Djeca i Roditelji-da li neko razumije????

[Luna]

Da li ce nas roditelji ikada razumjeti u potpunosti??? Razumjeti sta se desava u nasoj glavi....zasto se tako ponasamo....da nemamo snage, volje, nade, motivacije....da nije da necemo...nego ne mozemo...sami pogotovo??? Da nam treba prijatelj....da je bitno primjetiti i naci nesto pozitivno u nama....vjerovati u nas...ne gubiti nadu????? Da nas boli sto ne mozemo i sto ih obeshrabrujemo....da ih razumijemo...da smo svjesni boli koju smo im nanijeli....da nije namjerno...da bi volili da sve bude ok...??? Da nas jede krivica...i da ako mislimo na to sta smo uradili i koliko smo ih povrijedili da ce nas to ubiti???? da nije namjerno...nista...da smo tuzni, sjebani, usamljeni, izgubljeni i da nam treba prijatelj...prijatelj koji ce nas razumjeti...nece nas kritikovati...davace nam podrsku...vratice nam nadu.....da li je to moguce????????? zasto misle da je lako??? da je lako ne bi ni poceli bjezati jos davno....da jedino sto znamo je bjezati....sa ili bez droge....da nam treba neko da pobjedimo strah....strah od ponizenja, strah od ne sposobnosti, sramote, kritike, pada....PADA!!!!! Strah od pada je najveci.....zasto su ljuti? zasto toliko kritikuju? zasto uvijek nalaze samo negativno??? zasto nije dovoljno da smo uspijeli...kako god...najvece zlo nije vise tu....zasto to nije dovoljno za sada? zasto nam otezavaju da zivimo dan po dan??? ocekivajuci vise...zeleci par dana...a par dana je puno.....ja samo mogu jedan po jedan....
znam da je tesko...razumijem...razumijem agoniju u kojoj su...razumijem da znaju koliko smo sposobni i sta sve mozemo uraditi ...a ne radimo nista od toga.....ali i nama je tesko i boli nas to isto....da sam zavrsila fakultet, da sam inteligentna, da sam pomogla toliko ljudi, ...a sama sebi ne mogu...i sada meni treba pomoc???? da li razumijete kako je to???? jeste nasa je krivica...ali sta to vrijedi....sta mi vrijedi sto znam to??? nista.....gotovo...bilo je...desilo se...sammo mogu ici naprijed a necu da idem nazad....TREBA NAM PRIJATELJ!!!!! kasnije cemo rjesavati ostale stvari kad budemo ok.....kasnije cemo pricati o vama i kako je vama bilo....imamo cijeli zivot....samo da dodjemo dotle...nemojte gubiti nadu....to je sve sto imamo.....


