COCAIN-postoji i ljepša strana života

[PROČITAJ ME]

Vozdra maco.
:smt006 Da imam super roditelje, oni su mi najbolji drugovi. A to u vezi dečka i koke u potpunosti si u pravu. Svakim danom sve ga više mrzim zbog toga. Naravno on mi je prvi put dao koku, nikad mi ništa nije branio, nego je rekao evo imam 2 gr oćeš povući. A ja kako nikad nisam probala pošmrkala sam par ćiza. Probala sam sve al to do tada nisam. I naravno nikad nisam probala hors. Mislim da je to +za mene. Nadam se da se slažeš sa mnom. Sretno i tebi draga ....

[PROČITAJ ME]

Mozak mi ključa.
Imam na stotine novih prijedloga za ideju. O budućem življenju " plus za mene "! Misli i dalje naviru - neprestalno naviru. riječi su me očistile, one donose ispunjenje. Pretjerane misli. (opterećavanje svakojakim glupostima) Možda je misli moguće kontrolisati u izvjesnoj mjeri, ali se teško može izvesti da čovjek uopšte ne razmišlja. Joj, kad bi se to moglo izvesti, kako bi mi pojedinci bili rahat.
Ne uspijevam da odvojim jednu misao od druge. Često nisam u stanju da se sjetim šta sam mislila napisati. Pa se prepustim olovci, papiru, muzici, cigareti, pleju itd...
Nikako ne mogu bježati od stvarnosti jebote pa ne mogu iz ove kože. Ma samo umjereno i pametno bićemo mi svi na dobrom putu. Naravno mi smo svi priznavali da je život težak zadatak. Zato smo svi prisegli lakšim putem gudriranjem, naročito zbog kratkog vremena koje ostaje od početka dana. Znam da sve ovo moram proći, proživjeti sama, obećavam da neću širiti negativne vibracije. Hvatam sebe kako lovim zrake sunca, ko budala najveća na balkonu, joj nemojte mi zamjeriti inače, nebulozno pišem, vjerovatno sam i sama takva. I ako mi se neka sjeta uvukla, onog momenta kada sam shvatila da se temperatura neće popeti iznad 30 stepeni. Kako vrijeme prolazi može postati zapetljano, razlikovati stvarne događaje od doživljaja koje trenutno proživljavam.
PAMĆENJE NEMA POSEBNE PROSTORIJE, ZA STVARI KOJE SAM PROŽIVJELA NAGLEDALA SE SVEGA I SVAČEGA U SVOM PATETIČNOM ŽIVOTU ILI STVARI KOJE SAM UMISLILA.
Kao npr. - Ja nikad se ne mogu navući ni na kakvu drogu, a pogotovo ne na koku, a pa tek sadvidim dase može navući. Dok je ostalo društvo uzimali koku, normalno svi su jeli i pili, ali na mene je to totalno drugačije djelovalo, dovoljno je reći da sam smršala 8 kg. i psihički otišla ne toliko, ali dovoljno još ja nisam svoja. Pa ipak ponekad pomislim da me pamćenje vara. Kad pomiješam te dvije kategorije , to je najblaže rečeno neprecizna formulacija.
RIJEČI SAME NAVIRU, NE MOGU VLADATI NJIMA, BAŠ SAM NEBULOZNA. KAD PROČITATE MOJU ISPOVIJEST LJUDI RECITE MI DA LI SAM NEBULA.
Dobro, inače pišem poeziju i tekstove. Ponekad mi se dešava da u mene gledaju kao u brkatu ženu iz cirkusa. Osjećam se kao da mi na čelu piše smrad nogu
Ne znam zašto, ali to su trenuci drago zemljo otvori se i neka se čini kao da me nikad nije ni bilo. Ne želim da vjerujem , a ponekad vjerujem da sam tako "bezbojna" .- Šta učiniti da budem "bojna", ali ne crnom bojom - da li da stavim jednu nogu u jednu kantu, a drugu u drugu. A ni to ne želim, polovično je. U stvari ne želim biti premazana čitavom paletom boja, ne bih se snašla. Ako odaberem par boja da li će one uspjeti da me oraspolaže ?!!!!???
Boje imaju svoj pozitivni smisao, razdraganost, osjećaj da težim ka nečim snažnijim i boljim. Upitah se sad - kakav je čovjek koji je bezbojan razmišljam ......
Mislim da mu nije loše. Podnosi svakojake nedaće, opterećuje se (ili se ufura) u nepostojeće (kod nas) postojeće probleme. U stvari mi se samo tješimo, tješimo sami sebe, valjda pomaže. Barem meni jer se ispucavam pisanjem. Olovka i papir su moji najbolji drugovi uvijek bili, a sada i tipke. Nema uvijek dobrih dana, pogotovo kao danas grozota (posrala bih se po čitavom svijetu)
Bože dragi, šta me snađe. Osjećam se potištenom, plače mi se, aurliče, ma ne znam šta mi se sve ne radi, samo da ovo prođe. Sad sam dobra, pa loša. Sami prenosi i fleševi. Ne mogu više pisati.
Nastavlja se....

