Mracno - Svetli svet Dark Angel-a No:2. *NASTAVAK*
Moderator: sanela
- Nancy In Black
- Posts: 49
- Joined: Thu Jul 24, 2008 12:46 am
- Location: Beograd
Mracno - Svetli svet Dark Angel-a No:2. *NASTAVAK*
...Malopre mi se desilo da pisem temu i da se na kraju ona izbrise jer nisam logovana...
Pisala sam puno toga.....napolju je vec sada svanulo...
Ok, da ne bih pisala ono sto sam pisala do malopre jer zaista ne mogu, jer sam plakala svo vreme, pisacu kada ustanem, za sada zelim da vam kazem da sam ja DarkAngel i da nisam zelela da se sazna da sam se opet sjebala zbog moje mame koju nisam zelela nikako da povredim, i zelim da se izvinim svima koji su me znali i a njih a ja se pravila luda, morala sam da sakrijem svoj identitet jer osim za moju mamu ja sam vazila za nekoga ko se uspesno izlecio,.....
E pa i od " uspesnog" postoji rec "zajeb" a meni ocigledno ne pomaze nista...Ni hospitalizacija, ni zakljucavanje....
Ja sam narkomanka....
Sada kada moja mama zna sve ja samo zelim da se izvinim sto sam krila da sam to ja, ali da - famozna DarkAngel, sa ovog foruma, je opet narkomanka bez cilja, sjebana i sjebana....Oni koji su citali Anatomiju Zivota znaju....
Za sada zelim da kazem, - zdravo zvima, to sam ja, za ljude koji su tu od kada sam "kao" otisla imam samo reci: oh, nedostajali ste mi,
a za nove ljude imam reci: zdravo, ja sam DarkAngel ili Nancy In Black ako ste citali pre nego sto sam izbrisala, ali pisacu jos, ja sam pisac....
I izvinite....
To sam ja.....
I nastavicu kad ustanem.....
A za sve koje zanima imate moju ispovest - Mracno svetli svet Dark Angel-a......
Ljubim vas...
Pisala sam puno toga.....napolju je vec sada svanulo...
Ok, da ne bih pisala ono sto sam pisala do malopre jer zaista ne mogu, jer sam plakala svo vreme, pisacu kada ustanem, za sada zelim da vam kazem da sam ja DarkAngel i da nisam zelela da se sazna da sam se opet sjebala zbog moje mame koju nisam zelela nikako da povredim, i zelim da se izvinim svima koji su me znali i a njih a ja se pravila luda, morala sam da sakrijem svoj identitet jer osim za moju mamu ja sam vazila za nekoga ko se uspesno izlecio,.....
E pa i od " uspesnog" postoji rec "zajeb" a meni ocigledno ne pomaze nista...Ni hospitalizacija, ni zakljucavanje....
Ja sam narkomanka....
Sada kada moja mama zna sve ja samo zelim da se izvinim sto sam krila da sam to ja, ali da - famozna DarkAngel, sa ovog foruma, je opet narkomanka bez cilja, sjebana i sjebana....Oni koji su citali Anatomiju Zivota znaju....
Za sada zelim da kazem, - zdravo zvima, to sam ja, za ljude koji su tu od kada sam "kao" otisla imam samo reci: oh, nedostajali ste mi,
a za nove ljude imam reci: zdravo, ja sam DarkAngel ili Nancy In Black ako ste citali pre nego sto sam izbrisala, ali pisacu jos, ja sam pisac....
I izvinite....
To sam ja.....
I nastavicu kad ustanem.....
A za sve koje zanima imate moju ispovest - Mracno svetli svet Dark Angel-a......
Ljubim vas...
Last edited by Nancy In Black on Sun Sep 07, 2008 1:34 am, edited 1 time in total.
It's not a matter of luck it's just a matter of time!
- pepeljuga84
- Posts: 1057
- Joined: Mon May 09, 2005 10:07 am
- Location: Beograd
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
Samo da si ti nama ok....
Možda spava sa očima iznad svakog zla,
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
Hej D.Angel
bas sam se jedan dan pitala sta je s tobom i kako si?
Nije lako priznati gresku i stajati iza nje no ti imas tu snagu i velicinu reci, to sam ja i pogrijesila sam,no tu sam i to je to. razumijem i razlog, mene bi isto jako bolilo kad bi morala svoju mamu opet,po ko zna koji put povrijediti no ipak je lakse ovako,kad su sve karte na stolu. u dvoje ste jace.
nisam sitgla citati pricu o Nancy bas cu sad pogledati ako nadjem sta
pisi, lijepo te citati
kiss
bas sam se jedan dan pitala sta je s tobom i kako si?
