moja prica

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

User avatar
jasmina
Posts: 6
Joined: Sun Jul 13, 2008 1:37 pm

moja prica

Post by jasmina »

cesto svracam ovdje i citam sve ove price,trazim neku slicnoj mojoj da bi vidjela sta vi pisete na to ali nikako da potrefim. eto resih da pisem upoznala sam momka koji se drogirao 10 god sada ima 25god bas mi je cudno to sto roditelji nista nisu preuzeli a i cura skojom je zivio 6god,kada citam vi kako se borite za nekog svog sve mi se mota po glavi pa gdje su bili ti roditelji 10god, tek je izasao iz komune i naletijo na mene cura ga prevarila dok je bijo tamo i eto ja se nasla kao neki oslonac na sve to pricao mi je bas sve kako,sta,gde bas sve..na pocetku mi je bilo zao za sve sto mu se desilo ali kasnije sam se zaljubila,bila sam ga upoznat u njegovom gradu nije mogao vjerovat da je neko ceo dan putovao samo da ga upozna kaze niko do sad vako nesto nije uradijo za mene...poslije je dosao u moj grad sve je bilo super,on je bijo super sve dok jedno vece nije se javijo i pricao cudno bas cudno..nisam imala prilike sa nekim ko se dr da se druzim ali sam ukapirala da nes nije u redu..sutra dan sam otisla u hotelu i slucajno ga pretresla i nasla neki srebreni papiric i unutra neki prah kafenkaste boje uzela sam to i bacila kroz prozor pocela plakati on je samo stojao i gledao kaze pa zasto ti places zasto..rekla sam zato sto sam ti vjerovala doso je do prozora i hteo se bacit ja sam ga povukla i bacila na krevetu i tu ga drzala,javila se na stanicu da pitam u koliko sati ima autobus da ga posaljem nazad javila se roditeljima da se vraca, celu sam ga noc cuvala jer nije imalo bus u to vreme i sutra dan ga poslala nazad,na stanici mi je doslo tesko i on je trcao okolo trazeci pomoc hteo me nositi na rukama u bolnici trazijo je vode umivao me kao malo djete,rekla sam mu eto ja sam srcani bolesnik kako si mogao da mi ovo ucinis eto ja se borim da ne pijem ni tablete a ti nemozes bez toga a sta imas od tog samo unistavas sebe i druge oko sebe..samo je cutao i rekao obecavam da necu vise nikada,nikada..cim je otisao u sarajevo odmah se prijavijo u nekoj bolnici opet na ljecenje rekao je samo zbog tebe sada samo zbog tebe zivim i zbog tebe cu se izleciti jer niko vako nesto nije ucinio za mene rekao je mogao sam ispred svih smrkati niko nista kao niko nije skuzijo 10god a ti samo za jedan dan si to ukapirala...molijo me da ga cekam dok izadje iz bolnice i to sam mu obecala..molim vas da mi kazete dal mu mogu vjerovat,i dal poslije 10god se moze izleciti?? unaprijed hvala...jesam vas bas umorila pricom ali oprostite mi ....nemam kom ispricat sem vama...
User avatar
ivanaisova
Posts: 3
Joined: Sun Jul 13, 2008 7:10 pm

Re: moja prica

Post by ivanaisova »

:cry: cao Jasmina... upravo citam tvoju pricu i sesacam se sebe koja sam bila isto kao tvoj momak 10 god. zavisna o heroinu. Moje je iskustvo da mi bolnica nikad nije pomogla pa cak ni u skidanju jer tamo uvek mozes isfolirati a i nikog kao ni tebe samog nije puno briga sta ce biti posle . Ne znam koliko je dugo bio u komuni i kakvo mu je iskustvo iz iste. Ja sam bila u hriscanskom programu za pomoc zavisnicima u koji sam dosla potpuno polupana i bez nade, ocajna i unistena u svakom smislu a zavrsila sam program potpuno obnovljena u svakoj oblasti zivota.Pre dve godine sam zavrsila program u kom sam bila 22 meseca. Droga je za mene davna proslost, cigarete takodje,lazi, prevare,manipulacije - nikad vise. Zivim novi zivot i cenim ga vise od svega. Sve ti ovo pisem zato sto hocu da te ohrabrim u pravcu da izlaz postoji za svakoga . Njemu je podrska sigurno dobrodosla. Moje je misljenje da mu bolnica moze pomoci samo da se oslobodi krize, sta posle? ? ? Pozz Ivana
User avatar
jasmina
Posts: 6
Joined: Sun Jul 13, 2008 1:37 pm

