prije dvije godine bio sam na ovom forumu i ostavio post..išao je ovako "ja nemam baš toliko veliki problem i skinuti ću se lagano...", odgovore koje sam dobio(ISKRENE)toliko su me naljutili da sam rekao kako više nikada neću otići na neki "glupi" forum i ispričati svoju priču te posebno me naljutilo da tu neki smrdljivi narkomani meni seru po mozgu...eh...kako je život sarkastičan...pa ja nisam narkoman...ne...ja sam...
Uglavnom eto prije dvije godine sam lagao sam sebe i govorio kako sam bolji od svih Vas..možda ne bolji ali pametniji sigurno...
Želio bih sve Vas koji ste tada ostavili Vaše komentare i gubili svoje vrijeme-zamoliti za duboku ispriku!!!! ne znam kako da izrazim svoju iskrenost, možda je "najjednostavnije" reći OPROSTITE (ne znam pod kojim sam se nick.om prijavio jer sam narokan poslao poruku..)
A sada the story--
Krenuo sam sa svojim društvom oko 1992..tada je bio rat u mojoj zemlji, moja braća su bila u ratu..moji susjedi su ili "nestali" odnosno pobjegli iz Hrvatske ili su bili na ratištu...mi smo tada bili djeca i gledali smo svijet oko sebe, gledao sam kako kamioni mrtvih branitelja dolaze po noći kako ih ljudi nebi vidjeli...i tako...novaca nismo imali pa smo saznali da je ljepilo krasan proizvod koji zapravo nije smišljen kako bi ljepio stvari nego je on zapravo za vrećicu....koliko sam tada ostavio svojeg mozga u tim noćima dragi Bog zna...gongali smo se par mjeseci(nas 7-oro), tada se frendica zaposlila jer je bila najstarija i jednog dana je donijela nešto novo...bilo je crno..tvrdo i smrdljivo...bilo je "izvrsno"...rokali smo se samo na flašu i stavljali smo valjda gram-dva šit.a na nas 4-oro(3 je odlučilo da je to glupo)..tada sam otkrio elektronsku glazbu preko koje sam otkrio acid i E, eh to je bilo to!!!
Tada je oko 1995 jedan frend donio ma valjda 20grama speed.a i stavio na stol za nas 4-oro...tu večer sam se "predozirao", doživio sam pravi speed downhill...3 dana sam proveo u krevetu okružen zmajevima i provalijama..od tada više nikada nisam uzeo speed...Negdje oko 1996 sam našao MRAK posao(super plaćen)i nekako sam kako već život i čini otišao iz svojeg kvarta i počeo živjeti solo..i tako...jednu večer sam upoznao frenda koji je donio nešto žuto i odvratno(kunem se da tada nisam znao da je horse kako su mi rekli da se "to" zove, da je to heroin),uglavnom ljubav na prvi pogled...krenulo je "samo" vikendima i to prvenstveno da se spustimo nakon techno party-a(znate već)..i nekako je to išlo zaista samo vikendima....
Negdje oko 2000 gubim posao(otišli su..radio sam za un), i tada nisam radio ništa, imao sam dosta ušteđene love i tako su vikendi počeli biti svaki 3 dan...pa 2 dan...pa onda tjedan dana ništa...pa opet i opet--dok nisam doživio jedan dan kada toga nije bilo a mene je sve bolilo...nazvao sam tog istog frenda koji mi je jednostavno rekao " da--to je kriza i trebaš heptanone", nisam se baš brinuo jer je kriza trajala dva dana...i tako..nos po nos po nos doletio ja do 2005 kada su hepovi postali jedini način da ustanem iz kreveta i odem na posao...tada negdje sam i poslao post na ovaj forum..prije toga sam čitao druga iskustva i "vidio" kako i "nisam" baš zakačen jer mi je trebalo "samo" 2 tablete hep.a(ne znam dali se i kod Vas zovu hepovi..ma metadoni prokleti)..ok znači 2 metadona da funkcioniram...psiha mi je tada govorila "dali shvaćaš da si se navukao, dali shvačaš da si narkoman", ja sam naravno rekao "NE", "ja nisam narkoman, ok imam problem ali nisam narkoman..narkomani kradu druge, lažu i bodu se", eh..kako je velika ljudska glupost...tonuo ja sve dublje i dublje dok ja nisam izgubio siguran, dobro plaćen posao gdje sam radio zaista kako se kod nas kaže "kao gospodin