Nije lako priznati gresku i stajati iza nje no ti imas tu snagu i velicinu reci, to sam ja i pogrijesila sam,no tu sam i to je to. razumijem i razlog, mene bi isto jako bolilo kad bi morala svoju mamu opet,po ko zna koji put povrijediti no ipak je lakse ovako,kad su sve karte na stolu. u dvoje ste jace.
nisam sitgla citati pricu o Nancy bas cu sad pogledati ako nadjem sta
pisi, lijepo te citati
kiss

Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
Uuu jbt.!!! Ja sam tvoju prvu ispovijest pratio u realnom vremenu, kad je to bilo?! Procitah sad da si je izbrisala.zelim da vam kazem da sam ja DarkAngel
Tad nisam nista ni pisao jer sam stremio ka dnu, sve do skoro.
Bas me interesovalo sta je sa tobom, jer mi je iz tog vremena jedino tvoja ispovijest ostala u sjecanju.
Drzi se. Zelim ti sve najbolje.
- Nancy In Black
- Posts: 49
- Joined: Thu Jul 24, 2008 12:46 am
- Location: Beograd
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
Hej Sunrise, long time no see!
E pa, bas mi je drago kada vidim da me se secate!....
Svire, nisam izbrisala Mracno svetli svet DarkAngel-a, evo linka : http://forum.narkomanija.ba/viewtopic.php?f=2&t=422
Izbrisala sam ispovest koja se zvala Anatomija zivota, i sada cu krenuti i nastaviti kao DarkAngel, jer sam pokusala juce da se ulogujem pod tim nickom ali nesto nije u redu i ne mogu, poslala sam mail admin-u da mi kaze u cemu je problem....
Sinoc sam bila u katastrofalnoj depresiji, veceras sam bolje, a kad sam ustala zelela sam jos da pisem ali sam i dalje bila strasno sjebana i onda sam bukvalno prespavala celo prepodne....jednostavno sam zelela da prespavam tugu i depresiju...Muku i mrak...
Sinoc sam napisala puno toga, i kada sam kliknula da posaljem sve je nestalo...Ispizdela sam za medalju...Onda nisam imala volje dalje da pisem i sve srocila sto je prostije moguce....
Jako mi je zao sto sam ovoga puta morala da sakrijem ko sam...Napisala sam u Anatomiji zivota da bih ucinila apsolutno sve samo da moja mama ne sazna da joj je dete opet narkoman...Jeste - istina je da sam narkoman, nepopravljivi slucaj....Neko ko ima predugacak radni staz....Nisam zelela da Erineja sazna, niti bilo ko drugi, jer sam se stidela onoga sto sam ( opet ) postala, i nista me nije bolelo vise nego kada sam videla tugu i razocarenje u njenim ocima. Volim je najvise na svetu, volim je vise od svega, i poslednje sto zelim je da joj nanosim bol jer sam joj toliko bola nanela ranije, jos uvek ne mogu sebi da oprostim sve one uvrede i sve one grozne stvari koje sam cinila, sve suze koje je zbog mene isplakala nocima dok sam ja bila drogirana negde na ulici....
Pisacu nastavak svoje ispovesti...A u "ono" vreme sam bila tako sigurna da sam svoju narkomansku pricu konacno zavrsila...Djavo nikada ne spava....
Paramparcad ( moram da smislim nesto krace kako cu te zvati, nadam se da ti to nece smetati ), valjda bi trebalo meni nesto da napises - tipa "Zdravo" itd, a ne da zapocinjes raspravu sa Sunrise, ja i ona se jako dugo znamo preko ovog foruma i logicno je da ce joj na neki nacin biti drago sto sam opet tu, mislim: ne u smislu da joj je drago sto sam opet pala na dno nego da joj je drago sto cemo opet pricati...A mogu li da znam koji je tvoj stari nick? Jesmo li nas dvoje pricali ranije, jel se znamo od ranije?
Pepo, slatka moja malena pepice! PDT_Love_04 nisam bas najbolje, vrim se u krug, znas vec.....A vidim i ti si napravila sranje, overila opet! Jao, bacicu te preko kolena i sibacu te po guzi kao malo dete!
Odoh sada na spavanje, pa se kuckamo sutra dragi moji!
Ljubim vas sve!


Svire, nisam izbrisala Mracno svetli svet DarkAngel-a, evo linka : http://forum.narkomanija.ba/viewtopic.php?f=2&t=422
Izbrisala sam ispovest koja se zvala Anatomija zivota, i sada cu krenuti i nastaviti kao DarkAngel, jer sam pokusala juce da se ulogujem pod tim nickom ali nesto nije u redu i ne mogu, poslala sam mail admin-u da mi kaze u cemu je problem....