Re: moja prica

Post by jasmina »

najpre da ti se zahvalim sto si pisala...ne razumem se puno u sve ovo ali eto barem se imam kome obratit,eto i vi ste isto 10god koristili heroin bar imam neku nadu da ce se izleciti kao i vi..da znate da me je briga sta se desava sa njim i voljela bi znati sve o zavisnosti heroina i kako pomoci,znam ga samo par mjeseci pricao mi je da je bijo u nekoj komuni godinu dana da se skinuo i da je poslije samo pijo neke tablete nije rekao koje ali sam vidila kapsule bele i zelene boje i neke tabletice kao leksilijum...kada je bio u mom gradu uzeo je heroin jedan put i poslije mi je priznao da je uzeo jos 3-4puta kako je izasao iz komune i da je nekoliko puta zavrsijo na hitnoj.E sada je u nekoj bolnici isto nesto povezana sa religijom kao sto ste vi rekli tako je on meni pricao i rekao je da ce bit izolovan od svega nece imati nit posjete,niti se moze kome javiti nit nista bas nista dok ne izadje..opet se nadam i svake noci boga molim da se izvuce iz svega toga i da pocne zivjet normalan zivot.. hvala jos jednom..pozzz
User avatar
Modesty
Posts: 2479
Joined: Mon Nov 26, 2007 9:34 am
Location: BiH

Re: moja prica

Post by Modesty »

Nek ti je Bog na pomoći.
User avatar
netko
Posts: 187
Joined: Fri Nov 09, 2007 2:01 pm
Location: dvije obale

Re: moja prica

Post by netko »

sve je moguce, i moguce je da se on izljeci i bude potpuno neko drugi,
ali poslije ovog sada izljecenja bude li opet zabrljo i kad ti to skontas bude li te molio,preklinjo, obecavo, probaj da ne padnes na tu pricu jer ako si mu jednom oprostila on ce biti siguran da te moze uvijek dobiti i da ce nakon njegovog monologa biti sve ok, takvi ljudi su u stanju luzerstva i jednostavno se boje da ih se ne ostavi a nemaju snage ili tog neceg u sebi da prekinu sa drogiranjem.niti zele niti mogu biti sami.tu treba snage izabrati droga ili zena, obadvoje ne moze iako oni misle da moze...
Last edited by netko on Sat Jan 17, 2009 11:03 pm, edited 1 time in total.
....Ipak bit će bolje, naucila sam nesto iz proslosti one....
lidija
Posts: 8
Joined: Mon Jul 14, 2008 6:06 pm

Re: moja prica

Post by lidija »

dobar dan svima, po prvi put sam ovdje i ne znam od kuda bih krenula, moj decko je ovisnik...lijeci se vec 2 godine i dosta mu dobro ide..bar mislim..nije bio u komuni jer ova najgora faza nije dugo trajala..zanima me kako ste uspjeli povratiti povjerenje u svoje decke, cure, djecu..meni to nikako ne ide imam strahovite priče u glavi i ne znam kako da ih se rijesim,konstantno zivim u strahu, stalno ga ispitujem svojim očima a on to itekako vidi i nikako mu ne pomaže...
User avatar
jasmina
Posts: 6
Joined: Sun Jul 13, 2008 1:37 pm

Re: moja prica

Post by jasmina »

hvala netko.... to sam i resila ali eto sada mi i ti kazes i u tome cu istrajati sigurno..rekla sam da ako jos jednom pogresi napravi istu gresku vise nikada necemo se nit cut nit vidjet..on kaze da mu puno znacim sada cemo vidjet dal je tako..ako sve bude u redu dogovorili smo se u februaru stupit u brak ja se nadam da ce sve bit u redu kaze sada zivi samo za taj dan kada ce mladu prenet preko praga kaze vise mu nista nije vazno sem to..ali ipak je tesko ja zivim u skoplju a on u sarajevu ali se ipak nadam da ce sve bit u redu.. pozzzzzzzzzzzzzz
lidija
Posts: 8
Joined: Mon Jul 14, 2008 6:06 pm

Re: moja prica

Post by lidija »

jasmina kako se boris sa strahovima..
User avatar
jasmina
Posts: 6
Joined: Sun Jul 13, 2008 1:37 pm

Re: moja prica

Post by jasmina »

strah...postoji naravno ima noci pa ne zaspim uopste samo razmisljam,razmiljam ponekad pomislim ako produzim vako poludicu..u zadnje vreme se borim da ne razmisljam o tome ali sto imam malo slobodnog vremena trcim za kom da vidim sta mi je ko napisao dal mi je neko sta ljepo reko da se bar nadam necemu eto tako se borim nadanje,nadanje i samo nadanje da ce bit sve u redu i vjerujem u boga cvrsto vjerujem cesto se molim cim me uhvati strah molim se i to prodje..
lidija
Posts: 8
Joined: Mon Jul 14, 2008 6:06 pm

Re: moja prica

Post by lidija »

gle meni je ovo prvi put da sam se odlucila da pogledam sto ima na netu u vezi toga...ja se s tim borim vec 2 god.nekad je lakše nekad je teže isto kao i ti noći me znaju pojesti ali nekako ipak dodje jutro i tako vec 2 godine..ide na bolje, mora ići..drago mi je da sam uspjela uspostaviti ikakvu vezu s nekime tko se osijeća kao i ja ,znala sam i prije da nisam sama ali ovo mi je ipak malo opipljivije..i već se nekako osijećam sigurnije vidim da je moguće da se izlijeće....brine me to što mu nisam potpora i on uvelike vidi moju sumljičavost..moje oči govore sve,pogotovo njemu koji me jako dobro poznaje...otežavam mu svojim ponašanjem...da li imaš neki savjet
Post Reply