Definitivno smo posrnuli i kao ekipa i kao ljudi.Probacu da pisem vise o sebi jer je i dosao period kad se nisam vise mogao,sa sigurnoscu, osloniti na ostale.Poceli smo jedni druge lagati i skrivati neke stvari.Kriza je postala samo tvoj problem,a prije se znalo;ako je jedan u krizi onda smo svi.Gurali smo se i pokrivali,pomagali jedan drugome,a sad je zavladao egoizam i to onaj ogavni,narkoegoizam.
Ja svoju Ekipu nepominjem ovoliko cesto, da ta ista ekipa nije bila posebna.Nije to bilo neko obicno musko drustvo,nego momci koji su nebrojeno puta dokazali da bi i zivot dali jedan za drugog,znali smo se od prije rata,a samo jedan nije bio sa nama trojicom u rodbinskoj vezi.Ovim sam htio reci da je narkomanija u stanju zavaditi dva oka u glavi,bracu,kumove,prijatelje iz djetinjstva...
Naravno,sad to sve znam,kao i vi,ali u to vrijeme kad sam spoznao...shok...
A onda, jednog dana,doslo je vrijeme da ljudi koji su s ratom dosli u Njemacku moraju napustiti istu.Ja sam sebi sredio papire za razliku od velike vecine drugih koji su morali izaci.Tako da su i ovi moji odleprsali svojim kucama.Ostao sam i fizicki sam,mislim nisam imao ni jednog dobrog prijatelja koji se bavio drogiranjem.
Strejt prijatelja sam naravno imao,ali sa heroinom nikad nisi sam i za taj sport ti netreba niko,samo dobar diler.
Poceo sam neki drugi,dvostruki zivot da zivim.
YugoStar
Moderator: sanela
Re: YugoStar
Nisam htjela da te "prekidam"...Citavo vrijeme sam pratila sta si pisao-pricao..Tu sam.Pratim te..Hvala Ti na lijepim rijecima..Veliki pozdrav i drzi se!nadam se da bi ga i ranije iznijela
M
P.S. Bice ti lakse kad se istreses..Znas i vidis i sam..Svako dobro...Drago mi je sto citam
pravo sam umoran,ali sretan i slobodan.
Budi mi OK..Keep on
Ovo me podsjeca na film "crveni kamion sive boje" il tako nesto..Kad cura Srdjan Todorovica nudi travu...A on pita "Je`l cu sad da postanem narkOmAn"..Ona "Ne, bas sad neces'...E kamo srece...ali ga ponekad smotam)nesmatram nekim velikim zlom
..Uh, ja se sjecam 99% stvari..voljela bih da se ne sjecam..Al to me cini onim sto sam sad?!
But, Show Must Go on
Re: YugoStar
Ta neka nova etapa u zivotu bez narkoprijatelja,donijela je i neke promjene.Obnovio sam prijateljstva sa ljudima koji su eventualno znali,ponekad,ispusiti dzoli,umjereno piti i "normalno" se zabavljati.Ponovo sam se okrenuo zenskom svijetu,koji sam jedno vrijeme zapostavio.E,to je posebna prica.
Kao sto neko zna igrati lopte,saha,karata...ja sam znao kako prici djevojci.Sebe nikada nisam smatrao "lepotanom" i gnusam se frajera koji misle ako su ljepuskasti i ako se kao srede,mogu imati koju hoce.Ja sam uvijek isao na neki fol,pricu,osobnost...i uspjevalo je.I tako sam bio poznat kao momak koji voli cure i njihovo drustvo.
Ali u vremenu iza mene,u vrijeme mog otkrica heroina,sve vise sam zanemarivao moju prvu ljubav-zene.Toliko je to bolo u oci neke ljude,a posebno cure,da su pocele price o mojoj ufuranosti,pa kao neka mi doskocila,pa zaljubio se u neku iz drugog grada,a kad me je startovala jedna prelijepa i prezgodna Njemica i to pred gomilom svjedoka,a ja je iscoolirao,pa me ona posula crnim vinom,onako pripita me pred ljudima pocela optuzivati da sam peder,poceo sam i sam razmisljati,sta se dogadja samnom.Dogadjao mi se Heroin!
Poceo sam da gradim nesto sto sam zanemario prethodnih godina,da zivot ucinim priblizno slicnim prije ove bolesti.Na izgled sve je bilo OK.Fina ekipa,cure,izlasci,jezera,mora...ali time nisam rjesio ono najbitnije-Ovisnost !
