
vjera u sebe je spas
Moderator: sanela
vjera u sebe je spas
vozdra raja.evo da vam i ja u kratkim crtama napisem nesto o mom iskustvu(patnji)sa zlom(heroinom).ovako roden sam u tuzli 1979 godine i odrastao sam u malom gradicu pored tuzle koji se zove heroin.samo cu vam reci da mi je djetinstvo bilo kao i kod vecine vas veoma dobro i ako sam odrastao u jednoj radnickoj porodici.ok da vas netusi sad sa tim prelazimo na ono radi cega sam i ustvari ovde.ovako je bilo srednju skolu sam upisao znaci na samom pocetku rata znaci 92 godine.ja u mojim najljepsim godinama za jednog djecaka kada su trebale da mi se dese najljepse godine potopnuo sam u iscekivanje sta ce se desiti samnom mada realan da budem tada to nisam ni svacao tako ozbiljno ali nema veze tako je trebalo da bude.znaci upisujem prvi razred elektrotehnicke skole i kao i sve ratne generacije skola je bila sve sam ne skola.npr.casovi su se odrzavali u anfiteatrima u kojima jhe bilo smjesteno ponekad i preko 100 ucenioka tako da nije bilo nikakve kontrole nad nama.ok onako u ratnoj situaciji posto nismo bili u skoli vise smo vremena provodili po lokalnim kaficim i kupili price od starinjih generacija i lokalnih mangupa.u to vrijeme ja i moje drustvo smo se ubijali velikim kolicinam alkohola odnosno tada je bio aktuelan konjak i rakija pravljena od svega i svacega zvali smo je tri 151515 posto su pricali da je prave i od gnojiva i od svega sto im dode pod ruku.z to vrijeme kod nas nije bilo horsa ili nekih jaci droga bila je aktuelna trava i tablete artani.uzimali su se po nekad artani ali vise se duvalo mada je i to bilo jedan joks na nas 4-oricu i budemo ubijeni ko stoke ali bilo je ok.ok pisem drugi put zurim.nastavicu ok 

- pepeljuga84
- Posts: 1057
- Joined: Mon May 09, 2005 10:07 am
- Location: Beograd
Re: vjera u sebe je spas
E pa dobrodošao :supz:
Nadam se da ćeš nastaviti da pišeš-nekim ljudima je stvarno lakše kad se na taj način isprazne :smt038
Pozz
Nadam se da ćeš nastaviti da pišeš-nekim ljudima je stvarno lakše kad se na taj način isprazne :smt038
Pozz
Možda spava sa očima iznad svakog zla,
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Re: vjera u sebe je spas
znaci,znaci,druze evo ja ti se u ime srbije,mada za to nemam pravo, izvinavam za svo sranje vezano za rat. Ali sve ostalo na tvojim plecima je vezano samo za tebe, i ti artani i taj dop, to je smo tvoje breme, istovari ga.... pozdrav
made in serbia
made in serbia
- pepeljuga84
- Posts: 1057
- Joined: Mon May 09, 2005 10:07 am
- Location: Beograd
Re: vjera u sebe je spas
Hehehe
I poželim dobrodošlicu u ime naroda,i poželim dug boravak ...i prepustim na milos i nemilost-više nemilost-naših članova :smt026
Aj aj-nastavi priču-čekaaaaaaammm :smt118
I poželim dobrodošlicu u ime naroda,i poželim dug boravak ...i prepustim na milos i nemilost-više nemilost-naših članova :smt026
Aj aj-nastavi priču-čekaaaaaaammm :smt118
Možda spava sa očima iznad svakog zla,
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Re: vjera u sebe je spas
evo mene opet.prvo da se zafalim zabcu i peepljugi na velikim rijecima i nadam se da cemo taj prokleti rat svi zaboraviti.ok evo da se vratim na moju pricu.posto za vrijeme rat nije bilo horsa kao sto sam vec i napisao taj period cu preskociti.znaci dolazi i taj dan kada sam prvi puta cuo da se kod nas u zivinicama pojavio heroin.cuo sam da je neko kod nas poceo da dila sa horsom i naravno posto je to mali grad nije mi bio problem da saznam ko je taj lik.naravno prije toga je i dalje bila aktuelna samo vutra i velike kolicine alkohola.kad sam se raspitao o toj osobi(tadasnjem dileru)saznao sam ni vise ni manje da