Sinoc sam bila u katastrofalnoj depresiji, veceras sam bolje, a kad sam ustala zelela sam jos da pisem ali sam i dalje bila strasno sjebana i onda sam bukvalno prespavala celo prepodne....jednostavno sam zelela da prespavam tugu i depresiju...Muku i mrak...
Sinoc sam napisala puno toga, i kada sam kliknula da posaljem sve je nestalo...Ispizdela sam za medalju...Onda nisam imala volje dalje da pisem i sve srocila sto je prostije moguce....
Jako mi je zao sto sam ovoga puta morala da sakrijem ko sam...Napisala sam u Anatomiji zivota da bih ucinila apsolutno sve samo da moja mama ne sazna da joj je dete opet narkoman...Jeste - istina je da sam narkoman, nepopravljivi slucaj....Neko ko ima predugacak radni staz....Nisam zelela da Erineja sazna, niti bilo ko drugi, jer sam se stidela onoga sto sam ( opet ) postala, i nista me nije bolelo vise nego kada sam videla tugu i razocarenje u njenim ocima. Volim je najvise na svetu, volim je vise od svega, i poslednje sto zelim je da joj nanosim bol jer sam joj toliko bola nanela ranije, jos uvek ne mogu sebi da oprostim sve one uvrede i sve one grozne stvari koje sam cinila, sve suze koje je zbog mene isplakala nocima dok sam ja bila drogirana negde na ulici....
Pisacu nastavak svoje ispovesti...A u "ono" vreme sam bila tako sigurna da sam svoju narkomansku pricu konacno zavrsila...Djavo nikada ne spava....
Paramparcad ( moram da smislim nesto krace kako cu te zvati, nadam se da ti to nece smetati ), valjda bi trebalo meni nesto da napises - tipa "Zdravo" itd, a ne da zapocinjes raspravu sa Sunrise, ja i ona se jako dugo znamo preko ovog foruma i logicno je da ce joj na neki nacin biti drago sto sam opet tu, mislim: ne u smislu da joj je drago sto sam opet pala na dno nego da joj je drago sto cemo opet pricati...A mogu li da znam koji je tvoj stari nick? Jesmo li nas dvoje pricali ranije, jel se znamo od ranije?
Pepo, slatka moja malena pepice! PDT_Love_04 nisam bas najbolje, vrim se u krug, znas vec.....A vidim i ti si napravila sranje, overila opet! Jao, bacicu te preko kolena i sibacu te po guzi kao malo dete!
Odoh sada na spavanje, pa se kuckamo sutra dragi moji!
Ljubim vas sve!

It's not a matter of luck it's just a matter of time!
- Nancy In Black
- Posts: 49
- Joined: Thu Jul 24, 2008 12:46 am
- Location: Beograd
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
Ovo sto cu napisati sada sam vec jedno stavljala na temi Anatomija zovta, i odmah nakon jednog dana sam to obrisala, ali sada zelim da stoji ovde...To je napisano pre par meseci, i dugo sam razmisljala da li da to uopste "objavljujem" negde, i sada znam da je ovaj forum idealno mesto jer sam sigurna da je svako od nas makar jednom pomislio ili se osetio slicno kao sto sam ja napisala....
“It’s not a matter of luck it’s just a matter of time...”
Da..To sam ja..
Priznala sebi ispred ogedala da rat ipak nije zavrsen..Postoji tu jos toliko toga...Jos toliko dana i noci, i prespavanih dana i neprespavanih noci...Zelim da podignem svoje telo iz kreveta ali je ono isuvise slabo zbog naleta isprekidanog bombardovanja besnog organizma....
Nedostajanje je nezgodna stvar...
Slomilo se u meni sve sto sam smatrala adekvatnim da me odrzi normalnom, ili makar u ravnotezi...
Jos jedan dim....jos jedan gutljaj....
Zamisljam da sam kao vazduh u ovom momentu, da moze da me udahne neko normalno bice, pa makar to bila i zivotinja, i da se slobodno prosetam po sistemu i skupu celija, da zaplovim zajedno sa krvlju, da ostanem u normalnom organizmu i da samim tim i ja budem normalna, kao da nikada nije postojao otrov koji je moja najveca ljubav i moja najveca patnja..
Cemu nadanje kada glavu ne mogu zameniti novom, i misli ne mogu zameniti novim....a kada bih imala makar i jedan tracak svetlosti koji bi me odrzao dalje od sopstvenog stradanja uhvatila bih se za njega kao da ne postoji nista drugo sto bi me odrzalo...