Poceo sam osjecati da mi dvostruki zivot crpi energiju (cak i vise nego prije,sad sam morao i folirati.),strah da me ljudi neprovale.O nekim spontanim dogovorima tipa,sjedimo u nekom klubu i nekom padne ideja da ujutro odemo do jezera Garda u Italiji,ja sam mogao samo da sanjam.Meni se vrijeme mjerilo kolicinom zute supstance,koje sam imao u tom momentu.
Pazi,eskivirati jednom takav izlet,sa dobrim ribama,moze proci,ali nekoliko puta vec postaje upadljivo.
Mislim da nemoram vise pisati kroz koje muke sam prolazio.Biti narkoman ilegalac,zivjeti izmedju dva razlicita svijeta,je dodatni teret.
Morao sam nesto promjeniti.Ili se lijeciti i boriti,pa zivjeti kao sav normalan svijet ili pustiti sve,izaci iz ilegale i zivjeti i raditi samo za heroin.
Odluka je pala da se borim do slobode !
Naravno,ovo gore napisano izgleda jednostavno.Mislim da je vecina donosila ovakve odluke,koje su sa prvom krizom padale u vodu.Tako je bilo i kod mene.Ovim sam samo htjeo napomenuti da je ta odluka o definitivnom skidanju tek tad i prvi put ozbiljno donesena u mojoj glavi.Poceo je trnovit put skidanja pun uspona i padova.Ali je poceo !
Kao sto neko zna igrati lopte,saha,karata...ja sam znao kako prici djevojci.Sebe nikada nisam smatrao "lepotanom" i gnusam se frajera koji misle ako su ljepuskasti i ako se kao srede,mogu imati koju hoce.Ja sam uvijek isao na neki fol,pricu,osobnost...i uspjevalo je.I tako sam bio poznat kao momak koji voli cure i njihovo drustvo.
Ali u vremenu iza mene,u vrijeme mog otkrica heroina,sve vise sam zanemarivao moju prvu ljubav-zene.Toliko je to bolo u oci neke ljude,a posebno cure,da su pocele price o mojoj ufuranosti,pa kao neka mi doskocila,pa zaljubio se u neku iz drugog grada,a kad me je startovala jedna prelijepa i prezgodna Njemica i to pred gomilom svjedoka,a ja je iscoolirao,pa me ona posula crnim vinom,onako pripita me pred ljudima pocela optuzivati da sam peder,poceo sam i sam razmisljati,sta se dogadja samnom.Dogadjao mi se Heroin!
Poceo sam da gradim nesto sto sam zanemario prethodnih godina,da zivot ucinim priblizno slicnim prije ove bolesti.Na izgled sve je bilo OK.Fina ekipa,cure,izlasci,jezera,mora...ali time nisam rjesio ono najbitnije-Ovisnost !
Poceo sam osjecati da mi dvostruki zivot crpi energiju (cak i vise nego prije,sad sam morao i folirati.),strah da me ljudi neprovale.O nekim spontanim dogovorima tipa,sjedimo u nekom klubu i nekom padne ideja da ujutro odemo do jezera Garda u Italiji,ja sam mogao samo da sanjam.Meni se vrijeme mjerilo kolicinom zute supstance,koje sam imao u tom momentu.
Pazi,eskivirati jednom takav izlet,sa dobrim ribama,moze proci,ali nekoliko puta vec postaje upadljivo.
Mislim da nemoram vise pisati kroz koje muke sam prolazio.Biti narkoman ilegalac,zivjeti izmedju dva razlicita svijeta,je dodatni teret.
Morao sam nesto promjeniti.Ili se lijeciti i boriti,pa zivjeti kao sav normalan svijet ili pustiti sve,izaci iz ilegale i zivjeti i raditi samo za heroin.
Odluka je pala da se borim do slobode !
Naravno,ovo gore napisano izgleda jednostavno.Mislim da je vecina donosila ovakve odluke,koje su sa prvom krizom padale u vodu.Tako je bilo i kod mene.Ovim sam samo htjeo napomenuti da je ta odluka o definitivnom skidanju tek tad i prvi put ozbiljno donesena u mojoj glavi.Poceo je trnovit put skidanja pun uspona i padova.Ali je poceo !
Re: YugoStar
yugo prijatelju stari jedan veliki pozdrav za tebe.Kazi mi da li se promenilo sta od kada smo pricali zadnji put?Da li si pokusao nesto???