S obzirom da je ovo tema roditelji i djeca ja sam ovdje stavila ono sto se desava u mojoj glavi trenutno sada....ne znam...nista ne znam....a mozda ni vi ne znate ali ja sam morala nekome reci....
a ovo me je navelo na sve to"
"zvrky...tako ti je to....taman se naviknes da su tu i ukljuceni i s tobom i onda puf ..nema vise.....tj..nema koliko je bilo....i bas zato sto se kao "stisalo". I onda...kontam pa zar treba da bude bura i haos da bi bili tu sto vise???"
a to je jedan od najvaznijih faktora svih problema....ta paznja....ja sam je uvijek imala ne mogu reci da nisam....ali sto sam starija bivala i ta paznja se smanjivala..i dan danas...cesto se osjecam usamljeno..naravno ne trazim da me neko nosa po kuci ko'bebu ili me pita...ne ne ne...to je druga krajnost...a cesto dobijem taj odgovor. Sredina....neka zlatna sredina bi bila najbolja. Ne treba me niko pitati ali biti prijatelj..dati podrsku..primjetiti i neku malu sitnicu koja je nama velika jer do skoro nismo ni to mogli....to je vec drugo. Ne kritikovati non-stop i okretati sve na tebe, u smislu ma to ti tako vidis...a nije tako. E to me zanima....i uvijek ce me zanimati: sta je "tako"-sta je istina i zaoprave? Ono sto mi vidimo i mislimo? Ili ono sto neko drugi vidi i misli? ne bilo ko'...nego eto roditelji npr??? Roditelji jesu roditelji...i tu su da nam pomognu i daju svjet i otvore oci i sve...ali kad smo i sami odrasli i svoji...znaci imamo svoje poglede na svijet i svoje misljenje-da li su i tada oni uvijek u pravu??? Jesmo li mi ti koji vidimo sve naopako...ili oni misle da mi vidimo naopako? Mene to izludjuje...ne znam vise sta je a sta nije. Da li ja preuvelicavam stvari i umisljam da je neko u krivu i da pretjeruje ili je tako? Ne znam....zaista ne znam...samo znam da se osjecam ludom kad se to desava jer vjerujem sebi...nikad ne sumnjam u sebe...ne vise...droga je ucinila da sam mislila da sam u pravu a nisam bila...ali sada je nema. ali se zbog toga valjda cesto i pitam pa jel' ja to stvarno umisljam i uzimam k srcu jer sam emocionalna ili je stvarno tako>?
ne znam...ja mislim da ne umisljam i da drugi nekad pretjeruju i zaboravljaju da sam jos uvije krhka i da mi treba malo paznje i podrske...i da ne ocekuju bas sve odjednom..pogotovo ne da mogu da se pravim da ne vidim ako neko drsko razgovara sa mnom ili me ignorise....kako da ne vidim kad vidim i boli? Zasto neko ne kaze toj osobi da malo pretjeruje i da ne bude drska zasto ja moram da ne vidim? Ne znam...ne znam ni sto sam ovo napisala...ne znam ni da li postoji odgovor na ovo sve...samo znam da sam sjebana i da se osjecam drugacije od cijelog jebenog svijeta... Osjecam se odvratno...jadno...glupo...nisko....tuzno....! znam da sam emocionalna...i ne sazaljevam samu sebe...ali ne mogu ni reci e bas je sve super...juhuuu....sve samo cvijece...ja sam naj, super sam..kad nisam. I posto nisam...nemam ni snage ni volje ni za sta...a onda su tu kritike da nista ne radim, da mi prodje zivot spavajuci...da ...uhhh
