ali wise nema nje...
Swake noci isti san...
Swakoga jutra gutao ju je dan...
S one strane ogledala srecna je bila
dok joj jednog dana nisu slomili krila...
Tuznog pogleda,znala je da kraj je tu
Znala je da nestace u wecnom snu...
Prelepi Demon odnosio je smeh,bol,suze,tugu...
Noseci je polako u realnost drugu...
Swe teze je ostati ziwa,
Swe teze jer zna da je kriwa...
Skriwajuci lice,bezi od ljudi
jer u njenoj glawi swi su ludi...
Skriwajuci suze koje ne mogu da teku,
Skriwajuci osecanja koja cak prestaju da peku...
Jednoga dana nestalo je swe
kada joj je Demon iscepao sne...
Pruzala je ruke trazeci spas
Wristala je,ali niko nije cuo njen glas
Legla je i zaspala da ne cuje ni jedan sum
ali probudila se mrtwa kao i njen um.