U moru konfuzije plovim....
Ciji savrseni organizam moze da me zaintrigira?...I koji to savrseni mehanizam moze da pokrene mene ovakvu koja isuvise brzo tragam za samom sobom i onda se u toj potrazi gubim izmedju raznih prahova za razna raspolozenja...
Tako kupim srecu, koja doista i ne kosta puno...Kupim je i imam je neko vreme a onda na kraju shvatam da je ona kupila mene, i da me je uz put lagala da se zove Sreca...
Ne, nisam zaboravila da se smejem, samo sam zaboravila sta je to sto moze da me pokrene....
Mislim da sam previse noci i dana provela sama i da je to redukovalo moja posebna stanja...
Mislim da je previse sanjanja dovelo do razlivanja zelje da i dalje nastavim da sanjam budna...
Recenice su nedovoljne da pokazu koliko je moj sat otisao daleko, a ja sam nepopravljivi romantik...
Ja sam neko ko je sposoban da polomi sopstvenu kicmu zarad veceg cilja i ako jos uvek nisam potpuno sigurna sta je moj cilj......
Nekada sam verovala u ljubav...Mozda i dalje verujem u nju ali ne kao ranije..Paranoja je oterala poverenje i zauzela tron..Na silu?..Ili na srecu?...
Pisanje me cini dovoljno zauzetom.....Ljubav me cini dovoljno zauzetom....
I zato sto sam nepopravljivi romantik ja patim...zato sto u sebi imam dovoljno neznosti za celu zemaljsku kuglu – ja patim...jer niko ne razume...
Telo mi vapi za Djavolom kome sam tolike redove ispisala ali On me nije cuo...jer On...nema sposobnost da cuje...On je gluv..On je samo lukav i pokvaren..On ne govori, On ne oseca, On ne cuje..ali On razara sve postojece i ima svest i potpuno je svestan toga da je jedna atomska bomba samo malena gumena bombona koju ce pojesti u slast pre nego sto pocne da razara...On je lukav..Ali to lukavstvo prevazilazi svaku mogucu granicu..One lisice o kojima su nam govorili dok smo bili deca, i one lukave lisice o kojima su nam pricali dok smo ucili da citamo su samo bleda kopija....
Hiljadu puta sam padala i dizala se, hiljadu puta sam bivala spaljena..Spalili su me do temelja ali temelj je ostao a ja nastavila da gradim.Gradila zgrade bez prozora....
Ne zelim da znam sta druga lica osecaju dok gledaju u moje...Onda kada sam zelela slagali su me..
Zelim da me melogije preuzmu...celu..ovakvu nekompletnu za ostajanje na jednom mestu...ovakvu nesposobnu da nadjem razlog svog svakodnevnog umiranja na razlicite nacine...
“It’s not a matter of luck it’s just a matter of time...”
Da..To sam ja..
Priznala sebi ispred ogedala da rat ipak nije zavrsen..Postoji tu jos toliko toga...Jos toliko dana i noci, i prespavanih dana i neprespavanih noci...Zelim da podignem svoje telo iz kreveta ali je ono isuvise slabo zbog naleta isprekidanog bombardovanja besnog organizma....
Nedostajanje je nezgodna stvar...
Slomilo se u meni sve sto sam smatrala adekvatnim da me odrzi normalnom, ili makar u ravnotezi...
Jos jedan dim....jos jedan gutljaj....
Zamisljam da sam kao vazduh u ovom momentu, da moze da me udahne neko normalno bice, pa makar to bila i zivotinja, i da se slobodno prosetam po sistemu i skupu celija, da zaplovim zajedno sa krvlju, da ostanem u normalnom organizmu i da samim tim i ja budem normalna, kao da nikada nije postojao otrov koji je moja najveca ljubav i moja najveca patnja..
Cemu nadanje kada glavu ne mogu zameniti novom, i misli ne mogu zameniti novim....a kada bih imala makar i jedan tracak svetlosti koji bi me odrzao dalje od sopstvenog stradanja uhvatila bih se za njega kao da ne postoji nista drugo sto bi me odrzalo...
U moru konfuzije plovim....
Ciji savrseni organizam moze da me zaintrigira?...I koji to savrseni mehanizam moze da pokrene mene ovakvu koja isuvise brzo tragam za samom sobom i onda se u toj potrazi gubim izmedju raznih prahova za razna raspolozenja...
Tako kupim srecu, koja doista i ne kosta puno...Kupim je i imam je neko vreme a onda na kraju shvatam da je ona kupila mene, i da me je uz put lagala da se zove Sreca...