pa onda krivica...ja se osjecam krivom nije da mi je neko nabija na nos...nemam love..ne mogu pomoci sa troskovima a treba pomoc...a ja ne znam da li sam spremna da radim i sve to...strah me. znam da mogu i sve ali...ja sve sto radim ako zelim da bude uspjesno moram uraditi u pravo vrijeme....moje pravo vrijeme. Kad god me neko gura na neki nacin...ne zbog toga sto mi zeli nesto lose bas obrnuto...ja sam sve manje i manje spremna.. Ne znam...znam da zivot mora ici dalje i znam sve ali bas zato mi treba ta podrska i neka paznja--ne bilo koja...vec ona koja ce mi dati snagu jer neko vjeruje u mene kao i motivaciju...nekako me to ojaca...ulije sigurnost. Ali gluposti poput gore navedenih me samo vrate unazad. Ne kazem da se svi trebaju meni podrediti ali samo napraviti jedan korak unazad prije koraka naprijed...znaci prije nego sto nesto ocekuju, zele, misle, ...da trebam uraditi ili sta god...nek samo stanu na momenat i vrate se samo malo unazad prvo. Jer nekad bude previse...za mene ...ne kazem da traze od mene nesto ne moguce...ali i male stvari su nekad previse...ne znam..ja samo pomislim gdje sam bila prije par mjeseci i gdje sam sada i da je to jako uspjesno i dobro i da polako idem...dalje. ali polako. Roditelji su cudni...ja moje volim najvise na svijetu...i divni su...i ne kazem da mi ne daju paznju i ljunbav ne kazem to...nego samo da idu dan po dan kao i ja i da im i male stvari kao sto su ...ne znam...bilo sta sto nisam do sada radila....budi dovoljne za sada. jer ja znam koliko sam sposobna i pametna i sve...ali isto tako znam da necu da se guram i zurim...da budem tamo gdje sam bila jer cu se razocarati kao i par puta do sada. misleci da mogu...da sam u stanju...a nisam bila niti mogla. I zato mi je tesko ..jer ja sama sebi kazem dobro je jos jedan dan je prosao bez sranja i ponosna sam na sebe i samo zbog toga...i onda znam da oni vise ocekuju i misle ...uhh ovo je naj teze...misle da je proslo dovoljno vremena...i da vec trebam biti dalje i bolje nego sada..A nije tako roditelji...treba vremena..dosta vremena,, par mjeseci nije nista. A vrijeme samo od sebe nece nista uciniti..treba podrska, paznja, moja aktivnost naravno...
niko nije isti , nekome treba manje nekome vise vremena-meni treba vise.I nisam se ulijenila i opustila-kao ma boli me dupe za sve-nije tako. Boli me i previse...ali mi treba vremena da se ukljucim u normalni zivot i medju normalne ljude. Naravno to ne znaci da ja nisam normalna nego sve treba da dodje na svoje. I nije sve crno i jadna ja...ne ! Pomogli ste mi puno zaista imam divne roditelje...mama je uz mene cijelo vrijeme...ali bas sada kad mi treba prijatelj i sve ona se povlaci. ...i ja se opet osjecam usamljeno.
emocionalna jesam i sve ...ali jebi ga ne mogu sve promjeniti preko noci...neka imam dugove..platicu ih. Ljudi su izgubili sve i kucu i porodicu i sve..ali nisu izgubili sebe i svoj zivot...polako su se izlijecili...ali dok su se lijecili nisu smjeli misliti na racune i sranja...nego su se koncentrisali na uspjeh i kad su uspjeli i izlijecili se...dobili su posao dobar i platili sve i otplatili sto treba, kupili novu kucu i vratili porodicu. ZNam da je tu dug na kartici...znam...nisam zaboravila ali sada ne mogu nista uraditi po tom pitanju...jer se samo sjebem i pojede me krivica-polako imam citav zivot pred sobom uspjecu....pa kako oni sto su 10-20godina u sranju>? A ja sam jebi ga pogrijesila skrenula s puta na nekih 1.5-2 godine ..i nastavicu da koracam ...uspjecu i poporavicu sto sam zabrljala. Ali jedno po jedno....
ja znam da je roditelje strah i da su i oni izgubljeni i da im je zao i da zele da uspijemo...naravno! Ali put ka uspjehu je tezak i ja ga nemogu sama preci...ni skakati po njemu...nego korak po korak...proslost ne mozemo promjeniti...ali ono sto je danas mozemo....a sutra zavisi od danas...
ne znam ..morala sam nekome reci ...valjda ce me neko razumjeti