Re: YugoStar
Bobane,prijatelju...hvala sto mislis na mene.
Inace,sve je OK,trenutno sam okupiran nesto u vezi posla,ali sam dobro.
Cujemo se!
Inace,sve je OK,trenutno sam okupiran nesto u vezi posla,ali sam dobro.
Cujemo se!
Re: YugoStar
Kao sto napisah,nakon nekoliko godina gudriranja i samozavaravanja,tipa "skidam se kad hocu",odlucim da se pozabavim tim skidanjem.
Vise puta sam analizirao zasto mi to ranije nije palo na pamet,zasto se ta odluka nije ranije donjela?! Sve mislim da je ipak nacin zivota i ljudi oko mene,koji su taj sport upraznjavali,doprinjeo da se ta odluka donese tek kad su ti moji narkosi izasli iz mog zivota,a usli (ponovo) ljudi koji su zivjeli bez heroina i to zivjeli punim plucima. Primjer sam napisao u nekom proslom postu.
Da budem jasniji,i prije bi neko od nas iz ekipe predlagao da stanemo,ali bi uvjek neko popustio i bilo je dovoljno da samo jedan od nas cetvorice zavrsi semu pa da svi popadamo ko zrele kruske...Znaci,drustvo je bilo jedan od faktora.
Drugi faktor je neznanje i nepoznavanje narkomanije kao bolesti,mozda i najbitniji faktor.To sam provalio tek kad sam se uhvatio u kostac sa ovom bolescu.Svakim recidivom sam sve vise ucio,trazeci izlaz...
Kao i svi,u pocetku,teziste problema bilo je prezivjeti prvih nekoliko dana fizicke krize,mislio sam,ali..prodje i tih par dana,dodje to jutro kad ustanes super,kad ti se razvedri u glavi,kad postanes euforican i sretan....
A onda nakon nekoliko dana,a bivalo je i sedmica,pa i mjeseci naleti Dan kad je dosadno,sumorno...i naleti Ideja,brza i beskompromisna,Ideja cvrsta i nepokolebljiva...samo da ovaj Dan pokrijem,a sutra nastavljam normalno.Pad!
Pocinjem kapirati sta je Crv,pocinjem kapirati sta je "zacarani krug",pocinjem kapirati da je fizicka kriza ustvari najmanja i najlaksa,prva prepreka na putu ka ozdravljenju.
Naravno,dugo je trebalo mom mozgu da dodje do tih spoznaja,puno muke,kriza,recidiva.
Pod svim gore navedenim smatram pocetak lijecenja.Znaci dio zivota koji smatram kao Lijecenje pocinje od momenta kad sam donio cvrstu odluku,a ne kad sam i dosao do spoznaje sta i kako!
Jer da je lijecenje samo dijagnoza i terapija,ova bolest bi bila na nivou jace prehlade.
Vise puta sam analizirao zasto mi to ranije nije palo na pamet,zasto se ta odluka nije ranije donjela?! Sve mislim da je ipak nacin zivota i ljudi oko mene,koji su taj sport upraznjavali,doprinjeo da se ta odluka donese tek kad su ti moji narkosi izasli iz mog zivota,a usli (ponovo) ljudi koji su zivjeli bez heroina i to zivjeli punim plucima. Primjer sam napisao u nekom proslom postu.
Da budem jasniji,i prije bi neko od nas iz ekipe predlagao da stanemo,ali bi uvjek neko popustio i bilo je dovoljno da samo jedan od nas cetvorice zavrsi semu pa da svi popadamo ko zrele kruske...Znaci,drustvo je bilo jedan od faktora.
Drugi faktor je neznanje i nepoznavanje narkomanije kao bolesti,mozda i najbitniji faktor.To sam provalio tek kad sam se uhvatio u kostac sa ovom bolescu.Svakim recidivom sam sve vise ucio,trazeci izlaz...
Kao i svi,u pocetku,teziste problema bilo je prezivjeti prvih nekoliko dana fizicke krize,mislio sam,ali..prodje i tih par dana,dodje to jutro kad ustanes super,kad ti se razvedri u glavi,kad postanes euforican i sretan....
A onda nakon nekoliko dana,a bivalo je i sedmica,pa i mjeseci naleti Dan kad je dosadno,sumorno...i naleti Ideja,brza i beskompromisna,Ideja cvrsta i nepokolebljiva...samo da ovaj Dan pokrijem,a sutra nastavljam normalno.Pad!