Ne, nisam zaboravila da se smejem, samo sam zaboravila sta je to sto moze da me pokrene....
Mislim da sam previse noci i dana provela sama i da je to redukovalo moja posebna stanja...
Mislim da je previse sanjanja dovelo do razlivanja zelje da i dalje nastavim da sanjam budna...
Recenice su nedovoljne da pokazu koliko je moj sat otisao daleko, a ja sam nepopravljivi romantik...
Ja sam neko ko je sposoban da polomi sopstvenu kicmu zarad veceg cilja i ako jos uvek nisam potpuno sigurna sta je moj cilj......
Nekada sam verovala u ljubav...Mozda i dalje verujem u nju ali ne kao ranije..Paranoja je oterala poverenje i zauzela tron..Na silu?..Ili na srecu?...
Pisanje me cini dovoljno zauzetom.....Ljubav me cini dovoljno zauzetom....
I zato sto sam nepopravljivi romantik ja patim...zato sto u sebi imam dovoljno neznosti za celu zemaljsku kuglu – ja patim...jer niko ne razume...
Telo mi vapi za Djavolom kome sam tolike redove ispisala ali On me nije cuo...jer On...nema sposobnost da cuje...On je gluv..On je samo lukav i pokvaren..On ne govori, On ne oseca, On ne cuje..ali On razara sve postojece i ima svest i potpuno je svestan toga da je jedna atomska bomba samo malena gumena bombona koju ce pojesti u slast pre nego sto pocne da razara...On je lukav..Ali to lukavstvo prevazilazi svaku mogucu granicu..One lisice o kojima su nam govorili dok smo bili deca, i one lukave lisice o kojima su nam pricali dok smo ucili da citamo su samo bleda kopija....
Hiljadu puta sam padala i dizala se, hiljadu puta sam bivala spaljena..Spalili su me do temelja ali temelj je ostao a ja nastavila da gradim.Gradila zgrade bez prozora....
Ne zelim da znam sta druga lica osecaju dok gledaju u moje...Onda kada sam zelela slagali su me..
Zelim da me melogije preuzmu...celu..ovakvu nekompletnu za ostajanje na jednom mestu...ovakvu nesposobnu da nadjem razlog svog svakodnevnog umiranja na razlicite nacine...

It's not a matter of luck it's just a matter of time!
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
Draga Dark Angel...
Prvo da te pozdravim i pozelim dobrodoslicu :smt006
Moram priznati da sam se jako iznenadila kad sam vidjela da ponovo pises,tj.da se bas ti krijes iza ovog novog nicka.Mi se ne znamo jer sam se ja tek nedavno prijavila,ali ooodavno citam ovaj site i pratila sam te dok si pisala staru ispovijest prije neke 2 godine. Iskreno.cesto bi se pitala sta je s tobom,i eto sad si opet tu.
Nego,samo ti pisi jer te je divno citati...
Pozdrav
ANA
PDT_Love_07
Prvo da te pozdravim i pozelim dobrodoslicu :smt006
Moram priznati da sam se jako iznenadila kad sam vidjela da ponovo pises,tj.da se bas ti krijes iza ovog novog nicka.Mi se ne znamo jer sam se ja tek nedavno prijavila,ali ooodavno citam ovaj site i pratila sam te dok si pisala staru ispovijest prije neke 2 godine. Iskreno.cesto bi se pitala sta je s tobom,i eto sad si opet tu.
Nego,samo ti pisi jer te je divno citati...
Pozdrav
ANA
PDT_Love_07
Potpis.
- pepeljuga84
- Posts: 1057
- Joined: Mon May 09, 2005 10:07 am
- Location: Beograd
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
Nancy.....piši....Lakše je tako.... :axe:
- Attachments
-
- 7d876cc1ba8c11e5.jpg (4.47 KiB) Viewed 3422 times
Možda spava sa očima iznad svakog zla,
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
- Nancy In Black
- Posts: 49
- Joined: Thu Jul 24, 2008 12:46 am
- Location: Beograd
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
Da budem iskrena - nisam znala da je moja ispovest bila toliko "popularna" jer se meni iskreno i ne svidja stil pisanja, ne mislim da je dobra, mislim da ima ispovesti gde su neke stvari malo bolje objasnjene...A ova tema koju sam otvorila ce ujedno biti i nastavak moje ispovesti....
Prosto ni sama ne znam odakle da krenem, sta je ono sto trebam reci.....Ubija me to sto sam po nekad tako nemocna, tako slaba i malena....A kad se samo setim kako sam divno napredovala, vazila sam za jednu od najboljih pacijentkinja....I tada mi se i vratilo samopouzdanje, opet sam bila ona stara vesela devojka puna snage za novi zivot.....