je to moj prvi komsija i momak koga ja dobro poznajem danas smo veom dobri prijatelji i faal bogu i on je cist.ovako bio je to petak dobro se sjecam jer kao i svakog petka moji su isli navikendicu a ja sam po obicaju ostajao da lumpujem po gradu.posto sam poznavao tog momka vrlo dobro nazvao sam ga i pitao ga da dode kod mene nasta je on i pristao.kada je dosao ispocetka je to bila neka normalna spika dok ga ja nisam pitao za heroin.prvo sto mi je on rekao na to bilo je:buraz sta ce ti to sranje,i nakon malo ubjedivanja sa moje strane pristao je da mi da da probam.tada je sjecam se kao da je bilo danas izvadio je iz depa kutiju od filma za foto aparat i na sto istrsao oko 10_tak dopova.uzeo je jedan od njih i iz njega istresao neki braonkasti prah koji sam ja tada gledao sa cudenjem.razvukao je dvije linije od kojih je jedna bila veca druga znatno manja naravno ta manja je bila namjenjena meni smotao je novcanicu i povukao onu svoju liniju i prije nego sto je meni dao novcanicu pitao me je jos jednom buraz jesi ti siguran da hoces ovo ovo se veoma dobro sjecam i ja ko zadnji kreten samo sam klimnu glavom onako potvrdno.ta prva linija me nije dotakla jedino sto sam osjetio je bilo to da me je strasno pekao nos.poslije 10 minuta ja sam ga pitao brate sta je ovo meni nista od ovoga rekao mi je da sacekam malo ali nista koliko god da sam ceka nista nisam osjecao vjerovali ili ne tako je bilo.posli nekog vremen rekao sam mu ok brate daj mi taj paketic ocu sad ja da povucem jos jednu jer meni nije nista.ta drugi paketic sam kupio od njega i povuko sam oko pola paketa a onu drugu polovicu sa dao njemu tj razvuko sam dvije linije samo sto su sada bile iste.i tada kada sam povukao drugu liniju desilo se t da sam iste sekunde morao da idem na wc da bi povracao i onda je pocelo da me radi ali koliko god ovo zvucalo lose bilo mi je extra dobro.poslije par dana od mog prvog uzimanja sam trebao na more i naravno da sam prvo pomislio ok idem da uzmem malo heroina bice mi dobro na moru(kreten glupi sad to mogu reci tada to nisam tako svatao).inaravno otisao sam do tog momka i uzeo tada su kod nas bili samo dopovi od 50 i 100 mraka.i mislim da sam uzeo za 50 marak u dopu je bilo ok 0,5 grama.raja nastavicu moram da idem.caooos i cuvaj te se svi 

- pepeljuga84
- Posts: 1057
- Joined: Mon May 09, 2005 10:07 am
- Location: Beograd
Re: vjera u sebe je spas
Ajde ajde-čekamo sa nestrpljenjem nastavak \:D/
Možda spava sa očima iznad svakog zla,
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Re: vjera u sebe je spas
Ja sam bio u vojsci 1991/92 u kasarni Husinska Buna u Tuzli. Lep grad, koliko se secam. Moj spaljeni mozak se ne seca nicheg sem hotela Sloboda, ako se i tako zvao. I da, dobre pizze u istom. Ne bitno, mrzeo sam vojsku, voleo alkohol, ganju i apaurine. Pozdrav.
Re: vjera u sebe je spas
Vozdra lave,samo da te pozdravim i podrzim u pisanju.
U Zivinice cu morati ubrzo,imam prijatelja i moram ga posjetiti,a volio bih te i upoznati kad cu vec dolaziti(ako ti nije problem?).
U Zivinice cu morati ubrzo,imam prijatelja i moram ga posjetiti,a volio bih te i upoznati kad cu vec dolaziti(ako ti nije problem?).
Re: vjera u sebe je spas
Yugo care fala na podrsci a kad god dodes dobro doso ali vise sam ti napisao na pp pa eto javi se kad procitas.a samo da nezab da kazem bojanu da sam i ja sluzio vojsku u istoj kasarnoj i mogu ti reci da je dobra jer ima mjesta za stekovanje kad ti nije ni do cega.a sada da se vratim mom iskustvu sa ovim zlom
kao sto sam i napisao na more sam otisao sa dopom u kojem je odprilike bilo oko 0,5 grama.i naravno bilo mi je dobro bar sam se tada tako osjecao.