LJUBAV KOJU POKAZUJEŠ DRUGIMA PODSTAKNUT ĆEŠ IH DA TI UZVRATE LJUBAV, RADOST TI DAJE SNAGU

JEDNO OPRAVDANJE ZA OVO ZAMORNO LIJEČENJE:
je ono ludo zadovoljstvo prestanka

[PROČITAJ ME]

Ne znam ni sama kako da opišem ovaj nepoznat osjećaj,diram svoje lice jebo te kao da diram tuđe. Mislim da je dotle došlo barem u nekom od misaonih smislova da bi se moglo postaviti pitanje za jednu malu kulturnu pauzu počivku na onome što sam do sada postigla,za varenje onoga što sam unijela. Pritisak spolja vremenom se mogao mjeriti sa pritiskom iznutra (organizma punog nečistoće) a sada hemije. Jedino tako ću uspjeti uspostaviti izvjesnu ravnotežu. Ako budem oprezna, ovdje ću sigurno naći mir, prije nego što se obruč žestoko stegne oko mene. Dok sjedim u sobi glavom mi prolaze različite misli. Vraća me u jebenu prošlost, malo mi nedostaje staro društvo, i način života bez roditelja,ono prepuštena sama sebi, slobodna ko ptica. Ali sve manje i manje mislim na prokletu gudru. Kad se samo sjetim šta sam radila ma stid me same sebe. Sad se sjećam nekoliko ludih fleševa, zadataka, zadanih od M. pa tek sad vidim da sam bila njegov rob.Donesi ovo uradi ono, jao vidi nisi oprala jebenu tepsiju koja stoji u rerni dva dana, a kuća blista majke mi govorim to dok sam živjela u Rajvosa, posvađamo se mi radi tepsije i pomirimo se za pet minuta i odvalimo se smijati. A ja sam prava peka, čistunica, pa bi mi bilo krivo kad dođe iz grada ili s posla pa me napadne šta si čitav dan radila, a ja se polomila oko kuće stan sto kvadrata, sem okućnica, čišćenje životinja, psa,i hrčaka. Kad bi društvo došlo uvjek bi bogovski bili dočekani. A ovo vam moram ispričati milion ih u kući ako neko ugasi dvije cigarete odmah prosuti i nipošto vraćati neoprane.Kao da su došli u kafić a ne na dernek, ma pravi rob, bilo je tu i cool kolegica i kaže neka od njih idi se malo isfuraj i ispleši a mene je pukla nakva brzina i vruće mi je daj ja ću to srediti, znala je prati čaše valjda godi joj hladna voda, i meni se isto dešavalo. Nejasno se sjećam da mi je jedne od mnogih večeri spika nije odgovarala nikako ni jedna jedina tema, činilo mi se da je sve obična govnarija. Da sam imala tada posao sigurno se ne bih tako srdila.I sjedim tu zadovoljna ko krava,sretna što sam živa.U tim trenucima nisam više postojala ostali su samo pozitivni i negativni elektroni u golemom atomskom vakumu, riječi su imali samo bubrezi, živci, kapilari, raširene zjenice, preljepo lice na gudri i te fore i taj rad. Znala bih se ispalit iz kuće sama naravno sjesti negdje u kafić popiti pićence, M mi nikada nije branio izlaske, taman da se odmorimo jedno od drugog i da pogleda dobar pornić, što smo često zajedno i radili.Ispalim ti se ja našavši se u gradu među izmorenim noćnim putnicima, velikog grada duboko se zamislim, sama sa sobom i ko dobro mi nikog ne znam i ne pozdravljam.Kao i ti prolaznici znala sam sebi zadavati bespotrebna pitanja, kovala planove o budućnosti, čista iluzija koja se nikad neće ostvariti. I sumnjala u svoju egzistenciju. Mene mišljenje nikud ne vodi, moj mozak je postao posuda u kojoj oni peru gnjev svog jebenog duha. Pošto se, ne znam jednostavnije izjasniti učinit ću to na neki opet poseban način. Nikad nisam bila sklona ispraznim razgovorima, možda je i u tome razlog što se vama povjeravam umjesto slabašnom ljudskom biću. Ne želeći dovoditi u kušnju ničiju pouzdanost. Olakšanje koje s prvom rečenicom prože moju napaćenu dušu uvjeri me da sam donijela ispravnu odluku - da ću poslije ovoga živjeti u boljem savezu sa svojim osjećajima.
Ponekad ima glupo loših trenutaka - svakodnevnice, koje ja vješto pokušavam izbjeći. Neprijatne situacije u meni i česta pometnja su dio svakodnevnice (nametnute). A sama sam kriva.
Ima iznimki, u čemu je razlika , to ne bih znala reći. Ostavljam trag pozitivan u ime svih nas, koji se iznova punimo nekom razonodom.