[zvrky]

Ja te Luna potpuno razumem,naravno da imamo različite poglede na svet,u različitom dobu smo i rasli u odnosu na roditelje mislim,oni misle sad si se skinula i sve će se promeniti e pa neće ti i dalje imaš neke svoje stavove,mišljenja,navike ne vezane za gudru,promeniće se samo deo nas koji je nekada postojao a to je laž,prevara krađa,malo mir u kući ne divljamo toliko nismo na ulici po ceo dan,nisi besan svako jutro kad se u zikri probudiš pa napadaš sve živo da nađeš pare itd. e to se menja a ličnost ne i nikada neće,jednostavno ti kao i ja i kao i svi mi imamo neki svoj bioritam života,svoje stavove,karaktere neki ovakve neki onakve ali to se ne može promeniti i normalno je da imaš svoje mišljenje o nekim stvarima kako bi bilo da se sa svima slažeš i klimaš glavom ,da da tako je pa to bi bilo loše ne bi imala svoj stav itd...

[BubaMara]

Vec se mjesecima pripremam za ovo jer sam jedna od majki koja je duboko ukljucena u ovaj problem. Pocela sam da gubim nadu jer iako se kako kaze skinula nista se bitno nije promjenilo, cak je i gore. Spava po cijeli dan , lunja po cijelu noc, nece da radi nista , cak ni obicne kucne poslove , ako joj nesto kazem odmah reaguje burno i svadljivo tako da ja za ljubav mira u kuci precutim . Ali ni to ne valja jer to tumaci kao da sam je napustila i da me nije briga za nju.Dobro je ako je tetosim i mazim i ispunjavam njene zelje . Imam utisak da debelo koristi moju mekocu i svoje trenutno stanje . Na moze da shvati da sam izmedu nekoliko vatri, da moram da lazem ocu i ostaloj djeci da se skida i da je zato nervozna , i to traje 2 godine , tako da mi ni oni vise ne vjeruju i ne znam koliko dugo ce biti strpljivi. Probala sam sve , i fino i ruzno ponudila joj da ide na lijecenje sto odbija jer to ona moze sama . Prestala je sa NA sastancima , nece da kaze zasto.Zaduzila se na hiljade, ja sam preuzela da to placam i vratim dugove jer poludi kad spomenem taj problem . Recite mi dali sam losa majka , dali da je pustim da se sama bori, dokle treba da ide moja tolerancija . Mama

[sunrise]

Draga Mama!
Ne samo da nisi losa majka nego si vec naprotiv dobra i skrbna majka...
Nemoj pustiti cerku da se sama bori jer su joj onda sanse za oporavak jako, jako male...
I odgovor na trece pitanje o tvojoj toleranciji...mislim da imas i previse razumijevanja i tolerancije sto mozda i njije previse dobro.
Voljela bi da Spirit ili Kate procitaju o tvom problemu pa da te posavjetuju bolje jer i one su majke cije su cerke ovisnice.Spirit je izgurala sa zvrky dobar dio puta i njega cerka je na jako dobrom putu.Isto tako bi mozda mogla otvoriti novu temu gdje ces svima nama podrobnije objasniti svoju situaciju.
Moje msiljenje je da tvoja cerka laze i da ona nije cista i jednostavno koristi situaciju,te manipulira ponajvise s tobom.
Iz onog malo sto si napisala o njoj i njenom nacinu zivota da spava po cijele dane a da je po cijele noci vani, te o njenoj nervozi i zivcanosti, dugovima i neodlascima na NA se moze zakljuciti da se tvoja cerka nije skinula.Isto tako je tvoja greska sto si preuzela njezine dugove na sebe jer time si joj dala sanse da i dalje radi isto sranje.OK plati ali neka ona takodjer sudjeluje u vracanju duga time sto ce raditi i tebi davati pare nazad.to je maltene isto kao da si joj dala podrsku u brijanju.Nemoj se toliko spustati pred njom jer si ti nju rodila a ne ona tebe...s time mislim da ona treba imati odredjeni respekt, posstovanje spram tebe a ne da se izderava kad joj ne odgovara tema razgovora.
Reci joj da ces joj pomoci i biti uz nju kad joj bude najteze, znaci period skidanja kad bude u krevetu ali nakon toga mora nastaviti raditi na sebi bas uz pomoc AN.Ako se zelis uvjeriti u ovo sto sam ti rekla jednostavno kupi sutra testere u apoteci neka malena piski kad ustane ujutro ili je odvedi u Centar da je oni testiraju.Posto te ona uvjerava da je cista to joj nece biti problem nego ce biti i ponosna da moze cijeloj familiji pokazati kako je uspjela u rjesavanju svog problema.
Koliko ima ona godina? Koliko dugo se vec drogira i sa kime? Ako ima decka koji je u tome onda je moras odvojiti od njega dok se ne skine a nakon toga ce i sama uvidjeti da od te veze nema nista.Ako se drogira sa drustvo jednostavno neka prekine kontakte sa njima.
Gdje je tvoj suprug u svemu ovome, gdje je njegova podrska i malo autorita?
Javi se opet jer ovo je pravo mjesto za tebe.ljudi su divni i svako ce ti pomoci i sa savjetima sto uciniti, kako i gdje.isto tako kad god ti je tesko dobiti ces pokoju rijec utjehe i razumijevanja...otvori novu temu sa svojim problemom i testiraj malu.
pozdrav iz hladnog beca

[Luna]

ma skinula sam se...dopa nema u mom zivotu vec vise od 2 mjeseca,,,,,-jednostran odgovor mama....