po povratku sa mora nisam osjecao nikakve krize niti sam znao za njih.i naravno heroin sam poceo da uzimam kao i vecina od vas na pocetku samo vikendom dok je to moglo tako.nazalos ili na srecu neznam kako da to formulisem sada doslo je i to vrijeme da sam osjetio i prvu krizu.samo da se malo vratim da vam bude jasnije zivio sam u zivinicama koji je onako mali gradic i za veomakratko vrijeme sva gradska raja koja je i nesto znacila u mom gradu se navukla na hors.ali doslovice moje citavo drustvo svi su ga konzumirali i naravno svi ispocetka samo vikendom.prvu krizu kako se sada sjecam osjetio sam u vidu prehalde kihanja ,groznice ii onih neki laksih siptoma krize.i kao i vecina nisam ni sumnjao da je to kriza nego sam fakat mislio da je to gripa.posto taj dan nije bio vikend nisam ni imao u planu da uzmem nista i otisao sam onako ne obavezno na kafu.posto smo se manje vise svi skupljali u istim odnosno odredenim kaficima tamo sam naletio na onogo u prijasnim postovim pomenutog mog druga tadasnjeg diler.bio je u drustvu jos par nasih zajdnickih drugova.naravno sjeo sam sa njima i ja onako laicki im se pozalim da imam gripu nasta se taj moj drug samo ali stvarno slatko nasmijao i reko mi brate kakva gripa to ti je kriza.ja nisam ni znao sta je kriza ali sam ga pitao ok brate ako je kriza imasli kod sebe nesto da uzmem pa bas da vidimo sta je.otisao je do wc istog kafica i donjeo mi paketic u kojem je bilo mozda jedna dobra linija zutog.otisao sam do wc i sam povukao to i vjerujte kao da je neko rukom odnjeo sve ono sto je do tad bila gripa(uj mene vjerujte isto ko da ste vi eto neki koji niste ni vidili hors a kamoli probali).e tad sam vidio i osjetio da sam se navukao ali i tada se nisam nesto puno obazirao na to jer sam mislio ok je to mogu ja stati kad hocu jebo gribu 5 dana i gotovo.doslovice sam se zaljubio u tog davola zvanog heroin imao sam djevojku sa kojom sam se tada zabavljao tri godine naravno voli sam je(hm volio)ali nije mogla nista da uradi sto se tice heroina jer ja jednostavno to nisam dopustao u pocetku nije ni znala a kasnije je vec bilo kasno da bi ona mogla ista uciniti.ali necu vas tusiti o ljubavnom zivotu.ispocetka skoro nekih godinu dana sve svoje probleme dobro i vjesto sam sakrivao od svojih jer su mi vjerovali a roditelji ko roditelji uvjek su se tjesili ono ma gdje ce to moje djete nema sanse.kod mene je to tako fakat i bilo otac do same smrti nije nikad povjerovao da sam se ja drogirao zasto neznam ni ja sam.samo da nebude zabune ja sam u ovome sranju vise od 10 godina.cuvaj te se pisem ponovo
kao sto sam i napisao na more sam otisao sa dopom u kojem je odprilike bilo oko 0,5 grama.i naravno bilo mi je dobro bar sam se tada tako osjecao.
po povratku sa mora nisam osjecao nikakve krize niti sam znao za njih.i naravno heroin sam poceo da uzimam kao i vecina od vas na pocetku samo vikendom dok je to moglo tako.nazalos ili na srecu neznam kako da to formulisem sada doslo je i to vrijeme da sam osjetio i prvu krizu.samo da se malo vratim da vam bude jasnije zivio sam u zivinicama koji je onako mali gradic i za veomakratko vrijeme sva gradska raja koja je i nesto znacila u mom gradu se navukla na hors.ali doslovice moje citavo drustvo svi su ga konzumirali i naravno svi ispocetka samo vikendom.prvu krizu kako se sada sjecam osjetio sam u vidu prehalde kihanja ,groznice ii onih neki laksih siptoma krize.i kao i vecina nisam ni sumnjao da je to kriza nego sam fakat mislio da je to gripa.posto taj dan nije bio vikend nisam ni imao u planu da uzmem nista i otisao sam onako ne obavezno na kafu.posto smo se manje vise svi skupljali u istim odnosno odredenim kaficima tamo sam naletio na onogo u prijasnim postovim pomenutog mog druga tadasnjeg diler.bio je u drustvu jos par nasih zajdnickih drugova.naravno sjeo sam sa njima i ja onako laicki im se pozalim da imam gripu nasta se taj moj drug samo ali stvarno slatko nasmijao i reko mi brate kakva gripa to ti je kriza.ja nisam ni znao sta je kriza ali sam ga pitao ok brate ako je kriza imasli kod sebe nesto da uzmem pa bas da vidimo sta je.otisao je do wc istog kafica i donjeo mi paketic u kojem je bilo mozda jedna dobra linija zutog.otisao sam do wc i sam povukao