Tihi poklič promašene borbe
mi je noćas usnuo
-gorak , na usnama.
Teskoba projektuje slajdove sećanja:
dane osmeha-pa pakao dna,
ljubav i mržnju -delove jednog sna.
To nije patnja,
tu nema ljubavi,
i nije strah!
Nije nada,
a ne može se nazvati
ni košmarnim snom...
Oči su mi budne,poput ove lude glave...
Ruke su mi puste...
Prsti čežnjivo hvataju mrak.
Jeftine reči,noćas klize tišinom,
pobeglo vreme u promašenim pobedama
bezdušno huli...kaplje i klizi.
Pahulja neka,zalutala
u moj kutak pakla,
topi se,i vrišti-glasom nevinih misli.
Ni boje,ni lampioni
noćas nemaju toplinu,
i ..Mesec je hladan na smrznutom nebu.
Grančice,ukrasi i srmice:
Kao dijadem na slamenoj glavi,
Kao biser u lokvi blata...
Noćas je pusto,...noć paklenih vriskova,
jedna od olujnih noći sna...
okićena maska beznadja !
P.S. Ne brinite ,osećam se bolje nego što pišem...uglavnom
Ljubi vas umorna
