vjera u sebe je spas
Moderator: sanela
Re: vjera u sebe je spas
poceo sam ponovo da svaki dan uzimam.to je bilo onako cim ustanem spremim se i prvo sto uradim nazovem druga koji je zivio u mojoj zgradi(diler kojeg sam spominjao na pocetku)i izlazimo na kafu.tad su vec poceli da se pakuju dopovi od 10,20 maraka kao i od pola grama i vise.dani su se svodili na to da je sa samim ustajanjem i uzimanja dopa sve se svodilo na sjedenje u kaficima ispijanja kafa.posto nas je sva raja poznavala bilo im je veoma cudno kako to da nepijemo i nema vise onih sjedaljki u parku sa gitarom i flasom tad vec votke ili nekog drugog zestokog pica(rekao sam vam da je u ratu bilo samo konajka i rakije od svega i svacega)vec je pocelo da se po gradu susuka da se sa nama desava nesto cudno i da nesto nije u redu.posto su zivinice same po sebi male to je doslo i do moje stare koja je vec pocela da sumnja u mene.pocela su ispitivanja tipa dje trosim tolike pare(ali stvarno sam imao tada kesa jer sam dobijao od sestri sve sto sam traziom a tako i od oca)sta se to desava vise ne dolazim pijan kuci onako kao prije ali opet se cudno ponasam.prije bi obicno kada dodem kuci sjeo sa svojim i pricao normalno a kasnije se sve svodilo na to cao i odlazak u svoju sobu.naravno da bi svako imalo normalan poceo da sumnja da se nesto samnom desava.tada sam zivio sa ocem i majkom i bilo je situacija kada sam pri ulazku u kucu posto je sa samih ulaznih vrata pravo bio wc desno je bila dnevan soba i kuhinja a lijevo spavaca i moja soba zatekao bih majku i oca u nekom razgovoru koji bi oni obicno prekidali po mom ulasku u kucu.posto sam predosjecao da se radi o meni otisao bih do wc stim sto bi samo otvorio vrata i ponovo ih zatvorio ali sa iste strane i cutao i slusao oceli nastaviti sa pricom i desavalo se da ufatim majku kako govori ocu kako se ja drogiram na sta bi on govorio nema od toga nista.to je bio period kada je moj sada vec rahmetli drug otvorio kafic i u njemu je bila ludnica.da vam samo malo docaram atmosferu koja je bila svaki dan.u tom kvartu dje je bio i taj lokal nalazili su se svi lokali dje se okupljala gradaska raja ustvari to su bili kafici u kojima se u tovrijeme nije pustala ova turbo folk muzika ili narodna.u to vrijeme samo da napomene da su pocele da se gutaju ponekad i bobe i bilo je stvarno dobrih partija ali da vam iskreno kazem da ja nisam bio nesto pretjerano zagrjan za njih ali nisam bio izuetak hhe tako da sam ih i ja posjecivao.e sad zamislite situaciju u drugim kaficim nasuprot tog kojeg je drzao moj drug raja normala onako u bastama sjedi i lagano uzivaju mi nas nekiha 25 do 30 napolju svi skinuti do pasa uz muziku koja nestaje igramo kao ludi vjerujte da bi se svi okretali i iamo sam osjecaj da vise ne skidaju pogleda sa nas.bila je totalan ludnica samo sto je kratko trajala jer su ti kafici bili u zgradama i naravno poslije 11 sati muzika tus sto bi mi vrlo rijetko postovali i tada bi murija radila svoje.kasnije se to moralo postovati iskljucivo radi robe jer je vazda neko imao nesto sa sobom.