Svaki put je sve teze i gore....Kada su mi ljudi to govorili nisam verovala a sada se plasim.....Jer mi je ovaj put najteze....Ne postoje reci koje bi opisale tezinu borbe u meni....Ne postoje reci koje bi opisale koliko sam katastrofalnih kriza imala....Takvih kriza nije bilo ranije ni dok sam bila navucena kao pas...A o psihickim krizama necu ni da govorim...
I strasno se bojim svega....
Lako je reci :"Ti si jaka. Nije nista jace od tebe. Budi jaka..."
Budi jaka. Budi cvrsta. Budi kao kamen......
Dragi moji prijatelji, vasa Angel, sada vasa Nancy se toliko razocarala u svet i u ljude i u ljubav.....Taman kada sam bila sigurna da sam pronasla ljubav i nekoga ko me zaista voli, taman kada sam bila sigurna da ljubav i dalje postoji tresnula sam tako jako glavom o zemlju da jos uvek ne mogu da se oporavim.....Bila sam sigurna da sam konacno i ja pronasla svoju srecnu zvezdu, da je konacno dosao momenat kada cu poceti da zivim kao i svi normalni ljudi.....Onda se sve slomilo....Ne znam da li je meni jednostavno sudjeno da vecito padam i lutam, da se onda trazim i da pronalazim samo senku sebe.
Kada vec govorim o ljubavi, verovatno se vi koji ste citali moju ispovest pitate sta se desilo sa D, koji je bio moja najveca ljubav....Hm, smesno, ali kada pogledam GDE sam ja sada i GDE je on sada dodje mi da zaplacem...Kada sam se ja skinula, on je nastavio, i to punom parom. Onda sam cula da se navukao na iglu. Ne mogu da kazem da to nisam ocekivala, znala sam da ce se tako nesto desiti pre ili kasnije jer finansijski nije mogao da izdrzi, tolerancija raste.....Gruvao se u venu jako dugo, ne znam koliko vremenski, i cak su ga jos jednom slali u Lorijen koliko ja znam ali nisam sigurna....E onda je overio...Ali je, srecom, preziveo. Jedva su ga spasili, i jedva su ga vratili. Nakon toga, je verovatno on sam odlucio i razmislio sta mu je ciniti i otisao je u neku kliniku, neku koja se skoro otvorila i tamo se skinuo. U sustini nisam mogla da poverujem u tu pricu da se skinuo, i nekako sam iskopala njegov broj jer je u medjuvremenu promenio stari koji sam imala. U to vreme kada sam ga zvala ja sam duboko vec bila zagazila u sranje. Glas koji mi se javio sa druge strane bio je vedar, cist i radostan glas....To je bio glas nekoga koga sam skoro zaboravila. Glas zdravog coveka koji je pun saveta, energije....Nisam znala da li da zaplacem ili da se smejem. Zaplakala sam, tuzno i tesko....I rekla mu koliko mi je tesko, koliko sam izgubljena i koliko NE ZNAM gde da se pronadjem. Tesio me je, ulivao neko cudno poverenje, i neku cudnu snagu. Brzo sam se smirila, popricali smo, nisam mogla da poverujem u to da je zdrav, prav, normalan....Bio je onaj dechachic u koga sam se nekada davno zaljubila....Kad sam spustila slusalicu nasmejala sam se, i bila srecna jer cujem da je dobro.
Kasnije smo se nekoliko puta culi, nekoliko puta chatovali, svaki put kada bih mu rekla da sam pala davao bi mi po neki savet....Eeeee, on meni!!
Poslednji put kada sam se spremala da krenem kod mame na odmor zelela sam i njega da vidim, bila sam sigurna da bi mi pomoglo da ga vidim tako zdravog i normalnog. Onda sam sa strane saznala da ima neku devojku, koja je totalno cista, koja cak i ne pusi cigarete, i da je srecan sa njom, da se ne drogira, da ga ona drzi verovatno da ne padne opet. Culi smo se, ali se nismo videli....Sada znam da me je maximalno izbegavao jer ja sam neko ko je sjeban, sta ce mu to sada u zivotu kada je srecan? ...Opet sa druge strane on kaze da nije mogao da stigne jer je uglavnom bio sa tom curom, ali da je zeleo da se vidimo...Sta je istina - ne znam.....Mozda jednostavno ne zeli da se vraca na neku staru pricu koja mu nista dobro nije donela, kao ni meni...a ja zaista nisam zelela da molim niti da mu kazem zasto mi je potrebno da se vidimo. Meni je samo bilo potrebno da ga vidim kako je uspeo, samo to i nista vise, jer znam da bi mi bilo bolje....Ali sta je - tu je....Vise mi i nije toliko bitno, neka je on zdrav i srecan, nije bitno gde je. Mozda je na kraju krajeva TO i prava ljubav - kada jednostavno pustis nekoga da bude srecan i radujes se njegovoj sreci.