[Luna]

EVO PONOVO:
"a to je jedan od najvaznijih faktora svih problema....ta paznja....ja sam je uvijek imala ne mogu reci da nisam....ali sto sam starija bivala i ta paznja se smanjivala..i dan danas...cesto se osjecam usamljeno..naravno ne trazim da me neko nosa po kuci ko'bebu ili me pita...ne ne ne...to je druga krajnost...a cesto dobijem taj odgovor. Sredina....neka zlatna sredina bi bila najbolja. Ne treba me niko pitati ali biti prijatelj..dati podrsku..primjetiti i neku malu sitnicu koja je nama velika jer do skoro nismo ni to mogli....to je vec drugo. Ne kritikovati non-stop i okretati sve na tebe, u smislu ma to ti tako vidis...a nije tako. E to me zanima....i uvijek ce me zanimati: sta je "tako"-sta je istina i zaoprave? Ono sto mi vidimo i mislimo? Ili ono sto neko drugi vidi i misli? ne bilo ko'...nego eto roditelji npr??? Roditelji jesu roditelji...i tu su da nam pomognu i daju svjet i otvore oci i sve...ali kad smo i sami odrasli i svoji...znaci imamo svoje poglede na svijet i svoje misljenje-da li su i tada oni uvijek u pravu??? Jesmo li mi ti koji vidimo sve naopako...ili oni misle da mi vidimo naopako? Mene to izludjuje...ne znam vise sta je a sta nije. Da li ja preuvelicavam stvari i umisljam da je neko u krivu i da pretjeruje ili je tako? Ne znam....zaista ne znam...samo znam da se osjecam ludom kad se to desava jer vjerujem sebi...nikad ne sumnjam u sebe...ne vise...droga je ucinila da sam mislila da sam u pravu a nisam bila...ali sada je nema. ali se zbog toga valjda cesto i pitam pa jel' ja to stvarno umisljam i uzimam k srcu jer sam emocionalna ili je stvarno tako>?
ne znam...ja mislim da ne umisljam i da drugi nekad pretjeruju i zaboravljaju da sam jos uvije krhka i da mi treba malo paznje i podrske...i da ne ocekuju bas sve odjednom..pogotovo ne da mogu da se pravim da ne vidim ako neko drsko razgovara sa mnom ili me ignorise....kako da ne vidim kad vidim i boli? Zasto neko ne kaze toj osobi da malo pretjeruje i da ne bude drska zasto ja moram da ne vidim? Ne znam...ne znam ni sto sam ovo napisala...ne znam ni da li postoji odgovor na ovo sve...samo znam da sam sjebana i da se osjecam drugacije od cijelog jebenog svijeta... Osjecam se odvratno...jadno...glupo...nisko....tuzno....! znam da sam emocionalna...i ne sazaljevam samu sebe...ali ne mogu ni reci e bas je sve super...juhuuu....sve samo cvijece...ja sam naj, super sam..kad nisam. I posto nisam...nemam ni snage ni volje ni za sta...a onda su tu kritike da nista ne radim, da mi prodje zivot spavajuci...da ...uhhh
pa onda krivica...ja se osjecam krivom nije da mi je neko nabija na nos...nemam love..ne mogu pomoci sa troskovima a treba pomoc...a ja ne znam da li sam spremna da radim i sve to...strah me. znam da mogu i sve ali...ja sve sto radim ako zelim da bude uspjesno moram uraditi u pravo vrijeme....moje pravo vrijeme. Kad god me neko gura na neki nacin...ne zbog toga sto mi zeli nesto lose bas obrnuto...ja sam sve manje i manje spremna.. Ne znam...znam da zivot mora ici dalje i znam sve ali bas zato mi treba ta podrska i neka paznja--ne bilo koja...vec ona koja ce mi dati snagu jer neko vjeruje u mene kao i motivaciju...nekako me to ojaca...ulije sigurnost. Ali gluposti poput