Re: vjera u sebe je spas
pocele su i prve racije u tom lokalu ali srecom uvjek se to vjesto izbjegavalo.ne samo sto smo mo se mi cuvali nego sto je kod nas murija bila toliko nesposobna da se znalo i vidilo iz aviona ko je inspektor a ko nije znac poslije dvije godine konzumiranja i dilanja pojedinih mojih drugova niko nije ni jednom ufacen i tako je i bilo sve do dolaska inspektora iz drugih gradova sarajeva ,tuzle itd.nedugo poslije toga taj lokal se i zatvorio ne zbog toga sto je nesto nadeno u njemu nego iskljucivo radi muzike koja je konstantno bila glasna i non stop bi gradani iz te zgarde zvali policiju i to je vise bilo nesnosno za njega(mog druga)jer su kazne non stop dolazile a i promet nije bio nesto extra jer smo dolazili samo mi tu i mali broj ljudi koji nisu bili na dopu ali koji su uzimali bobe i vutru.e sad zamislite mozeli raditi lokal kojem kazne samo stizu a u njega dolazi 30-tek narkomana koji ispjaju kafe i ponekad se zalomi da se dobro napijemo ali to su bili rijetki trenuci.posto je vangog tako se zvao kafic bio zatvoren poceli smo da seokupljamo na onim starim lokacijam.vikendo bi bili kod mene jer su moji pisao sam biliali doslovice svaki vikend na vikendici ljeti bi to bilo odlazak petkom a povratak ponedljkom navece ili utorkom tako da smo moj stan imali na raspolaganju.dizali bi se dobri filmovi i tu bi se sjedilo i kljucalo do zore.posto je polako i novac poceo da se smanjuje poceo sam sa razmisljanjem da ja pocnem da radim ali nisam htio sa zutim nego sam radio sa vutrom koja je isla kao luda.radio sam i vjerujte dobar se novac okretao ali sve od zarade islo bi na hors ostajalo bi samo onoliko koliko je dovoljno da se kupi sledeca tura i sve tako.ja sam se tada navukao i vise mi 0,o5 gram,a nije bilo nista ne da nije bilo nista ali bi mi pokrilo samo krizu ali da bi kljuca(zbog cega smo se svi i pucali)trebalo bi mi pet dopova znaci nesto manje od 1 grama.polako je pocelom i nase drustvo da se raspad ne da se nesto svadalo nego jednostavno su pocele da se formiraju grupice od po nekih 3 ili4 covjeka i u rijetkim trenucima bi se okupili svi zajedno(ona ekipa od nekih 25-30 momaka)ja sam bio sa ekipom u kojoj smo bili ja i jos dva brat znaci momak kojeg sam spominjao na mpocetku i njegov brat i jos jedan dobar nam drug.posto sam radio sa vutrom razmisljajuci da necu biti ofiran poceo sam da radim u jednom kaficu koj je bio jedan od boljih ako ne i najbolji lokal u to vrijeme.posla je bilo toliko da smo vikendom znali raditi i po 4 nekad 5 -torica 2 u sanku i tri u sali.
Re: vjera u sebe je spas
vutrra je i dalje isla dobro ali i moje navlacenje je islo uzlaznom putanjom jer pored vutre radio sam u tom lokalu i para je stvarno bilo dosta.ali u tom periodu sam se navukao na cak vise od 1grama koji mi je bio dosta da bi se dobro uradio.bilo je naravno trenutaka kada se uzimalo i preko 2 grama ali to nije bilo tada redovno mislim svaki dan,da mozda nekom nebude jasno ja sam tada vukao samo na nos i ponekad bi se klizalo na foliju.kada bi radio radnim danom ne vikendom onda bi obicno ja otvarao lokal a neko bi mi dolazio ok 6 sati u ispomoc i tad smo radili po dvojica.ujutro ako predhodnu noc nebi ostavi nista za sutra prvo je bilo zvanje druga i onako na sanku bi se cimnula ogromna linija i onda bi se nastavilo sa daljim radom tj. ispijanjem kafa posto do nekih 6 ili7 sati nije bilo nesto pretjerano posal (naravno vikendi su bili izuzeci tada se lomilo od jutra do sutra ali bukvalno je toliko posla bilo).poslije posla bi se obicno ostajalo u tom lokalu zakljucao bi se i pusila bi se vutra i sjedilo bi se do kasne nocne sate jer kad bi bio prva smjena ujutro nebi dolazio rano na posao tako da se moglo.taj lokal je bio extra uraden ali gazda je bio suga od covjeka bio je toliki stipsa da je raja kasnije poslije mozda 2 godine extra rada samo radi njega pocela da sve manje dolazi u taj lokal jedino sto je drzalo tu raju smo bili mi konobari dobra muzika i kao sto sam i rekao lokal je bio super uraden.evo samo mali primjer kakav je to gazda bio:mi smo vikendom zanci petak,subota i nedelja koja je bila naj slabija znali praviti pazare i preko 3 hilajde marak znaci za tri dana to je ogroman novac stim sto je minimalni pazar radnim danom bio 350 do 400 maraka,desavalo se to da je jedno vrijeme nije izlazio iz lokala i onako sjedeci na sanku raja koja bi sjedila do njega obavezno bi castila i njega picem i momak koji je radio za sankom bi ga par puta zovnu i rekao mu atko(tako se zove)vrati ljudima pice jer se vec pocelo pricati kako je stipsa na sto bi on hladno govorio vidi ba njih je 3 ili 4-tvorica.eto to je samo jedan banalni primjer ali ko ji je smetao nama konobarima a kamoli raji kojoj se to desavalo.eh da se ja vratim na temu otisao sam od nje nadam se da vas nisam smorio.znaci navukao sam se ko pas ali bukvalno tako.uskoro sam prestao da radim sa vutrom jer je vec pocelo da se suska kako bi moglo da se pravi racija u lokalu a i postao sam ofiran jer je dnevno najmanje islo i do 7,8 paketa po koje bi dolazili likovi ko je je murija znala da su konzumenti.