nastavak slijedi....
MOGU LI SAMO MALO DA OSJETIM
ONO ŠTO VEĆ DUGO NISAM OSJETILA?

MOGU LI DA KAŽEM, KAKO ME UŽASNO
BOLI SVO MOJE TIJELO?

MOGU LI VAM REĆI, A DA ME RAZHUMIJETE?
MISLIM DA MOGU.
MOGU VAM DATI SVOJU DUŠU I SAVJETE
DA SAMO MALO OSJETITE,
DA VAM KAŽEM DA VOLIM,
KAO ŠTO VOLITE I VI,
DA TREBAM KAO ŠTO TREBATE I VI,
MOGU LI SE PREPUSTITI VAŠOJ BLAGOSTI,
ISKRENOSTI I PODRŠCI?

Pojedini ljudi su pokvarena rasa, ko takve sluša, uvijek nastrada.

UMIRENOST JE PUT SVIM VRLINAMA (HADIS)[/list][/list]

[rajouno]

hej,prochitaj me..mnogo mi se djaswi kako pishesh...widish kako ti se misli polako kristalizuju,i chak swe ima nekog reda...dolazish polako sebi!brawo...trudi se ostati pozitiwna,uprkos swemu...i drzi se roditelja za sad!puno pozz iz cg

[malena_maca111]