to i vjerujte kao da je neko rukom odnjeo sve ono sto je do tad bila gripa(uj mene vjerujte isto ko da ste vi eto neki koji niste ni vidili hors a kamoli probali).e tad sam vidio i osjetio da sam se navukao ali i tada se nisam nesto puno obazirao na to jer sam mislio ok je to mogu ja stati kad hocu jebo gribu 5 dana i gotovo.doslovice sam se zaljubio u tog davola zvanog heroin imao sam djevojku sa kojom sam se tada zabavljao tri godine naravno voli sam je(hm volio)ali nije mogla nista da uradi sto se tice heroina jer ja jednostavno to nisam dopustao u pocetku nije ni znala a kasnije je vec bilo kasno da bi ona mogla ista uciniti.ali necu vas tusiti o ljubavnom zivotu.ispocetka skoro nekih godinu dana sve svoje probleme dobro i vjesto sam sakrivao od svojih jer su mi vjerovali a roditelji ko roditelji uvjek su se tjesili ono ma gdje ce to moje djete nema sanse.kod mene je to tako fakat i bilo otac do same smrti nije nikad povjerovao da sam se ja drogirao zasto neznam ni ja sam.samo da nebude zabune ja sam u ovome sranju vise od 10 godina.cuvaj te se pisem ponovo

Re: vjera u sebe je spas
dobro vece dobri ljudi.da nastavim sa svojim pisanjem.
kao sto sam i spomenuo doslo je i do prve krize koju ja nisam ni svatao tako ozbiljno.nakon tog dana znaci uzimanja horsa ne vikendom nego kad mi je bilo potrebno poceo sam da ga uzimam svaki dan.posto je ispocetka bilo novaca nije bilo velikog ofiranja.ispocetka doslovice nisi kod nas ni mogao biti bez heroina je je uvjek radio neko koga sam dobro poznavao ili mi je bio prijatelj.poslije odredenog vremena uzimanja(godina ili mozda cak i vise)primjetio sam da je davo odnjeo salu.bilo je jos par mojih drugova koji su isto kao i ja kontali ok brate dosta je ovoga treba stati.ja sam tad nekad planirao da idem malo vani za njemacku.kontao sam ok kad odem skinucu se gore nece mi biti problem.u tom periodu moga uzimanja nije bilo nekih vala ilio sitni krad jer sam vam vec rekao da je se imalo kesa.naravno da je bilo kontakta sa murijom ali to se sve svodilo na pretres i ispitivanja.znaci nastavio sam uzimati hors kontajuci kada odem gore da cu se skinuti.doslo je vrijeme da idem i kao pravi ponjeo sam sa sobom nesto vise od grama da imam za puta jer tada sam isao busem.u to vrijeme sam bio na dva ili tri panja dnevno znaci od prilike oko 0,5 grama.tada je to sasvim dovoljno bilo za mene da me dobro sredi.kada sam stigao u njemacku gore sam isao kod sestre koja naravno nije znala nista kao ni ostali clanovi moje porodice tako da mi nije bilo tesko da je slazem i moju krizu predstavim kao obicnu gripu.ta kriza mi je trajala nekih 4 dana i bila je toliko mala da ja sam nisam mogao da povjerujem.dali je to bilo radi toga sto sam ja gore bio u sasvim drugacijem okruzenju neznam.da nedode do zabune ta prva 4 dana bilo je bolova u stomaku,nesanice ,znojenja i nervoze ali to nije ni priblizno onome sto cu kasnije da dozivim.posto mi je to bio prvi odlazak iz bih na neku dugu relaciju( neracunajuci naravno hrvatsku )i naravno to novo drustvo(od moje sestre)dje nije bilo spominjanja droge i sva ta pozitivna prica pomogli su mi dosta da sve prode bez problema.posto sam imao vizu na 45 dana i nisam mogao da je produzim morao sam da se vratim mada sam bio zagrijan da ostanem i duze ali jedina opcija je bila da boravim na crno sto mi tada nije ni malo odgovaralo.dogovorio sam se sa sekom da se vratim za bih i da probam da dodem ponovo na foru da gore upisem faks.u njemackoj sam malo i radio ali posto je to bilo nan crno jer nisam imao papire radio sam u jednom restoranu u kuhinji ali samo od 5 navece do nekih 11 sati ali meni je i to odgovaralo.vratio sam se kuci i sledeceg dana kada sam izasao na kafu imao sam sta da vidim broj konzumenata ne da se poduplao nego je tri puta bio veci za samo mjesec i pol dana mog osustva.naravno na kafi sam sreo raju koja je bila nvucena gore nego kako sam ih ostavio.iz pocetka nekih 10 dana po mom dolasku nisam uzimao nista samo se pilo i po neki dzoint.ali davo mi nije dao mira i ponovo sam onako laicki uzeo.kontao sam ma necu ja to vise uzimati da se navucem nego veceras pa necu dugo opet.i naravno bilo je tako neki 15 dana i onda sam ponovo se pustio đavolu u ruke.