Ja se samo nadam da cemo se jednom sresti kao dve jake, zdrave, odrasle osobe koje su postigle nesto u zivotu i da cemo onda moci lepo da sednemo i ispricamo se onako kako dolikuje zrelim osobama...
Nastavicu sa pisanjem sutra...Odoh da spavam....Bas sam umorna...
Ljubim vas sve!
Prosto ni sama ne znam odakle da krenem, sta je ono sto trebam reci.....Ubija me to sto sam po nekad tako nemocna, tako slaba i malena....A kad se samo setim kako sam divno napredovala, vazila sam za jednu od najboljih pacijentkinja....I tada mi se i vratilo samopouzdanje, opet sam bila ona stara vesela devojka puna snage za novi zivot.....
Svaki put je sve teze i gore....Kada su mi ljudi to govorili nisam verovala a sada se plasim.....Jer mi je ovaj put najteze....Ne postoje reci koje bi opisale tezinu borbe u meni....Ne postoje reci koje bi opisale koliko sam katastrofalnih kriza imala....Takvih kriza nije bilo ranije ni dok sam bila navucena kao pas...A o psihickim krizama necu ni da govorim...
I strasno se bojim svega....
Lako je reci :"Ti si jaka. Nije nista jace od tebe. Budi jaka..."
Budi jaka. Budi cvrsta. Budi kao kamen......
Dragi moji prijatelji, vasa Angel, sada vasa Nancy se toliko razocarala u svet i u ljude i u ljubav.....Taman kada sam bila sigurna da sam pronasla ljubav i nekoga ko me zaista voli, taman kada sam bila sigurna da ljubav i dalje postoji tresnula sam tako jako glavom o zemlju da jos uvek ne mogu da se oporavim.....Bila sam sigurna da sam konacno i ja pronasla svoju srecnu zvezdu, da je konacno dosao momenat kada cu poceti da zivim kao i svi normalni ljudi.....Onda se sve slomilo....Ne znam da li je meni jednostavno sudjeno da vecito padam i lutam, da se onda trazim i da pronalazim samo senku sebe.
Kada vec govorim o ljubavi, verovatno se vi koji ste citali moju ispovest pitate sta se desilo sa D, koji je bio moja najveca ljubav....Hm, smesno, ali kada pogledam GDE sam ja sada i GDE je on sada dodje mi da zaplacem...Kada sam se ja skinula, on je nastavio, i to punom parom. Onda sam cula da se navukao na iglu. Ne mogu da kazem da to nisam ocekivala, znala sam da ce se tako nesto desiti pre ili kasnije jer finansijski nije mogao da izdrzi, tolerancija raste.....Gruvao se u venu jako dugo, ne znam koliko vremenski, i cak su ga jos jednom slali u Lorijen koliko ja znam ali nisam sigurna....E onda je overio...Ali je, srecom, preziveo. Jedva su ga spasili, i jedva su ga vratili. Nakon toga, je verovatno on sam odlucio i razmislio sta mu je ciniti i otisao je u neku kliniku, neku koja se skoro otvorila i tamo se skinuo. U sustini nisam mogla da poverujem u tu pricu da se skinuo, i nekako sam iskopala njegov broj jer je u medjuvremenu promenio stari koji sam imala. U to vreme kada sam ga zvala ja sam duboko vec bila zagazila u sranje. Glas koji mi se javio sa druge strane bio je vedar, cist i radostan glas....To je bio glas nekoga koga sam skoro zaboravila. Glas zdravog coveka koji je pun saveta, energije....Nisam znala da li da zaplacem ili da se smejem. Zaplakala sam, tuzno i tesko....I rekla mu koliko mi je tesko, koliko sam izgubljena i koliko NE ZNAM gde da se pronadjem. Tesio me je, ulivao neko cudno poverenje, i neku cudnu snagu. Brzo sam se smirila, popricali smo, nisam mogla da poverujem u to da je zdrav, prav, normalan....Bio je onaj dechachic u koga sam se nekada davno zaljubila....Kad sam spustila slusalicu nasmejala sam se, i bila srecna jer cujem da je dobro.