PROCITAJ ME, evo procitala sam sve i samo da ti kazem, da jeste plus za nas obadvije sto h nikad probale nismo jer bi sada bile bog zna gdje..ali isto tako, nemoj toliko da si negativna. Ima i gore od toga sto si ti uradila i najvaznije je da SI PRESTALA. Neces nista dobiti od toga sto mislis mnogo na proslost i pokusavas da analiziras zasto si ovo ili ono uradila. Meni jepomoglo da jednostavno zaboravim na vrijeme sa kokom i da kazem sebi, svi grijesimo, i ja sam,prestala sam i sada pokusavam da napravim nesto dobro od svog zivota. Pokusaj da popravis te greske u nekom drugom smislu, a ne da samo mislis zasto i kako si. Ni ja se nesjecam dosta stvari koje sam radila pod kokom i da budem iskrena ponekad mi dodje osjecaj kada povuces liniju i onaj high...sjecam se neki noci kada sam imala toliko a nisam mogla vise da uzmem jer me vise nije radilo i da sam mnoge pute po grame bacila u WC solju jer sam rijesila bila da vise necu, kada me jednu noc srce pocelo zajebavati i kada sam mislila da cu umrijeti, nisam mogla da dobijem vazduha, nisam znala sta da radim,lezim u krevetu i strah me zaspati jer neznam dal cu se probuditi..tada sam skontala da nema vise, da cu umrijeti ako nastavim i od tada nisam takla vise nista..to je bilo u maju.. i nemislim vise na to..nemislim vise na to drustvo, te momke, nista..nego danas imam novi zivot i nove misli i jeste i meni je psiha bila sjebana, al citaj nesto, zanimaj se sa necim sto ce ti pomoci da manje mislis na to. Sto se tice kilaze i kod mene je bila ista stvar. Nazalost sada sam se ugojila 15 kg..i izgledam zdravo u pogledu na kako sam izgledala na koki. Kada sada vidim slike, pitam se boze moj, pa cijeli svijet je znao da se ti drogiras...koja si budala bila..
Tako draga moja, pisi ako ti je lakse, idi kod psihologa da ti dadne nesto protiv depresije i pi lijekove i bices ok..vrijeme lijeci sve.

[PROČITAJ ME]

rajuono
Vozdra brate mrčo. Hvala ti na podršci, ja još nisam sve toje pročitala, ali ću pročitati. I drago mi je što ti se sviđa kako pišem. Uporna sam koliko mogu biti. Puno pozzzz

[PROČITAJ ME]

malena maco,
Drago mi je što se javljaš i sve si u pravu vjeruj mi. Vidim da smo slične nekad sam negativna, a nekad mnogo mnogo pozitivna. Sami prenosi. Izdržavam nekako. To što se osvrćem unazad, valjda je malo vremena prošlo. Kad sam pročitala šta si mi napisala suze su mi same potekle. Tako su me pogodile tvoje prelijepe riječi. Riječi podrške. Hvala ti mnogo. Pozzz

[PROČITAJ ME]

Ponovno me pucaju nebulozni crnjaci.

U depresiji sam - žestoko. Ne mogu se pohvatati - rasula sam po kući u komadiće. Ko će to da pokupi. Osjećam se jadno i potišteno. Nadam se da će brzo proći jer ako ne prođe uzeću još jednu terapiju, iako ne bih smjela. U ovakvim trenucima sve se smije i može. Izdrži djevojko tješim se .....
Ma ko će pohvatati moje lude misli, koje prebrzo lete, lete....
Lete brzinom svjetlosti. Biće ovoga još, samo se trebam strpiti i biti uporna koliko mogu. Znam da se slažete sa mnom. Ja sama sebi dajem podršku. Sanjam kad će doći dan, tj. kraj sa terapijom, e to će biti slavlje uz sokić ili limunadu. Moram se pohvaliti danas sam do tri sata jela tri puta. Nećete vjerovati mogu ponovno malo više jesti. Pokušavam brstiti sve na šta naiđem u kući. Samo da mi se vratiti na staru težinu. To će ići malo teže, jer sam sama od sebe ters i nervozna. Praznim se čišćenjem čistog po kući. Ovo mi dođe kao dnevnik, naspram onoga što inače pišem. Očito potreba.
Znam samo da sam ovih dana počela razmišljati na način na kakav nisam do sada, kada sve saberem i oduzmem zapravo do tada nisam ni razmišljala trezveno. Ja jesam gledala, slušala, čitala, jesam i nisam razmišljala, nisam mislila, ali nešto kad tad mora pokrenuti ljudsku pamet. Moju je preokrenuo nečist način života. Gotovo bezazleno. Na prvi pogled čini mi se da većina ljudi niti misli, niti nalazi potrebu da misli. Ipak, razmišljajući vidim da nekolicina ljudi nalazi potrebu da misli, prosuđuje na način kako i sama mislim i prosuđujem. Samo se pitam koliko je jedna misao dovoljna drugoj, da vidi šta to ona radi i čime se bavi.
Ne znam zašto se ponovno vraćam na te jebene početke (nesretne-sretne). Ma ni sama ne znam više. To je upravo polovica osjećaja , upravo ono što želim da zaboravim, da izbrišem iz života. To su samo misli koje nastojim izbrisati u strahu od mraka i ambisa ništavila.
Kako je nekad teško da se opiše ono što želiš. Ja sam uvijek bila nezadovoljna nečim. Imam sve u životu, a uvijek mi neki klinac fali. Ili me nešto boli. Ni polovica osjećaja ne poznaje tu neku moju "kotu", al sam sigurna da hoće s vremenom. Ipak se samo nadam.
O, kako samo mrzim riječi "nada", zar se ne može reći i drugačije?
Ma može, samo ja to ne znam.
To hoću li znati - treba razmišljati. U ovim trenucima je to malo teže. Sjetih se jedne stare rečenice, koju sam prije često ponavljala: "POSTOJIM DOK RAZMIŠLJAM, A KAD POČNEM SHVATATI, POČNEM MRZITI".

