgovor.......... raja i pare me pokvariše po ko zna koji put..... majku mu jebem ja.................. kao da nikada ništa u životu nisam proživjela sa svojih 26god pa treba me ubiti........... trenutno sam 3 i pol mil. meta....... i svake sedmice ću smanjivati po jednu tabletu........ stalno se testirati..... voditi razgovore sa psihijatricom..... kao što mi ti reče mjenjati iz korijena svoju ličnost..... naravno da ću raditi na tome..... evo već radim......... radim i trudim se da se promjenim......ako ovako budem napredovala sigurno će biti promjena i uspjeha u meni...... u mojoj glavi.......... jer je tu sve........ imam sve uslove i preduslove da uspijem vala jednom pravo, pravilno i zauvjek.......... Yugoooooo brate....... znam da sam ti se mogla obratiti ali shvati drugaricu..... da me stid bilo priznati..... jer sam lagala u oči kao prvo starcima, prijateljima dečku ..... pa i tebi dragi druže.. samo me sramota bila majke mi da ti kažem................. jer sam mislila da nisam uopće toliko navučena dok jednog dana nisam osjetila žestoku krizu i priznala sve................... prvo sam otišla od kuće na nekih 7 do 10 dana ne znam tačno..... ono bila sam otišla u podstanare jer nisam mogla podnijeti nikoga da mi sere oko glave i priča mi istinu....... gleda me u oči i govori mi kakva si to jadna, na čemu si danas...... priznajjjjj............... a ja po ko zna koji put lažem i govorim da sam ok..... da se ne gudriram...... jednostavno to nisam mogla više podnositi i samo sam pokupila svoje stvari ...... našla stan i ispalila se....... onda su starci shvatili da sam golemo zaglavila i nazvali me da popričamo...... pitali da li sam spremna na pomoć...... naravno adekvatnu, da će svi biti uz mene da mi pomognu........... nešto se prelomi u meni i sutradan odmah dođem kući, spakujem stvari, sjednem na taksi i ćiku....... priznam sve.................... evo sada sam oki jer sam pod terapijom i uspjet ću........ ej halooooo ljudi nemojte me osuđivati jer to govorim po ko zna koji put....................... nastavit ću... ljubi vas Jaca................
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
Izvini ako sam bila malo gruba,ali se znamo -tako da sam imala tu slobodu..iznervirala sam se bas,jer nije ti trebalo nikako navlacenje jos i na to sranje malena...no,opet ispocetka ..korak po korak ..i manje price -vise djela
ljubim te puno
AnAna_mo wrote:U Mostaru u Centru ima jedan momak,skroz je u nekom elektro-party filmu,uzimao je svakodnevno speed,dop nikad nije okusio pa ga doktor lijeci metadonom.
Ako moze za spid,zasto ne i kokain?