
Iscitala sam skoro sve teme na forumu i vidjela da medju vama ima dosta visegodisnjih ovisnika, a koji su uspjeli da srede svoj zivot, i njima ja najiskrenije skidam kapu s glave i najradije bi vas zagrlila kad bi mi bili blizu, jer sam jako upucena kroz sta ste morali proci

Moja sestra ima 36 godina i ovisnik je skoro 9 godina, al sa velikim brojem prekida, duzim i kracim, a najduzi je bilo 2 godine. Nikada nije bila u komuni, samo jednom se skidala kod lijecnika heptanonom, a sve ostalo je bilo kucno lijecenje pod budnim okom moje porodice i mene.
Zadnji put se skinula unazad 2 mjeseca, i znam sigurno da od tada nije uzimala heroin, samo je problem sto u zadnje vrijeme primjecujem da uzima razne tablete ( tramale i slicno ) i naravno to krije od nas. Zivot joj je jako komplikovan i tako joj zelim pomoci, ali vise ne znam nacin, mislim da sam ih sve potrosila. Ima troje djece, s tim da je i muz sad napustio i jos je naravno nezaposlena. Sama ta prica je uzasna i bez droge u tom svemu, i mislim da ima jaku zelju da se rijesi svih opijata, ali da ustvari svaki put popusti kada se sjeti u kakvoj je siuaciji. Mnogo joj pomazemo oko djece i moja jedina zelja je da shvati kako za svaki problem postoji rjesenje, te da ona svoj zivot moze dovesti u red postepeno sa strpljenjem i ustrajnoscu, ali cini mi se preslaba za to. Ona nije tip koji zna zatraziti pomoc tako da pustanje da padne na dno ne dolazi u obzir, jer bi tu bio njen kraj...Bilo bi mi drago kada bi neko od vas, bivsih ovisnika, napisao svoje osjecaje, za vrijeme ovisnosti, tokom skidanja, nakon oporavka, stvari koje su vas drzale da ustrajete i stvari koje ste dobili kao nagradu nakon ovisnosti..Mislim, da kada bi joj pokazala tako nesto, da kada bi procitala, da bi shvatila kako sve ovo moze da ima lijep svrsetak. Imam utisak da bi iskrene rijeci bivseg ovisnika imale za nju vise efekta, nego moje pricanje sve ove godine. Zivimo u maloj sredini, a inace smo jako fina familija koju nikad niko ne bi povezao sa drogom


Nadam se brzim odgovorima, punim nade