E sad stvarno:
Mnogo njih mi je reklo to isto, da im smeta to moje BABA!
Kada sam pre dve ipo godine postala baba i dobila unuce (od najstarijeg mojeg deteta),
nosim ja pune ruke (i srce) casti na posao kolegama.
Jos sa ulaza svako ko me sretne vice bravo BABA, zivela beba - zivela BABA, srecno BABA,...
A JA NOS SVE VISE DIZEM, PA MI MILO HOCU DA EKSPLODIRAM!
Istina ziva, kada neko kaze da se unuce toliko voli, da prevazilazi moc da se opise!!!
Sada svi poznanici kada me sretnu kazu gde si BABA, a ja rastem ko pestanski kvasac.
Sta cu, VOLIM da mi to stoji uz nick, TO SAM JA!
ljubi BABA PDT_Love_18
Nasa nada...
Moderator: sanela
Re: Nasa nada...
Bolje je praviti se da si glup, nego praviti se da si pametan!
Re: Nasa nada...
Sorry Dzula sto na tvojoj temi pisem o sebi,
znam ja da ces ti mene razumeti odlicno,
(samo mi plavuse znamo koliko smo PAMETNE, ha?
)
znam ja da ces ti mene razumeti odlicno,
(samo mi plavuse znamo koliko smo PAMETNE, ha?
)Bolje je praviti se da si glup, nego praviti se da si pametan!
Re: Nasa nada...
su to neki ostaci znanja iz osnovne skole ili spresah ?
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Re: Nasa nada...
Zivio dugo u Njemackoj....München,pricam ali pisanje zapinje.
Sve najbolje sun !
Sve najbolje sun !
Re: Nasa nada...
Pozdrav vam 
Hvala vam svima na vasoj podrsci.. ma mozete na mojo temi pisati i o sebi..i o svemu.. sta god.. bilo bi mi drago.. 
Nastavak.. Tokom tog mjeseca dok je bio na detoxu isla sam na sve one porodicne sastanke,i njegovi roditelji su dolazili.. i zaista je to dobra stvar.. vidjela sam kako se svi ti roditelji sestre braca ljubavi otvaraju i kako im je svima drago sto mogu o svemu medjusobno i otvoreno pricati bez straha prikrivanja.. a to za njih puno znaci.. ma koliko neko govorio da se neki doktori i ti ljudi koji gore rade ne trude,da ih bas briga,da oni ne mogu razumijeti.. ja necu i ne mogu da vjerujem u to jer su nama stvarno izasli u susret.. naravno da vam sad pricam iz svog dozivljaja i kontakta s njima.. i iz iskustva svog dragog.. inace svak ima svoje dojmove,misljenja.. sa mnom bi uvijek fino popricali,prenosili mi kako je on,kako se drzi,napreduje.. Iako nekog tko je na detoxu tokom tog mj.mogu posjetiti samo roditelji,bra.sestr,i zakonita supruga.. meni su kao njeg djevojci dopustili da ga vidim,posjetim cetiri puta u tom mj,vise od pola sata,naravno i roditelji bi dosli,i prisustvovao dr,ali ipak to nam je dalo dodatnu snagu,ta su nas vidjenja razveselila ko malu djecu,otisao bi uvijek veseliji,jaci.. i ja sam bila tako mirnija kad sam znala da je bolje.. znam zvuci peglativno al sta cu,ovo sto pisem moze razumijeti neko ko se u paru puno zblizio s nekim,i onda je odjednom sve stalo.. pa kad se dogode takvi susreti to je za nas kao brdo.. Pricao mi je kako mu je prvih tri cetiri dana bilo malo tesko,ali kaze poslije tih prvih dana kad se naviknes sve je puno lakse i to se onda lako izdrzi,prebrodi.. kaze pomognu ti zaista.. Po njeg prici i iskustvu ako smijem primijetiti i reci svoje misljenje je bolje otici i napraviti to tako,uz pomoc strucnjaka.. nego sam se muciti.. Sta vi koji ste prosli taj boln.detox kazete? Kakvo je vase iskustvo, jel proslo kako? Sta ste gore radili,osjecali se kako? ako mi mozete to napisati... znam da imam da procitam,ali htjela bih ovdje zanima me onako vasim rijecima.. Hvala
