Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
PROČITAJ ME wrote:ja sam ponekad labilna .... a ponekad tako JAKA I ČVRSTA da samu sebe volim........
Kod mene ti je ama bas isto tako!
Ovog trnutka sam labilna i ne volim se i mrzi me sto sam ziva i sto ne umem da odrastem, jbmu ...
Ljubi te Bakuta!
Ali "Danas ne pijem i ne krkam tablete!!!"
Numerologija je opasna nauka:
sutra 9. jula bilo bi mi 6 meseci da ne pijem (da ne napravih recidiv)
sutra 9. jula mi je 6 dana kako ne pijem, a?
Bolje je praviti se da si glup, nego praviti se da si pametan!
............... Draga Bakuta..... u potpunosti te razumijem.... da li vam je to prvi recidiv ne znam..... suosjećam koliko mogu, a mogu veoma mnogo, jer sam ja u približno sličnoj situaciji... ponekad.... ovu ću riječ češće spominjati......... evo šta se kod mene dešava zadnjih dana... ili tačnije zadnjih mjesec -dva........ Reći ću to sada iskreno... pred svima, kao prvo samoj sebi sada i ko zna koji put do sada.... reći ću to vama i čitavom svijetu........ moje neko razmišljanje kome će možda nekome zvučati nebulozno... ali jbg, moje je i ja ga upražnjavam.... dozvoljavam sebi neke stvari koje ne bih smjela.... ali imam u zadnje vrijeme tako teških momenata.... neviđeno nakupljene neke negativne energije... koju... naravno umijem vješto da prikrijem i da iskuliram ljude oko sebe.... A Ponekad ne umijem.... jednostavno ne mogu.... nemam snage.... a to je ..... kažem to što ne bih smjela a uradim.... popijem koju tabletu više za spavanje.... da prespavam taj dan... ili tog pola dana kada se osjećam usrano i jadno.... znači ponovni bjeg.......... znači pravim recidiv, zar ne i tako sam uradila nekoliko puta.... popila mimo propisane terapije, koja mi je sasvim dovoljna i skojom normalno radim i funkcionišem.... ja dodatno popijem nekoliko tableta za spavanje samo da prespavam sve..... i naravno kada se probudim ja sam ok. ................ ali hajdemo sada realno..... recidiv.... da jeste.... i bjeg od stvarnosti.... bježanje u san..... SVJESNO........ ali to su ti trenutci kada pomislim draga zemljo otvori se... neka bude kao da me nikada nije ni bilo..... kao što sam već davno nekada pisala da sam bila i žestok tabletoman..... sada se ne bojim da ću ponovno postati, nego se samo moram suočiti sa svojim teškim trenutcima...... znači smatram da se čovjek po meni rađa sa greškom.... evo ja je imam i pravim je...... svjesno...... a znam da ne smijem...... odlučila sam da ne smijem više lokati tablete za spavanje, nego kada mi je teško.... npr... zovnuti najbolju kolegicu, brata ili majku i reći sve ono što mi je u tom momentu na duši.... bez trunke stida....... već dva dana tako razmišljam i evo djelim ovo sa vama dragi moji.......... savjeti i podrške stavimo na jednu stranu......... a ono što sam radila... tačnije griješila...... upropaštavala prvenstveno svoj život pa život svojih najbližih, najvoljenijih..... PA NIJE LI VRIJEME ZA JEDNU VELIKU STANKU..... U SVEMU ONOME ŠTO SAM RADILA..... NIJE LI VRIJEME VIŠE MAMU MU SUOČITI SE I SA NAJMANJOM SITNICOM..... sa najmanjom negativnom mišlju..... pa naravno da jeste.... pa ja to mogu.... mi to možemo.... i zaista ne znam koji nam je kurac više..... stvarno se sada gadim sama sebi.... a, jedno me tješi.... znam da ću se ujutro voljeti i poštovati..... jer me čeka prelijep sunčan radni dan.... pun novih lica, novih priča.... novog svega..... znam da ću sutra i naučiti ili čuti nešto novo..... e stom mišlju trebam leći u krevet....a, ne nakljukana tabletama za spavanje..... ne želim više bježati ni od čega..... nemam više volje varati samu sebe..... jer sebe lažem, pa onda sve oko sebe.... jooj kako mi je sada mnogo lakše........ ma znate mene kako se ja znam otvoriti i ispovjediti...... ja ovako neko vrijeme ne pišem ništa o sebi, sve dok mi se ne nakupi.... pa onda puknem ovdje za ovom tastaturom........ i ljudi pišite pomaže.... ja mimo ovoga imam pune rokovnike ispisane svojih trenutnih osjećaja.... pjesama... tekstova.... pozorišnih komada.... svega.... ovo ovdje su samo djelići mene..... ali djelići one prave Jace.... iskrene sa problemom.... koji ne iznosim nigdje nego SADA I OVDJE.... jer znam da su ovdje ljudi slični meni koji mi mogu pomoći, koji to žele i rade......... hvala mnogo...... želim spavati normalno..... rekla sam i idemo dalje..... Bakuta idemo dalje ma kud puklo da puklo.... ali znamo da radimo pravilno i to treba da nas tješi i da nam daje još jaču volju i želju.... da istrajemo u svemu ovome.... ne treba nam mnogo..... samo malo više upornosti........ važi za sve..... joj što se raspisah.... ajd želim vam svima sreću i idemo dalje.... bilo pa prošlo.... ne ponovilo se..... ljubi vas Jaca.....