KAD JE ŽIVOT SAV OD OPASNOSTI I STRADANJA,
LJUDI GA VOĐENI DREVNIM I NASLJEDNIM NAGONIMA - CJEPKAJU I DIJELE NA TRENUTNE UTISKE I NEPOTREBNE - POTREBNE ,GUBEĆI SE POTPUNO U NJIMA, JER JEDINO TAKO ŽIVEĆI SVAKI TRENUTAK ODVOJENO I NE GLEDAJUĆI NI NAPRIJED NI NAZAD MOŽE SE OVAKAV ŽIVOT PODNIJETI I ŽIV ČOVJEK SAČUVATI ZA BOLJE DANE.
(Artur Šopenhauer)
_____________
Kada spojiš plemenito srce
sa dobrom dušom
dobrotu sa ljepotom
krasne misli, lijepim govorom
simpatičan pogled pun razumijevanja
dobiješ divnu osobu kao što si ti!
(Osjetiti saosjećanje iz knjige Moć podsvijesti) (Džozef Marfi)
________________
Mislim da će ovo pomoći mnogima.

[jana]

Ja te citam,malena moja.Tvoj razgovor sa tvojom dusom,vec je nesto,samo po sebi.Ovo ostalo,sto je donijela bolest ovisnosti,sigurno ce proci,samo ako ustrajes.Svaki dan ce biti lakse,vjeruj mi.Samo ustraj.
Nije lako,znam,ali bolje je sada stati,presabrati se i krenuti u borbu,nego kasnije.Za tvoju borbu,nema odlaganja vremena.Sto se mora uraditi,bolje odmah,sada,izgurati i biti slobodan.I ova tvoja danasnja borba,zvat ce se sutra,proslost.A ti ustrajala,ti pobjedila,ti slobodna.
Mnogo te volim i molim za tebe.Pozdrav!

[lollica]

procitaj me.. Sad sam procitala tvoju ispovest.. Meni izgleda da si ti na jako dobrom putu da se zauvek resis tog sranja jer uspostavljas pravi kontakt sa samom sobom a po meni to je i najbitnije, jer posle fizicke zikre sve ostaje samo u glavi. A kad sa sobom rascistis.. moglo bi se reci da si na samo korak do izlecenja. Ne mislim ja da je dovoljno reci sebi 'necu vise' i tu sve prestaje, ali sam tvoj nacin pisanja me odusevio pa mi se nekako cini da si korak ispred ostalih. Ja ti od srca zelim puno srece i da istrajes u tome!