gore navedenih me samo vrate unazad. Ne kazem da se svi trebaju meni podrediti ali samo napraviti jedan korak unazad prije koraka naprijed...znaci prije nego sto nesto ocekuju, zele, misle, ...da trebam uraditi ili sta god...nek samo stanu na momenat i vrate se samo malo unazad prvo. Jer nekad bude previse...za mene ...ne kazem da traze od mene nesto ne moguce...ali i male stvari su nekad previse...ne znam..ja samo pomislim gdje sam bila prije par mjeseci i gdje sam sada i da je to jako uspjesno i dobro i da polako idem...dalje. ali polako. Roditelji su cudni...ja moje volim najvise na svijetu...i divni su...i ne kazem da mi ne daju paznju i ljunbav ne kazem to...nego samo da idu dan po dan kao i ja i da im i male stvari kao sto su ...ne znam...bilo sta sto nisam do sada radila....budi dovoljne za sada. jer ja znam koliko sam sposobna i pametna i sve...ali isto tako znam da necu da se guram i zurim...da budem tamo gdje sam bila jer cu se razocarati kao i par puta do sada. misleci da mogu...da sam u stanju...a nisam bila niti mogla. I zato mi je tesko ..jer ja sama sebi kazem dobro je jos jedan dan je prosao bez sranja i ponosna sam na sebe i samo zbog toga...i onda znam da oni vise ocekuju i misle ...uhh ovo je naj teze...misle da je proslo dovoljno vremena...i da vec trebam biti dalje i bolje nego sada..A nije tako roditelji...treba vremena..dosta vremena,, par mjeseci nije nista. A vrijeme samo od sebe nece nista uciniti..treba podrska, paznja, moja aktivnost naravno...
niko nije isti , nekome treba manje nekome vise vremena-meni treba vise.I nisam se ulijenila i opustila-kao ma boli me dupe za sve-nije tako. Boli me i previse...ali mi treba vremena da se ukljucim u normalni zivot i medju normalne ljude. Naravno to ne znaci da ja nisam normalna nego sve treba da dodje na svoje. I nije sve crno i jadna ja...ne ! Pomogli ste mi puno zaista imam divne roditelje...mama je uz mene cijelo vrijeme...ali bas sada kad mi treba prijatelj i sve ona se povlaci. ...i ja se opet osjecam usamljeno.
emocionalna jesam i sve ...ali jebi ga ne mogu sve promjeniti preko noci...neka imam dugove..platicu ih. Ljudi su izgubili sve i kucu i porodicu i sve..ali nisu izgubili sebe i svoj zivot...polako su se izlijecili...ali dok su se lijecili nisu smjeli misliti na racune i sranja...nego su se koncentrisali na uspjeh i kad su uspjeli i izlijecili se...dobili su posao dobar i platili sve i otplatili sto treba, kupili novu kucu i vratili porodicu. ZNam da je tu dug na kartici...znam...nisam zaboravila ali sada ne mogu nista uraditi po tom pitanju...jer se samo sjebem i pojede me krivica-polako imam citav zivot pred sobom uspjecu....pa kako oni sto su 10-20godina u sranju>? A ja sam jebi ga pogrijesila skrenula s puta na nekih 1.5-2 godine ..i nastavicu da koracam ...uspjecu i poporavicu sto sam zabrljala. Ali jedno po jedno....
ja znam da je roditelje strah i da su i oni izgubljeni i da im je zao i da zele da uspijemo...naravno! Ali put ka uspjehu je tezak i ja ga nemogu sama preci...ni skakati po njemu...nego korak po korak...proslost ne mozemo promjeniti...ali ono sto je danas mozemo....a sutra zavisi od danas...
ne znam ..morala sam nekome reci ...valjda ce me neko razumjeti "

