
onda sam na kompu...blejim citam...a trebala bi svasta nesto uraditi-otici zubaru tj barem se naruciti...nazvati neke brojeve-za moje dobro...naci posao...spremiti ormar-ako nista......
nista


i onda kasnije izadjem....na kratko....nekad i ne izadjem do kasno jer se tek tada ustvari probudim. I onda se osjecam ko' govno jer nisam nista uradila...a nemogu....covjece....ne mogu....samo bih spavala....nisam nesto ni u teskoj depresiji nista...trebala sam poslati ovo nesto za jedan posao jer sam imala i razgovor ni to...to volim da radim mislim taj posao ali mozda bas zato ...strah me mozda....da nesto ne zajebem...ili se u najgorem slucaju ne probudim
ne znam...ovako da bih pocela da zivim normalnije znaci ranije spavanje ranije ustajanje...npr treba mi razlog za to...e..a kad dobijem posao onda i dalje to ne uspjevam bas najbolje da uradim pa onda zajebem stvar
onda kontam mozda nije posao ono sto treba da bude razlog...mozda je skola..ali to me isto strah jer to mi je sve...sva nada i ono sto me drzi je skola...i zamisli ne mognem...pa ja bi se upucala....fakat
ali volila sam ko sam bila kad sam isla u skolu...volim biti pametna...i uciti..i sve...ali me bas zato strah....
ne znam nista ne znam...samo ovako ne moze....
i onda??????