Re: vjera u sebe je spas
joj kako sam se nafurao da pisem neznam sta mi je ali nastavi cu hehe.
posto sam prestao da radim sa vutrom a bio sam navucen kao pas ono sto sam zaradivao postalo je malo.da budem jasan bilo je tu vazda jedan eventualno dva momka koje sam castio ako ne svaki onda svaki drugi danjer se moglo jedno vrijeme,kasnije kako vec i rekoh postalo je malo i za mene.naravno pocelo je da se uzima i sakom i kapom od gazde lokala jedino sto me je izvlacilo je bilo to da je lokal stvarno dobro poslovao i nije mogao da me provali ali i sreca je bila sto je jedan stariji lik koji je glasio za velikog mangupa radio sa nama i uporedo vodio lokal odnosno atko mu je dao da bude sef konobara i da nadgleda da se ne krade.sreca je bilo sto je taj ramiz bio stvarno dobar lik koji ni sam nije volio gazdu tako da puno nije ni obraco paznju na nas(osim mene niko ko je radio nije bio navucen bio je jedan decko koji je uzimao bobe i vutru ali je kratko radio).znaci pocelo je da se pomalo ali sigurno uzima i u kaficu ali i van njega pocele su sitne krade i po neka malo veca.sjecam se da je bila zima i da smo jedno vece onako ja i moji iz ekipe sjedili u jednom lokalu i ovaj drug sto je dilao se uvali do guse u minusu je bio ok 5 grama a lik od kojeg je uzimao bio je takav da nije htio mda mu da drugu turu ako fali i 20 maraka.skontali smo nesto kesa ali opet je falilo da bi otisao on u tuzlu po novu turu.e tada sam prvi put ali doslovice prvi put vidio nasta je covjek spremena radi zutog(mozda je nekome ovo smjesno ali do tada se imalo para pa nije bilo potrebe za nekim prevaram).desilo se da nakon odredenog perioda dolazo momak sa sto maraka mi hoce da zavrsi robe od njega,on je kod sebe mozda imao 2 dopa ili cak jedan nisam siguran ali za momka koji je dosao odgovor je bio naravno da ima.momak je sjeo sa nama a taj moj drug je lafo otisao da mu napakuje tad je gram kostao 60 maraka ali nika tu nije bio cjeli gram naravno.poslije nekog vremena vraca se on i donos mu onako zapakovano u foliju i mi sto smo bili tu smo znali da nema robe a posto je otisao samnismo znali sta mu je donio.moamk sav sretan sto je uzeo ode a mi jedva cekaom da nam kaze sta je stavio liku.vjerovali ili ne fasadu mu je nastrugao i pomjesao sa onim sto je imao kod sebe.nism mogao da vjerujem i kazem mu ja pa brate sto nisi stavio kakao ili secer ili bilo sta drugo dje ces fasadu jebiga kaze i onako nije neki covjek.