Hvala vam svima na vasoj podrsci.. ma mozete na mojo temi pisati i o sebi..i o svemu.. sta god.. bilo bi mi drago.. Nastavak.. Tokom tog mjeseca dok je bio na detoxu isla sam na sve one porodicne sastanke,i njegovi roditelji su dolazili.. i zaista je to dobra stvar.. vidjela sam kako se svi ti roditelji sestre braca ljubavi otvaraju i kako im je svima drago sto mogu o svemu medjusobno i otvoreno pricati bez straha prikrivanja.. a to za njih puno znaci.. ma koliko neko govorio da se neki doktori i ti ljudi koji gore rade ne trude,da ih bas briga,da oni ne mogu razumijeti.. ja necu i ne mogu da vjerujem u to jer su nama stvarno izasli u susret.. naravno da vam sad pricam iz svog dozivljaja i kontakta s njima.. i iz iskustva svog dragog.. inace svak ima svoje dojmove,misljenja.. sa mnom bi uvijek fino popricali,prenosili mi kako je on,kako se drzi,napreduje.. Iako nekog tko je na detoxu tokom tog mj.mogu posjetiti samo roditelji,bra.sestr,i zakonita supruga.. meni su kao njeg djevojci dopustili da ga vidim,posjetim cetiri puta u tom mj,vise od pola sata,naravno i roditelji bi dosli,i prisustvovao dr,ali ipak to nam je dalo dodatnu snagu,ta su nas vidjenja razveselila ko malu djecu,otisao bi uvijek veseliji,jaci.. i ja sam bila tako mirnija kad sam znala da je bolje.. znam zvuci peglativno al sta cu,ovo sto pisem moze razumijeti neko ko se u paru puno zblizio s nekim,i onda je odjednom sve stalo.. pa kad se dogode takvi susreti to je za nas kao brdo.. Pricao mi je kako mu je prvih tri cetiri dana bilo malo tesko,ali kaze poslije tih prvih dana kad se naviknes sve je puno lakse i to se onda lako izdrzi,prebrodi.. kaze pomognu ti zaista.. Po njeg prici i iskustvu ako smijem primijetiti i reci svoje misljenje je bolje otici i napraviti to tako,uz pomoc strucnjaka.. nego sam se muciti.. Sta vi koji ste prosli taj boln.detox kazete? Kakvo je vase iskustvo, jel proslo kako? Sta ste gore radili,osjecali se kako? ako mi mozete to napisati... znam da imam da procitam,ali htjela bih ovdje zanima me onako vasim rijecima.. Hvala 
Re: Nasa nada...
Super si ti....samo nemoj da samaras tamo, kad vam ne ide. Ja sam bila kao i mnogi ovde u raznim ustanovama nema nista bez volje i podrske, ali ti sto nam daju podrsku moraju imati razumijevanja mnogo za razne psihicke krize koje idu sa nama u paketu uvijek.
Re: Nasa nada...
O kakvim psihickim krizama govoris daj mi pojasni malo molim te mislim po svom iskustvu? hvala A sto se tice samara aman aman sto ste se toga uhvatili to je bio jedan samar u svo nase zajednicko vrijeme.. i grizla sam se dva dana zbog njega.. daleko sam ja od neke agresiva grube osobe bez razumijevanja .. jel jasnije he
Re: Nasa nada...
Ti mislis da je sve zavrseno kad on izade iz ustanove za odvikavanje? E pa nazalost nije, mnogi od nas su se po ko zna koliko puta skinuli pa ponovo navukli iz razlicitih razloga i sama sam takva bila. Psihicke krize dolaze tek poslije i po meni su teze....Ja sam dugo psihu smirivala visokim dozama Amyzol tableta...to je antidepresiv neke starije generacije, izbjegavaju ga sada u lijecenju, ali meni je bio najbolji.
Re: Nasa nada...
Hvala ti pisi mi jos.. i drago mi je da ti je bolje.. da si se izborila s tim.. svaka ti cast.. a ta unutrasnja borba sa samim sobom.. to je sigurno jako tesko.. izdrzi.. bori se.. ja ti zelim svu srecu.. I mi koji nikad nismo imali nista s drogom imamo svoje unutrasnje borbe i vodimo svoje ratove u svakodnevnom zivotu.. drukcije je znam ali ipak za sve treba snage..
Re: Nasa nada...
Ma svaki dan je borba, jasno je to meni i ovakvima kao ja....tako sam u prve tri godine svaki dan dozivljavala kao pobjedu, jer nisam pokleknula...a morala sam pored borbe sa ovisnosti i da zivim koliko je moguce normalno, nisam bila u komuni jer kad sam tek pocela da posjecujem razne ustanove za odvikavanje isla sam u srednju skolu koja sam naravno morala redovno da pohadam....koliko mi je bilo tesko toliko me to sve i spasilo - sto vise obaveza samo da pobjegnem od svih unutrasnjih nemira, i mucnih razgovora sa samom sobom. Kasnije se javlja griza savjest, kajanje i sve to....sto je meni bilo teze...