kao sto sam i spomenuo doslo je i do prve krize koju ja nisam ni svatao tako ozbiljno.nakon tog dana znaci uzimanja horsa ne vikendom nego kad mi je bilo potrebno poceo sam da ga uzimam svaki dan.posto je ispocetka bilo novaca nije bilo velikog ofiranja.ispocetka doslovice nisi kod nas ni mogao biti bez heroina je je uvjek radio neko koga sam dobro poznavao ili mi je bio prijatelj.poslije odredenog vremena uzimanja(godina ili mozda cak i vise)primjetio sam da je davo odnjeo salu.bilo je jos par mojih drugova koji su isto kao i ja kontali ok brate dosta je ovoga treba stati.ja sam tad nekad planirao da idem malo vani za njemacku.kontao sam ok kad odem skinucu se gore nece mi biti problem.u tom periodu moga uzimanja nije bilo nekih vala ilio sitni krad jer sam vam vec rekao da je se imalo kesa.naravno da je bilo kontakta sa murijom ali to se sve svodilo na pretres i ispitivanja.znaci nastavio sam uzimati hors kontajuci kada odem gore da cu se skinuti.doslo je vrijeme da idem i kao pravi ponjeo sam sa sobom nesto vise od grama da imam za puta jer tada sam isao busem.u to vrijeme sam bio na dva ili tri panja dnevno znaci od prilike oko 0,5 grama.tada je to sasvim dovoljno bilo za mene da me dobro sredi.kada sam stigao u njemacku gore sam isao kod sestre koja naravno nije znala nista kao ni ostali clanovi moje porodice tako da mi nije bilo tesko da je slazem i moju krizu predstavim kao obicnu gripu.ta kriza mi je trajala nekih 4 dana i bila je toliko mala da ja sam nisam mogao da povjerujem.dali je to bilo radi toga sto sam ja gore bio u sasvim drugacijem okruzenju neznam.da nedode do zabune ta prva 4 dana bilo je bolova u stomaku,nesanice ,znojenja i nervoze ali to nije ni priblizno onome sto cu kasnije da dozivim.posto mi je to bio prvi odlazak iz bih na neku dugu relaciju( neracunajuci naravno hrvatsku )i naravno to novo drustvo(od moje sestre)dje nije bilo spominjanja droge i sva ta pozitivna prica pomogli su mi dosta da sve prode bez problema.posto sam imao vizu na 45 dana i nisam mogao da je produzim morao sam da se vratim mada sam bio zagrijan da ostanem i duze ali jedina opcija je bila da boravim na crno sto mi tada nije ni malo odgovaralo.dogovorio sam se sa sekom da se vratim za bih i da probam da dodem ponovo na foru da gore upisem faks.u njemackoj sam malo i radio ali posto je to bilo nan crno jer nisam imao papire radio sam u jednom restoranu u kuhinji ali samo od 5 navece do nekih 11 sati ali meni je i to odgovaralo.vratio sam se kuci i sledeceg dana kada sam izasao na kafu imao sam sta da vidim broj konzumenata ne da se poduplao nego je tri puta bio veci za samo mjesec i pol dana mog osustva.naravno na kafi sam sreo raju koja je bila nvucena gore nego kako sam ih ostavio.iz pocetka nekih 10 dana po mom dolasku nisam uzimao nista samo se pilo i po neki dzoint.ali davo mi nije dao mira i ponovo sam onako laicki uzeo.kontao sam ma necu ja to vise uzimati da se navucem nego veceras pa necu dugo opet.i naravno bilo je tako neki 15 dana i onda sam ponovo se pustio đavolu u ruke.