Kasnije smo se nekoliko puta culi, nekoliko puta chatovali, svaki put kada bih mu rekla da sam pala davao bi mi po neki savet....Eeeee, on meni!!
Poslednji put kada sam se spremala da krenem kod mame na odmor zelela sam i njega da vidim, bila sam sigurna da bi mi pomoglo da ga vidim tako zdravog i normalnog. Onda sam sa strane saznala da ima neku devojku, koja je totalno cista, koja cak i ne pusi cigarete, i da je srecan sa njom, da se ne drogira, da ga ona drzi verovatno da ne padne opet. Culi smo se, ali se nismo videli....Sada znam da me je maximalno izbegavao jer ja sam neko ko je sjeban, sta ce mu to sada u zivotu kada je srecan? ...Opet sa druge strane on kaze da nije mogao da stigne jer je uglavnom bio sa tom curom, ali da je zeleo da se vidimo...Sta je istina - ne znam.....Mozda jednostavno ne zeli da se vraca na neku staru pricu koja mu nista dobro nije donela, kao ni meni...a ja zaista nisam zelela da molim niti da mu kazem zasto mi je potrebno da se vidimo. Meni je samo bilo potrebno da ga vidim kako je uspeo, samo to i nista vise, jer znam da bi mi bilo bolje....Ali sta je - tu je....Vise mi i nije toliko bitno, neka je on zdrav i srecan, nije bitno gde je. Mozda je na kraju krajeva TO i prava ljubav - kada jednostavno pustis nekoga da bude srecan i radujes se njegovoj sreci.
Ja se samo nadam da cemo se jednom sresti kao dve jake, zdrave, odrasle osobe koje su postigle nesto u zivotu i da cemo onda moci lepo da sednemo i ispricamo se onako kako dolikuje zrelim osobama...
Nastavicu sa pisanjem sutra...Odoh da spavam....Bas sam umorna...
Ljubim vas sve!
It's not a matter of luck it's just a matter of time!
- oci boje meda
- Posts: 568
- Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
- Location: NS
Re: Ja sam DarkAngel....priznanje i izvinjenje...
.Sta je istina - ne znam.....Mozda jednostavno ne zeli da se vraca na neku staru pricu koja mu nista dobro nije donela, kao ni meni...a ja zaista nisam zelela da molim niti da mu kazem zasto mi je potrebno da se vidimo. Meni je samo bilo potrebno da ga vidim kako je uspeo, samo to i nista vise, jer znam da bi mi bilo bolje....Ali sta je - tu je....Vise mi i nije toliko bitno, neka je on zdrav i srecan, nije bitno gde je. Mozda je na kraju krajeva TO i prava ljubav - kada jednostavno pustis nekoga da bude srecan i radujes se njegovoj sreci.
Ja se samo nadam da cemo se jednom sresti kao dve jake, zdrave, odrasle osobe koje su postigle nesto u zivotu i da cemo onda moci lepo da sednemo i ispricamo se onako kako dolikuje zrelim osobama...
mislim da si ovo dobro rekla, i meni je moj dragi, doduse on je sam, rekao da nema na svetu devojke za njega, ja sam bila ta, ali ne zeli da se vidja samnom kao polu covek, sve dok vucemo taj teret na ledjima...kao da ne shavat da cemo ga vuci vecno, samo ce mozda vremenom malo olaksati...a i ja sam samo zelela makar da ga cujem da je koliko toliko ok,kao i ti da vidim da je uspeo, ili da je na dobrom putu da uspe......ali jeste prava ljubav ta, to si dobro rekla, kada pustis nekog , ma koliko ga volis, da bude srecan i da se radujes njegovoj sreci......
Ja se samo nadam da cemo se jednom sresti kao dve jake, zdrave, odrasle osobe koje su postigle nesto u zivotu i da cemo onda moci lepo da sednemo i ispricamo se onako kako dolikuje zrelim osobama...
mislim da si ovo dobro rekla, i meni je moj dragi, doduse on je sam, rekao da nema na svetu devojke za njega, ja sam bila ta, ali ne zeli da se vidja samnom kao polu covek, sve dok vucemo taj teret na ledjima...kao da ne shavat da cemo ga vuci vecno, samo ce mozda vremenom malo olaksati...a i ja sam samo zelela makar da ga cujem da je koliko toliko ok,kao i ti da vidim da je uspeo, ili da je na dobrom putu da uspe......ali jeste prava ljubav ta, to si dobro rekla, kada pustis nekog , ma koliko ga volis, da bude srecan i da se radujes njegovoj sreci......
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.
M.Antic Hodajuci na rukama
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.
M.Antic Hodajuci na rukama