platicu racune...probudicu se...samo polako

[zvrky]

Luna,Luna pa gde lutas nocima :smt018 ! Slusaj ja ti verujem da ne konzumiras heroin ali ima tu i ono drugo sto je jos prisutno,dva meseca je nista i naravno treba jos mnogo,mnogo vremena da se vratis u neku da kazem normalu. To sto Luna dosta spava to ne mora nista da znaci jer i ja dosta spavam, nemam posao i josuvek po ceo dan nista ne radim a eto cista sam godinu i nesto,i tek sada pocinjem da trazim posao i da razmisljam o nekim stvarima. Takodje je rano da Luna pocne da radi jer ce je to verovatno vratiti gde je i bila,jer znate i sami da kad imas pare u dzepu a navucen si ili si jos rovit zna se gde se te pare trose! Sa druge strane Luna ako nisi rascistila sa dopom onda je tvoja mama upravu...ja se iskreno nadam da jesi jos onih dana kada sam te zezala da si uvek na drugom danu ako se secas...Volela bi da tvoja mama malo opsirnije napise njena osecanja i problem kako ga ona vidi...Jos nesto cim se tvoja mama pojavila ovde na forumu to znaci da nije digla ruke od tebe tj. da se ne povlaci!!! Ovih dana sam slabije za racunarom jer opet imam problem da mu pridjem ako se secate moje price od pre ali javicu se ponovo to je sigurno,Luna polako nemoj dizati prasinu ako si cista pred sobom nemoj da te iko poljulja u tome pa ni majka znas i sama sta se desavalo samnom kada si ti uletala izmedjuu mene i moje mame ali eto ja i dalje ostadoh cista...cujemo se...pisi mi...

[sunrise]

u onom mom postu od gore sam se malo zaletila jer nisam imala potrebne informacije....sada mi je puno toga jasnije....
Bubamaro Vasa cerka je cista vec dva mjeseca...za nekog je to puno za nekog malo...ja smatram da je to jako dobar pocetak i da treba ici dan za danom...dajte Vasoj cerki svo potrebno vrijeme dok se ona ne osjeti dovoljno jakom i spremnom da ide korak dalje...ja nju potpuno razumijem jer sam i sama imala te faze kada 8 mjeseci nisam maltene uopce izlazila iz kuce jer sam bila puna strahova, nebuloza a da ne pricam o tome kako nisam bila psihicki spremna za job...i da sam polsusala sebe i svoj osjecaj ostala bi i dalje u kuci ali nisam pa sam prvo vece kada sam isla raditi (konobariti) svo potrebno samopouzdanje dobila od dopa....ona je cista to je najbitnije a Vi budite uz nju da joj date na znanje da cete zajedno to izgurati...nemojte je kritizirati ili osudjivati jer je ona sama svoj najveci kriticar...ne znam kakko bi vam objasnila to stanje u kojem je ona sada.to je kao da je otvorena za sve udarce i nema niceg da je zastititi od losih komentara ili zajedljivih pogleda a ona je tako jebeno osjetljiva...
Vasa cerka se bori svakim danom i to je najbitnije a to sto spava duze nije bitno neka se malo organizam oporavi i ojaca...

[zvrky]

Kako si ovo dobro opisala,a kazes ne znas kako bi objasnila pa bas tako kako si rekla

ne znam kakko bi vam objasnila to stanje u kojem je ona sada.to je kao da je otvorena za sve udarce i nema niceg da je zastititi od losih komentara ili zajedljivih pogleda a ona je tako jebeno osjetljiva...
Vasa cerka se bori svakim danom i to je najbitnije a to sto spava duze nije bitno neka se malo organizam oporavi i ojaca...

To je to otvorena kao rana koja pece...a nema zavoja da stiti od vetra,prasine i bakterija...

[Luna]

jedva nadjoh temu...odsetala je bila malo i dobila novo ime...pa sam je sada malo popravila...i dodala novi pocetak....
volila bih kad bi nam nekako mogli javiti kad dodje do promjena...ili nesto tako...jer bilo je malo bezze...naslov sta je istina a ja kazem posto je ovo tema roditelji i djeca...heheheh al ok je snasla sam se.....mada je moglo i ostati tamo jer je i dalje o roditeljima i djeci....
na opstim diskusijama je to nekda potrebno ali do sada nije bilo zbrke nigdje drugo....
jer kontala sam otboriti novu ali ipak joj je bilo mjesto tamo ...sve o djeci i rod zajedno....al hajde ok...nema veze....