Pocinjem kapirati sta je Crv,pocinjem kapirati sta je "zacarani krug",pocinjem kapirati da je fizicka kriza ustvari najmanja i najlaksa,prva prepreka na putu ka ozdravljenju.
Naravno,dugo je trebalo mom mozgu da dodje do tih spoznaja,puno muke,kriza,recidiva.
Pod svim gore navedenim smatram pocetak lijecenja.Znaci dio zivota koji smatram kao Lijecenje pocinje od momenta kad sam donio cvrstu odluku,a ne kad sam i dosao do spoznaje sta i kako!
Jer da je lijecenje samo dijagnoza i terapija,ova bolest bi bila na nivou jace prehlade.
-
PROČITAJ ME
- Posts: 865
- Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
- Location: bosna
Re: YugoStar
.............. Yugo braca kako si mi 
ljubim te..... 
ej pa kada kontaš ovamo
ljubim te..... ej pa kada kontaš ovamo Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
-
pepeljuga84
- Posts: 1057
- Joined: Mon May 09, 2005 10:07 am
- Location: Beograd
Re: YugoStar
E baš volim da te čitam.Skroz si mi super
Aj pozdrav i piši :supz:
Aj pozdrav i piši :supz:
Možda spava sa očima iznad svakog zla,
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Re: YugoStar
E sad bi se rokn'o...napisah najduzi post do sada i...greska u koracima.
Kad se smirim pokusacu da se natjeram ponovo...uf.
Kad se smirim pokusacu da se natjeram ponovo...uf.
Re: YugoStar
I prolazi tako vrijeme,malo cist,pa opet...ali jos neosjecam potrebu za strucnom pomoci.Sebi sam priznao da sam bolestan i da se moram lijeciti,i to je bilo sve...mislim opet "krug",ali u to vrijeme jos nisam sastavio mozaik,falilo je tu nesto...
Ipak odlucim jedan dan da odem do jednog Dr.cisto da sa distance vidim ordinaciju i kako to funkcijonise,pa mozda i pitam nesto.Kontam,covjek je internista,nedolaze samo narkosi,nije ofirno.
Zamolio bih Vas da ovaj post neshvatite pogresno(moj vjeciti strah),ovo ce biti presjek tog vremena i razmisljanja tada!
To jutro ustanem i nakon vjecite dileme povuci sad ili za koji minut,dok obavim fizioloske potrebe(nekad te dileme nije bilo,povucem pa onda imam problema u WC-u,a minuti su u pitanju.),sjetim se pomenutih stvari,obavim sve u kupatilu,a onda sretan zbog pametno donesene odluke nagradim se malo jacom linijom.
Sredim se k'o lampa,bacim 100-ti put pogled u ogledalo,provjeravam frizuru i zadovoljno,ritual zavrsavam kvalitetnim mirisom,a na parkingu me ceka najnoviji BMW,koji je uz moje sugestije pri kupovini,vezano za neke detalje,bio bas momacki auto.U to vrijeme sam imao firmicu,solidno para,prijatelje-cistake,djevojke i spolja gledano sve OK.(mislim da sam vec pisao o ovom periodu,kad su se oni moji vratili,a ja pokusao da zivim zivotom prije heroina...ako ste zaboravili,ja sam prvu krizu imao sa 25!).
U ovom postu namjerno forsiram materijalnu stranu!
Vozim se prema Dr.koji je ordinaciju imao nekih 20 tak kilometara od mene i uz laganu muziku razmisljam o ovom potezu.Trebam li ili netrebam,hocu li ili necu ulaziti...
Ispred ordinacije vidim par klasicnih narkomana,prljavi,isprani,kosa masna...cupkaju nervozno.
Sta cu ja ovde,pitam se,a u jednu ruku se tjesim u smislu da samo ovakvi "teski" slucajevi idu na neke terapije i sl.Okrenem auto i sa osmjehom i nekim olaksanjem,sto nisam ni izbliza kao "oni" narkomani,vratim se kuci.
Prolaze mjeseci,ja malo cist,vise drogiran,a izmedju vece i manje krize.Sve u svemu vidi se napredak,nedam da se gudriranje odvija mjesecima i u velikim kolicinama,pa tako i krize nisu prestrasne i cekam da se neke stvari posloze,pa da definitivno bacim heroin.