posto sam prestao da radim sa vutrom a bio sam navucen kao pas ono sto sam zaradivao postalo je malo.da budem jasan bilo je tu vazda jedan eventualno dva momka koje sam castio ako ne svaki onda svaki drugi danjer se moglo jedno vrijeme,kasnije kako vec i rekoh postalo je malo i za mene.naravno pocelo je da se uzima i sakom i kapom od gazde lokala jedino sto me je izvlacilo je bilo to da je lokal stvarno dobro poslovao i nije mogao da me provali ali i sreca je bila sto je jedan stariji lik koji je glasio za velikog mangupa radio sa nama i uporedo vodio lokal odnosno atko mu je dao da bude sef konobara i da nadgleda da se ne krade.sreca je bilo sto je taj ramiz bio stvarno dobar lik koji ni sam nije volio gazdu tako da puno nije ni obraco paznju na nas(osim mene niko ko je radio nije bio navucen bio je jedan decko koji je uzimao bobe i vutru ali je kratko radio).znaci pocelo je da se pomalo ali sigurno uzima i u kaficu ali i van njega pocele su sitne krade i po neka malo veca.sjecam se da je bila zima i da smo jedno vece onako ja i moji iz ekipe sjedili u jednom lokalu i ovaj drug sto je dilao se uvali do guse u minusu je bio ok 5 grama a lik od kojeg je uzimao bio je takav da nije htio mda mu da drugu turu ako fali i 20 maraka.skontali smo nesto kesa ali opet je falilo da bi otisao on u tuzlu po novu turu.e tada sam prvi put ali doslovice prvi put vidio nasta je covjek spremena radi zutog(mozda je nekome ovo smjesno ali do tada se imalo para pa nije bilo potrebe za nekim prevaram).desilo se da nakon odredenog perioda dolazo momak sa sto maraka mi hoce da zavrsi robe od njega,on je kod sebe mozda imao 2 dopa ili cak jedan nisam siguran ali za momka koji je dosao odgovor je bio naravno da ima.momak je sjeo sa nama a taj moj drug je lafo otisao da mu napakuje tad je gram kostao 60 maraka ali nika tu nije bio cjeli gram naravno.poslije nekog vremena vraca se on i donos mu onako zapakovano u foliju i mi sto smo bili tu smo znali da nema robe a posto je otisao samnismo znali sta mu je donio.moamk sav sretan sto je uzeo ode a mi jedva cekaom da nam kaze sta je stavio liku.vjerovali ili ne fasadu mu je nastrugao i pomjesao sa onim sto je imao kod sebe.nism mogao da vjerujem i kazem mu ja pa brate sto nisi stavio kakao ili secer ili bilo sta drugo dje ces fasadu jebiga kaze i onako nije neki covjek.
Re: vjera u sebe je spas
poslije nekog vremena skupilo se i ono resto para sto mu je falilo iode on da zavrsi robu u tuzlu.mi ostali smo ostali u tom kaficu da ga sacekao jer sam morao zavrsiti za ujutro jer sam radio.nije proslo malo dolazi taj momk onako sav sjeban i pita za njega sto reko sta je bilo kad on otvori onu foliju kaze buraz vidi sta mi je dao ja kad sam to vidio to je doslovice bila fasad imam osjecaj da nije stavio ni ono sto je imao.ma reko brate neznam dje je ali reci cu mu ja pogurace on tebe posto nije mogao nista da uradi samo je onako sjeban otisao.e tu noc smo ga docekali i ja sam zavrsio sebi za ujutro da imam i otisao kuci.kako do tada nikad majka nije rovila po mojim stvarima i tu vece sam dop koji sam imao kod sebe (nekih 0,5 grama jer mi je to dovoljno bilo za jutro da se popravim )nisamkrio.nego sam ga ostavi pored televizora u jednu posudu keramicku u kojoj su mi stajale neke sitnice tipa minduse,lanac i tako neke gluposti.posto sam ujutro morao ustati rano oko pola9 jer je kafic se otvarao u 9 a bio je u drugoj zgradi odma iza moje tako da sam samo kad bi ustao obavi potrebe koje sam morao povukao i obukao se i odma na posao.otac je radio ujutro rano tako da bi obicno samo majku nasao kad bi ustao.to jutro sam se probudio i prvo sto bi radio bilo je toda povucem onako iz kreveta malte ne samo sto bi morao ustati da uzmem robu-ustao sam i dosao do stola za tv i podigao poklopac sa one kutijice kad imam sta i viditi nema panja.samo mi se soba okrenula oko mene opet kontam da nije u hlacam pretrazim i njih nema nista.nije mi bilo toliko do dopa nego sta sad reci svojima.kada sam se sredio i obukao udem u dnevnu sobu kad majka sjedi i place i onaj dop onako otvoren stoji na stolu i ja praveci se da neznam sta se desava reko sta je mama kaze sta je ovo.ja opet glumim budalu koje reko mam kaze ovaj prah jeli to zbog cega si ti takav,i ja se sagnem uzmem onaj dop i kazem ma reko sta je ovo mam i zamislite sta sam uradi prospem onaj dop eto reko vidi da ovo nije to sto ti mislis neznam ni ja sta je.na sta ona i nasjedne ja posto sam morao na posao jos malo je ubjedim da nije to nista i odem.kako sam se tada osjecao mozete i misliti na krizi a nema ni devet sati kao probuditi ovog druga znam da on ima ali kako ga probuditi.vjerovali ili ne tek sam u 11 sati uspio da ga probudim i da uzmem od njega robu.to je bio pocetak mog pakal u kuci zasto pakla jer je od tada pocelo defnitivno pregledsanje svih moji stvari na sta sam ja pucao.
- pepeljuga84
- Posts: 1057
- Joined: Mon May 09, 2005 10:07 am
- Location: Beograd
Re: vjera u sebe je spas
Tu sam čitam te-piši,piši :smt041
Pozz
Pozz

Možda spava sa očima iznad svakog zla,
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.