Zasto je sada Gremelmayer odigrao lob... imao je i boljih rjesenja. Poceo Roland Garros. Mnogo je meceva, a sljaka je najsporija podloga, a ja sam mnogo mamuran i imam neki osjecaj da cu dan provesti parkiran na krevetu, blejeci u TV i tikete ispred sebe. Ni to nije pretjerano lose. Mislim, dan je sasvim pristojan, ima dovoljno plave boje, nedjeljom me niko ne drka za akcije i finansijska trzista, nemam drva za cijepati, niti ljudi za izbjegavati. Dovoljno je i repa u dzepu...
Zasto sam mamuran ? Pio sam sinoc na proslavi desetogodisnjice maturske veceri... Fakat mi se islo gore na Jahorinu, imao sam zelju da se vidim sa tim ljudima i da se malo glupiramo i da eventualno uzmem apartman u hotelu i nastavim prebirati po sjecanjima iz srednje sa nekom vrsnjakinjom i to. Kad malo bolje razmislim, za maturu sam bio drogirani mamlaz, to je bilo vrijeme alkohola i trodona, ali mi opet nije bilo nimalo prijatno. Veci dio veceri sam proveo ispred hotela. Nista nisam jebo, mada sam imao zicer. Okej, to nije jedini promaseni zicer u mom zivotu, nisam bas ubojit strijelac, a ruku na srce, ne ulazim cesto ni u gol prilike... Ali to su vec opste poznate stvari i nema potrebe da o tome tupim.
Zato se jutros cudim otkud mi ideja da ce mi jedno sjebano subotnje vece, deset godina kasnije sa deset godina starijim i debljim, ali 100 % istim ljudima, biti bolje nego ono prethodno... Bio je to prilicno naivan stav. Popio sam 4 flase vina. Ipak, ponasao se pristojno. Kad bih zaplijenio ljudima fotoaparate i telefone i izbrisao svoje pijane slike, moglo bi se reci da se nisam ni izblamirao. Mozda sam i ja odrastao. Mozda sam sada ozbiljan i odmjeren covjek, bez obzira na svo to vino u sebi... Bila su ona sranja sa prozivkama, kao profesor nas prozivao i mi se javljali i govorili sta radimo i gdje zivimo i koliko smo djece napravili. Pa jebiga, osim ovog posljednjeg, u drugim segmentima zivota sam pravo napredan, imam neke titule i fazone. A bilo je raje iz Australije, Amerike, Srbije i komsiluka... Sto se tice riba, vazda ih je bilo mnogo vise od muzjaka u gimnaziji, ali nekako mi se sinoc cinilo da smo u debelom deficitu. Garant bi one isto rekle za frajere, ako bi ih neko pitao. Sve neke debele uparadjene cuskije oko njih (uz par izuzetaka), pijane i zblanute i ukocene... Istina. Provalio sam da su najbolje ribe vec udate, a svega par slobodnih nije za odbaciti. Imao sam priliku za apartman i to, ali nesto sam izgubio volju. Utopila su u vinu, pretpostavljam... Bojan se zeni. 20 juna... Udaje se za svoju hobotnicu grdosiju, onu koja ga je debelim ljepljivim pipcima smotala jos dok je bio mlad i neiskusan i nikako nije popustila. Pojma nema ko bi mu trebao biti kum, a tuzna je cinjenica da sam mu ja jos uvijek najbolji prijatelj. Ne druzimo se vec 5 godina.
Da li je neko nesto jebo, nemam pojma. Ja se cak nisam ni ispricao sa onim likovima sa kojim sam zelio. Ja sjeo sa profesorom i Acom u cosak i udario po vinu... Poslije je neko ugasio svjetlo i vrijeme je proletjelo. Napadala me neka debela, sjecam se... Serem, debeljuskasta je. Ma, bombona prava. Ispao sam magarac sto nisam iskoristio priliku. Nije cudo. Dokazao sam, barem, da me tih jebenih 10 godina zivota i nije mnogo cemu naucilo... Jebac se valjda radja. Ne stvara. Ili, star konj se ne uci lajati i to... Udata je pomenuta dama, muz joj je non stop u Italiji. Kajali bi se jutros, doduse... Da li je poenta skupa u narodnoj muzici uzivo i plesanju po stolovima ? Ako jeste, ispunjena je misija. Sta mi uopste imamo reci jedni drugima ? Pricas nekih 10 minuta, a nakon sto izdeklamujes osnovne crte o svom zivotu (tj. poslu i porodici), razgovor zapinje. Ne postoji nijedna druga tema. Posao i porodica. Kraj... Dvoje je poginulo. Tip koji je pokusao opljackati banku, cura koja je pokusala upisati faks u BGD. Njega ubili drotovi, nju pijani takstista. Nekoliko ljudi je prolupalo, to je bilo ruzno vidjeti... Ipak, za generaciju koja je odrasla u ratu, nije mnogo strašno.
Pojeo sam dvije tufahije, toga se dobro sjecam. Neke snicle. Mrzim povrce... Prosuo vino po odijelu, naravno. Kravatu ponovo uvalio u neku tecnost, dobro je natopio, a onda joj dozvolio da mi isprlja i kosulju. Bravo Vladimire, doktore.
Pozitivno je to sto osjetim na sebi da imam prilicno samopouzdanje i nemam frku kad se intezivno smaram sa ljudima... Nemati frku znaci ne trebati dop, ocajnicki... Hladno sam izdrzao noc mucenja, ni u jednom trenutku nisam zelio biti uradjen. Nekako mi se cini da je to proslost u mom zivotu... Ili sam samo mamuran kao konj jutos, pa pisem gluposti.
Svejedno je. Dan je suncan i slobodan. A naredna dva dana se moram smarati sa Italijanima i komunicirati na svom Tarzan engleskom... E to je situacija koja trazi drogu

. Ili ne...