Mislim bacio bih ga ja,ali mi uvjek nesto izleti,nesto za sta mi treba vise snage i odricanja....blablablabla.
Sve u svemu sreca da nisam kao "oni" narkomani,da sam ipak na vrijeme shvatio da je to bolest i da mi treba samo malo i problem rjesen.A svakako nemam narko-drugara koji ce mi sjebavati plan skidanja.
Subotnje vece,zove me prijatelj da se skontamo gdje idemo veceras,doci ce jos neki sa strane,a bice i djevojka koja mi se bas,bas svidja.Nakon dogovora krecem da se sredim,iskombinujem odgovarajucu garderobu,lebdim...Povlacim liniju i stajem ispred velikog ogledala.Sve OK,krecem ali mi nesto sumnjivo pa se vracam ogledalcu...gledam,sve na svom mjestu,ali mi ipak nesto fali.Skontam da sam ipak povukao vise nego sto sam trebao,ali sam to uradio da nebi nosio robu sa sobom.Inace,bio sam se ustelio da kad izlazim,u ovakvim situacijama,uzimam manje,a cesce...da se kao neprimjeti i to.Ko ima plave oci skontace o cemu pisem.
Dolazim u lokal,ekipa tu...djevojka koju sam zapikao blista...bice super vece,kontam.Ja opusten,ide me prica,uspjevam privuci paznju.
U po' frke neko spomenu odmor,more...i pocinje prica,onako bezveze,ko je gdje bi,kako je kome bilo,da bi jedan od mojih drugova predlozio da bi bilo super da se mi svi koji smo tu dogovorimo da idemo negdje zajedno.Stvarno su svi bili bas prava raja i mogao sam zamisliti odmor zajednicki,plus ova djevojka....ma ideala.
Prica se usijala,a meni pocinje nervoza...taman se ja zamislio kad me onaj drug znacajno pogleda i rece u smislu,Yugo ovaj put nema vrdanja,ispalio si nas za ovo,za ono...a vala sad ides.Nisam se ni sabro,a vec se birala destinacija,pljustali su predlozi...jebote ljudi na slatkim mukama,a ja na svojim...u neko doba se opustim,zaboravim na svoju tajnu i ukljucim se u pricu.
Izabrasmo jednu malu drzavicu na Karibima(ko je zivio vani zna da to nije nista spektakularno i da to moze priustiti svako ko radi i nije mu zao love!) i sad je ostalo da se usaglasimo za vrijeme.Imao sam neke 3 sedmice da se dovedem u red.Odlicno,kontam i previse...do polaska cu biti kao nov.
Dosao sam kuci dobro raspolozen,sanjareci o karipskom zalasku sunca,bjeloj pjescanoj plazi i djevojci koju cu nadam se osvojiti,sa svim pomenutim kicom u pozadini....e da,palmu sam zaboravio!
U tom momentu nisam ni slutio koliko ce sve ovo biti vazno u mom daljnjem zivotu,sta cu sve skontati i uvidjeti.
Izvinjavam se zbog duzine posta-sapunice i ako sam smarao.Ovaj post ima nastavak!
PS: Strasno me nervira sto sam informaticki skoro nepismen.Rado bih neke postove zacinio nekom slikom.Valjda cu nauciti.
Ipak odlucim jedan dan da odem do jednog Dr.cisto da sa distance vidim ordinaciju i kako to funkcijonise,pa mozda i pitam nesto.Kontam,covjek je internista,nedolaze samo narkosi,nije ofirno.
Zamolio bih Vas da ovaj post neshvatite pogresno(moj vjeciti strah),ovo ce biti presjek tog vremena i razmisljanja tada!
To jutro ustanem i nakon vjecite dileme povuci sad ili za koji minut,dok obavim fizioloske potrebe(nekad te dileme nije bilo,povucem pa onda imam problema u WC-u,a minuti su u pitanju.),sjetim se pomenutih stvari,obavim sve u kupatilu,a onda sretan zbog pametno donesene odluke nagradim se malo jacom linijom.
Sredim se k'o lampa,bacim 100-ti put pogled u ogledalo,provjeravam frizuru i zadovoljno,ritual zavrsavam kvalitetnim mirisom,a na parkingu me ceka najnoviji BMW,koji je uz moje sugestije pri kupovini,vezano za neke detalje,bio bas momacki auto.U to vrijeme sam imao firmicu,solidno para,prijatelje-cistake,djevojke i spolja gledano sve OK.(mislim da sam vec pisao o ovom periodu,kad su se oni moji vratili,a ja pokusao da zivim zivotom prije heroina...ako ste zaboravili,ja sam prvu krizu imao sa 25!).