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
................ PA.... bolje jeste u svakom slučaju..... hvala što se brineš........ ali stalno su prisutne neke nesuglasice, svađice... koje nas sve izluđuje... a pogotovo me mrzi što se mama toliko nervira, a nema tolike potrebe.... jesam kriva, kajem se... i tako to.... ma nisam pametna života mi....... suzdržavam se koliko mogu.... MORAM.... ali uvjek neki šav sa strane mora da pukne baš onda kada je sve ok. i naravno da sam krivac ja.... pa i ne bila u nekom trenutku... oči su uprte u mene..... teško.... teško je povjerenje vratiti..... mi smo sebi najveći sud......... sudimo si sebi i izdobrit će..... moram se malo pristupačnije postaviti.... mrzim sebe kada vidim da sam majci svojoj najmilijoj jedinoj odbojna........, to me razara..... a sve je ovo tako glupo i bespotrebno.... neviđeno bespotrebno....... neću više govoriti ja želim... nego ja moram i ja hoću.... i nema dalje priče.... sam sebi kad kažeš treba da ti to bude zakletva.... i ne smijem je prekršiti...... sama sebe podržavam sa ciljem da uspijem....... jer drugačije ne ide.... kao što rekoh... sama sebi sam sud... i niko mi ne može pomoći, no sama sebi.... svjesna sam svega.... pa me zato ovoliko sve boli i tišti.... dođe mi da ne razgovaram niskim... nikako samo da ćutim i mulim..... nemam ponekad snage.... jednostavno nemam strpljenja........ a moram radi sebe.... radi roditelja.........ma sve će to narod pozlatit....jebena je ovo borba braćo moja...... ali kada sam izgurala dovde, vala mogu i dalje.....
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
normalno je dušo što se brine...bićeš i ti jednom majka pa ćeš shvatit i najbolje češ preživjet taj period ako to prihvatiš tako kako je.ne primaj srcu previše,tako mora biti ali mora i proći...čuvaj živce i energiju za svoje borbe i ozdravljenje.
.......................Do nedavno sam živjela, neurednim životom, bez truni poštovanja prema bližnjima.... prema voljenim.... misleći samo na sebe...... i na osobu koja je u tom periodu bila samnom...... ali to evo sve bacih iza sebe... tako mora da bude.............OSOBNOST NIJE POSEBAN DIO LJUDSKOG DUHA......... ONA je nešto što sja iz jednih..... a NE ZRAČI IZ DRUGIH LJUDI....... .svako od nas ima vlastitu osobnost ma kakva ona bila......splet, koje su uzrok da svako od nas djeluje i osjeća malo drugačije.. nekada i mnogo..... to mi znamo...... jer mi osjećamo i gledamo na životne stvari drugim... pogrešnim očima.... TREBA LI NAM VID POPRAVITI.... Naočare da svi nosimo... ko dno od tegle....... ja ni sama ne znam koji nam je.... koji je meni........ moram prihvatiti najjednostavniju ljudsku osobinu raznih spletova svih mogućih ljudskih pravilnih, normalnih osobina........... osobnost je pojedinačna........ kao što je i čovjek pojedinačan u svemu....... to je neka vrsta oznake koja u sebi uključuje SVU ŠAROLIKOST DUŠEVNOG MIRA.... moramo li .... tačnije moram li i to hvatati.... možda je uhvatim ujutro...... sada sam neobično uzrujana....... a imala sam dobar dan.... bez pretjerane nervoze...... sa dječicom iz ulice oko sebe... kupila im svima po sladoled... ja srećna i zadovoljna malim stvarima.... kao nikada do sada...... mušterije lagane ko valjak..... mislim raja...... ali nekako često na kraju dana ispadne nešto ružno neočekivano za sve nas.... to strašno mrzim.......,.. VOLIM SVOJU MAJKU NAJVIŠE NA SVIJETU...... I NEDAM SEBI DA JE NASEKIRAM, POVISIM TONA..... nisam ništa uradila samo ovo govorim iz čiste potrebe.... na sav glas......... ljubi Jaca...... čitatelje svoje.....