čovjek", lijepo sam imao svoj ured, bio odgovoran samo jednoj osobi....no eto...ponekada se nisam uspio dignuti da odem na posao, ponekada mi se nije radilo...kasnije sam shvatio da je "budem sutra" otišlo u mjesece..naravno..počelo se vidjeti da nisam baš radoholičar....i tako...jedan čovjek kojem sam puno pomogao da postane direktor, mi je meni iza leđa složio otkaz...krasan otkaz...imao sam razgovor od cca. 1,5 sat na kojem mi je moja nova šefica(zamijenila staru oko 6 mjeseci prije),rekla kako sam neodgovoran, kako se ljudi žale na mene, kako nisam pokazao niti mrvicu interesa za posao ili neke nove ideje itd. možete misliti kako sam se osjećao..i kaj sad..odem ja doma lijepo(imao sam plaćeni otkazni rok od 3 mjeseca)i uz svojeg "najboljeg" prijatelja žutog sam skovao plan kako ću ja sve njih zajebati i kako ću svima vratiti svo zlo i sranje koje sam ja dobio....kako ću naći posao odmah sutra itd. i tako ja i moj "prijatelj" lijepo složili budućnost..postojao je samo jedan problem..nekako sam počeo uviđati kako to baš i nejde tako....nisam odmah našao posao ali to nije bilo najgore, najgore je bilo što ni nakon 24 sata od zadnjeg "šmrka" ja nisam mogao funkcionirati...uvijek sam trebao metadone ili žuto...
I došla je Nova godina(2008), prije par mjeseci mi je tata našao posao...koma plaćen ali meni toliko potreban u svoj gluposti i jadnoći..trebam taj posao kojeg mrzim jer radim glupe poslove na koje prije nisam niti pomišljao da bih ja "superstar" ikada radio..to su radili drugi..."idioti" i "neznalice"...uglavnom ne znam kako..valjda Božjom voljom i ljubavlju, nakon Nove godine(točnije 05.01.2008. oko 02.00)sam rekao sam sebi "dosta", vidio sam da više ovako ne ide..nikako...želim opet stati na noge, raditi dobro plaćen posao i funkcionirati bez opijata...bez ičega..želim biti čist...
Eto danas je 10 dan...koristim 1/4 sub.a svakih 30 sati(naravno prva 2 dana je bilo...ah...znate i sami

Inače nitko iz moje okoline i obitelji ne zna za moj problem(vide da nekaj ne štima ali....)valjda ih boli briga...znam da ne ali...obitelj mi je koma inače(braća iz rata došla "drugačija"...dvojica su alkoholičari a jedan..e jedan više nije svoj..PTSP je učinio svoje...jedan je pred razvodom a drugi je prema razvodu..treći je "samo" duboko nesretan...otac mi je alkoholičar od kad znam za sebe, majka mi je na tabletama..ne znam kojima...sada im ne mogu pomoći, nemam snage..svu snagu trošim na sebe...znam da je sebično ali drugačije nejde...imam crne sate svaki dan kada nervoza krene, kada me nos zasvrbi...iako nisam "teško" zakačen, znam da sam narkoman...nisam nigdje prijavljen, nije me policija nikada ulovila sa "panjem", subotexe kupujem od frenda(onog)koji je na žalost duboko zakačen...nije problem što mu treba oko 10 metadona dnevno(subove ne želi jer mu "ne pomažu")nije problem što mu na metadone treba oko litra konjaka, nije problem što na sve to guta cijeli spektar duginih boja tableta, nije problem što ga je majka izbacila iz stana, nije problem što danas živi kod drugog prijatelja sa istim problemom u 5m2 sobi bez grijanja, nije problem što mu svaki dan treba barem ako nađe love oko gram žutog...problem je što on ne želi prestati, ne želi u komunu, što ima tisuću razloga zašto ne može prestati i zašto ne može u komunu...niti njemu ja ne mogu pomoći jer ako dođe živjeti kod mene..što da ja radim kada znam da u drugoj sobi on ima "ono", ponudio sam da dođe kod mene ali ako se želi skinuti..ne želi...
Eto to je za sada moja priča..postoji u njoj i jedan anđeo koji želi biti anoniman..on ili ona je NAJveći razlog zašto želim i zašto sam stao...
Hvala još jednom svima na nadam se dobrim željama i nadam se da ovo nije moj zadnji post....