U ovom postu namjerno forsiram materijalnu stranu!
Vozim se prema Dr.koji je ordinaciju imao nekih 20 tak kilometara od mene i uz laganu muziku razmisljam o ovom potezu.Trebam li ili netrebam,hocu li ili necu ulaziti...
Ispred ordinacije vidim par klasicnih narkomana,prljavi,isprani,kosa masna...cupkaju nervozno.
Sta cu ja ovde,pitam se,a u jednu ruku se tjesim u smislu da samo ovakvi "teski" slucajevi idu na neke terapije i sl.Okrenem auto i sa osmjehom i nekim olaksanjem,sto nisam ni izbliza kao "oni" narkomani,vratim se kuci.
Prolaze mjeseci,ja malo cist,vise drogiran,a izmedju vece i manje krize.Sve u svemu vidi se napredak,nedam da se gudriranje odvija mjesecima i u velikim kolicinama,pa tako i krize nisu prestrasne i cekam da se neke stvari posloze,pa da definitivno bacim heroin.
Mislim bacio bih ga ja,ali mi uvjek nesto izleti,nesto za sta mi treba vise snage i odricanja....blablablabla.
Sve u svemu sreca da nisam kao "oni" narkomani,da sam ipak na vrijeme shvatio da je to bolest i da mi treba samo malo i problem rjesen.A svakako nemam narko-drugara koji ce mi sjebavati plan skidanja.
Subotnje vece,zove me prijatelj da se skontamo gdje idemo veceras,doci ce jos neki sa strane,a bice i djevojka koja mi se bas,bas svidja.Nakon dogovora krecem da se sredim,iskombinujem odgovarajucu garderobu,lebdim...Povlacim liniju i stajem ispred velikog ogledala.Sve OK,krecem ali mi nesto sumnjivo pa se vracam ogledalcu...gledam,sve na svom mjestu,ali mi ipak nesto fali.Skontam da sam ipak povukao vise nego sto sam trebao,ali sam to uradio da nebi nosio robu sa sobom.Inace,bio sam se ustelio da kad izlazim,u ovakvim situacijama,uzimam manje,a cesce...da se kao neprimjeti i to.Ko ima plave oci skontace o cemu pisem.
Dolazim u lokal,ekipa tu...djevojka koju sam zapikao blista...bice super vece,kontam.Ja opusten,ide me prica,uspjevam privuci paznju.
U po' frke neko spomenu odmor,more...i pocinje prica,onako bezveze,ko je gdje bi,kako je kome bilo,da bi jedan od mojih drugova predlozio da bi bilo super da se mi svi koji smo tu dogovorimo da idemo negdje zajedno.Stvarno su svi bili bas prava raja i mogao sam zamisliti odmor zajednicki,plus ova djevojka....ma ideala.
Prica se usijala,a meni pocinje nervoza...taman se ja zamislio kad me onaj drug znacajno pogleda i rece u smislu,Yugo ovaj put nema vrdanja,ispalio si nas za ovo,za ono...a vala sad ides.Nisam se ni sabro,a vec se birala destinacija,pljustali su predlozi...jebote ljudi na slatkim mukama,a ja na svojim...u neko doba se opustim,zaboravim na svoju tajnu i ukljucim se u pricu.
Izabrasmo jednu malu drzavicu na Karibima(ko je zivio vani zna da to nije nista spektakularno i da to moze priustiti svako ko radi i nije mu zao love!) i sad je ostalo da se usaglasimo za vrijeme.Imao sam neke 3 sedmice da se dovedem u red.Odlicno,kontam i previse...do polaska cu biti kao nov.
Dosao sam kuci dobro raspolozen,sanjareci o karipskom zalasku sunca,bjeloj pjescanoj plazi i djevojci koju cu nadam se osvojiti,sa svim pomenutim kicom u pozadini....e da,palmu sam zaboravio!
U tom momentu nisam ni slutio koliko ce sve ovo biti vazno u mom daljnjem zivotu,sta cu sve skontati i uvidjeti.
Izvinjavam se zbog duzine posta-sapunice i ako sam smarao.Ovaj post ima nastavak!
PS: Strasno me nervira sto sam informaticki skoro nepismen.Rado bih neke postove zacinio nekom slikom.Valjda cu nauciti.