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
............. VELIKI POZDRAV IZ VRELE HERCEGOVINE ZA SVU EKIPU ....... jooj gale dana..... bila sam sa rajom na Neretvi, roštiljali, kupali se, zajebavali se maksimalno........ ismijali se ko budale.... ponajviše ovom jednom od drugova.......... slušali reege... plesali... ma baš sam se danas smerakom ispucala.... nisam ovako odavno.... kako mi je nedjelja jedini slobodan dan..... onda ga maksimalno iskoristim da izbacim svu nakupljenu sedmičnu energiju........ iako mogu ići svaki dan na kupanje jer sam sama sebi gazda.... ali to ne želim... jer sam sebi tako odredila.... kada se radi, radi se.... iako nekada znam kada mi je ono baš prevruće i nemam mušterija, zatvorim salon i zavalim se u kuću u svoju divnu hladnu kuću.... ma samo da i sa vama podjelim i lijepe trenutke......a, ne samo one kada mi je teško.... mislim da je to pravilno....... i da bi tako trebali svi da radimo.... hm.... pa dosta vas tako i piše.... to volim i sviđa mi se.... jer ja sam vrlo otvoreno_komunikativna osoba...... pa i posao mi takav...... stalno nešto pričam... meljem.... negasim se........ ali nisam nametljiva.... to kod sebe cjenim...... ponekad se mrzim.... ponekad volim.... a evo u zadnje vrijeme primjetih da sam samu sebe počela poštovati i ispunjavati zadate sebi zadatke...... ono kao u školi uraditi domaći zadatak........ samo ovako da potraje i sve će biti superiška....... kao što sam ranije pisala da sam u depresiji već neko vrijeme.... sada radim na tome da se izvučem iz nje.... jer ne mogu ovako potištena i ranjiva živjeti.... kada je oko mene sve ok... i u najboljem redu........ a u mojoj duši sve nešto puca bez ikakvog razloga..... mislim da je vrijeme došlo da se zaljubim i da će time sve moje brige nestati...... dugo sam bez dečka... jbt... predugo.... sada će godina dana kako nemam dečka........ a ljeto..... mogu da ga imam a ja sve nešto sebe čuvam.... ma za koga da mi je znati.... jao majko što sam iskrena neviđeno.... ali neka bolje se osjećam kada se ispucam ovdje na forumu.... jer nikome ovako nešto ne pričam......... zato su ove ispovjesti zakon ljudi.... samo pišite i pišite.... nadam se da će i vama biti puno lakše kada se na ovakav način isfurate........ volim vas i ljubim sve.... vaša Jaca.......
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
kako za koga se cuvas?pa za mene valjda?salim se...samo uzivaj dok traje leto i njegove cari...doci ce vec vreme(zima)kada cemo se takmiciti u depresiji.pozdrav
Cao Simpatijo!
Napokon dodjoh do malo slobodnog vremena,pa navratih do foruma...do tebe.Vidim spominje se Depresija...
Evo ima zadnjih par mjeseci i malo,malo zale mi se ljudi ili im provalim po ponasanju da su u nekom sjebu.Sto je intereantno sve su to ljudi koji nemaju veze sa drogama,a nesto ih gura dole.
Kontam da je do vremena (metereoloski) ili je zavladala kolektivna depresija....znaci nema veze sa bolescu narkomanije.Bar ja tako mislim.
ne znam..... suosjećam koliko mogu, a mogu veoma mnogo, jer sam ja u približno sličnoj situaciji... ponekad.... ovu ću riječ češće spominjati......... evo šta se kod mene dešava zadnjih dana... ili tačnije zadnjih mjesec -dva........ Reći ću to sada iskreno... pred svima, kao prvo samoj sebi sada i ko zna koji put do sada.... reći ću to vama i čitavom svijetu........ moje neko razmišljanje kome će možda nekome zvučati nebulozno... ali jbg, moje je i ja ga upražnjavam.... dozvoljavam sebi neke stvari koje ne bih smjela.... ali imam u zadnje vrijeme tako teških momenata.... neviđeno nakupljene neke negativne energije... koju... naravno umijem vješto da prikrijem i da iskuliram ljude oko sebe.... A Ponekad ne umijem.... jednostavno ne mogu.... nemam snage.... a to je ..... kažem to što ne bih smjela a uradim.... popijem koju tabletu više za spavanje.... da prespavam taj dan... ili tog pola dana kada se osjećam usrano i jadno.... znači ponovni bjeg.......... znači pravim recidiv, zar ne 
