Dan prvi
Pronaci neki semem.... atom smisla, i početi od toga učiti........
Hajde uzmi me sa sobom uradi mi sve što znaš..........mmhm, Gracija
Libido? „Sublimacija“ grozna riječ
BOLEST ima li ičeg izvan bolesti, zatrovan ovim, onim, 'ko mi garntira ikakvu čistoču...
NEIZLJEČIV? Od rođenja, e pa šta?
Dugo sam miješao san i javu, spavao kad je trebalo biti budan, budio se kad je trebalo spavati.... xanax, helex, dva , šest, tabla... bježao, tražio strankinju sa licem sreće, plašio se svjetla.....i gutao noć....
Bijeg je stanje uma ili bolje neuma, luka bez mora...
Sjećam se jednog jutra, nedefinirana europska metropola, grad crvenih ulica, lica i priča, sjećam se svjetla , ja i Brat izlazimo iz rupe, kristalna ljubav kola venama, najljepše žene se slijevaju u grad, ta savršena iluzija da ljepota postoji i da je nadohvat ruke, nada, privid , šta ti ja znam, lijepo je biti mlad i blesav, pazi blesav ne glup, i na trajnom dopustu....
Ako želiš da mijenjaš ljude ne odmeći se; koga? što? Johnny brate imao si muda i da sam sebe posereš u usta.....
teško je nakon orgije, netko uvijek mora počistit ali pusti sad lezi i poljubi me, dvije očajne prilike u mraku jedne sobe više su nego što bi ON mogao podnijet, i baš nas briga jer na kraju ne može nam otet san, samo mi možemo ugasiti svjetlo i upaliti... brate tesla hvala... mrak..................
a ONE? Samo taština, taština, taština.... zamka u koju obožavamo upasti, najlakši način da ne misliš na koliko se mrziš je uvjeriti se da nekoga voliš, pomak jači od gudre brate, žene...
Utopiti se u neku bujnu kosu to bi bilo rješenje večeras, već sam skoro trijezan a ovi pilsevi ionako odavno više ne daju željeni efekt...
a evo naprimjer jednom sam umro i ništa, sve je opet bilo isto kad sam se vratio, sve je bilo tu, sve ovce na broju, svi moroni u stroju, i samo neki smijeh iznutra, u sebi gram života i sedamdeset kila smijeha....
One dolaze u stihijama, naizgled umiljate, ponekad lujke, ponekad majke, neodoljivi polovi nekog kozmičkog magneta u kome nema nekog uzvišenog smisla, samo principi fizike... i kemije....
A sutra mi dolazi brat, bit će lakše, bar na tren preživjeti u ovome gradu, sačuvati oštricu, ne otupiti u unutarnjem egzilu, bit će ugodnije biti sam u dvoje....
IGLOMANIJA - the story?
Moderator: sanela
IGLOMANIJA - the story?
I start to think, and then I sink, into the paper like I was ink...
možda malooo... ma gle, ja sam ovdje pejstao izvod iz mog Dnevnika Skidanja... ne da mi se pisat još jednu priču, u stilu, tada i tada, tako i tako, s ovim s onim... sestro sve naše priče su takom prokleto slične, gorke i nepravedne...
što se tiče žena... ja obožavam žene... odrastao sam sam s jednom... a to sam pisao u trenu kada je ONA između mene i dopa izabrala potonji pa sam svoju bol pretvorijo u generaliziranu ljutnju...
uglavnom to je pisano prije godinu i pol dana... nakon 15 dana skidanja na suho...(malo šita, malo benzosa)... kad sam ponovo udahnuo zraka...
što se tiče žena... ja obožavam žene... odrastao sam sam s jednom... a to sam pisao u trenu kada je ONA između mene i dopa izabrala potonji pa sam svoju bol pretvorijo u generaliziranu ljutnju...
uglavnom to je pisano prije godinu i pol dana... nakon 15 dana skidanja na suho...(malo šita, malo benzosa)... kad sam ponovo udahnuo zraka...
I start to think, and then I sink, into the paper like I was ink...
Dan drugi
Ti i ja malena jahali smo dugo kroz noć i došli na kraju na početak, sjećam se topline kad pomislim na tebe, topline i smrti, i oslobađajuće činjenice da nam je svejedno za sve, i bar jednom nismo zavidjeli nikome mala sjeti se, topline tog sna, dekice satkane od prekrasnih laži, zagrizao sam jabuku bez premišljanja onom vrstom hrabrosti koju nose samo vrhunski egotriperi, majstori iuzije, ništa napola mala, nikad na pola; tražio sam smrt dok je nisam okusio, sad sam više sjetan nego sretan...oprosti MALA nisam bio budan , dugo stvarno nisam bio TU...nisam se brinuo o sebi za tebe, prepustio te bujici, samu, oprosti ali ja uvijek prije ili poslije nestanem, makar iza ugla, jebiga mala valjda je traženje moj semem, moj atom smisla...
Ti i ja malena jahali smo dugo kroz noć i došli na kraju na početak, sjećam se topline kad pomislim na tebe, topline i smrti, i oslobađajuće činjenice da nam je svejedno za sve, i bar jednom nismo zavidjeli nikome mala sjeti se, topline tog sna, dekice satkane od prekrasnih laži, zagrizao sam jabuku bez premišljanja onom vrstom hrabrosti koju nose samo vrhunski egotriperi, majstori iuzije, ništa napola mala, nikad na pola; tražio sam smrt dok je nisam okusio, sad sam više sjetan nego sretan...oprosti MALA nisam bio budan , dugo stvarno nisam bio TU...nisam se brinuo o sebi za tebe, prepustio te bujici, samu, oprosti ali ja uvijek prije ili poslije nestanem, makar iza ugla, jebiga mala valjda je traženje moj semem, moj atom smisla...
Last edited by narko on Tue Dec 04, 2007 10:42 pm, edited 2 times in total.
I start to think, and then I sink, into the paper like I was ink...
-
dete_svemira
- Posts: 181
- Joined: Fri Jun 08, 2007 2:06 am