Ibogain
Moderator: sanela
-
Anamarija V.
- Posts: 118
- Joined: Sun May 08, 2005 1:18 pm
Ljudi našla sam na internetu o IBOGAIN-u nazimljiv članak pa ome nije teško neka pročita!!!
IBOGAIN
drogom protiv droge?
Jedna je droga, koja se nalazi na listi broj 1 zabranjenih u SAD, u društvu heroina i kokaina, zaplijenjena u 30 godina zabrane u količini od svega tri grama ! Čudno za tvar, koju smatraju halucinogenom što na ljudski mozak djeluje tako da potiče vrlo uzbudljive vizije i, navodno, snažne psihoterapeutske efekte. Riječ je o ibogainu, indolskom alkaloidu izoliranom iz grma Tabernanthe iboga, koji nalazimo u afričkoj državi Gabonu i na jugu susjednog Zaira. Ovu biljku koristi pleme Bwiti, kao pomoć za izoštravanje čula lovaca i u većim količinama kod inicijacije mladih članova plemena kojom oni postaju ravnopravni, odrasli muškarci.
Biljka je, prema legendi, nastala negdje na početku Vremena. Razljućeni je Stvoritelj raskomadao tijelo Pigmejca i razbacao dijelove, iz kojih su izrasli cvjetovi. Udovici, nad kojom se sažalio, savjetovao je da, ako kroz nadnaravnu komunikaciju želi razgovarati sa svojim pokojnim suprugom, pojede korijen biljke.
Prije no što ga velikim dozama ritualne droge uvedu u stanje preko kojeg će postati odrasli muškarac, pripadnici plemena Bwiti podvrgavaju mladog kanditata višednevnom gladovanju i potpunoj seksualnoj apstinenciji. Prvoga dana ceremonije njegov mu vodič daje gorki korijen iboge, koji će žvakati nekoliko narednih dana, kada će sviješću putovati po svijetovima s one strane tjelesnog iskustva i tako potvrditi svoje članstvo u plemenskoj zajednici. Aktivni se princip iboge ustvari nalazi u smeđoj kožici korijena, koji će u početku izazivati povraćanje. To se prihvaća kao još jedan oblik pročišćavanja. I, kako piše Jan Thatcher Adams “...Kako nastupaju učinci droge, čovjek ima viziju putovanja izvan vremena, kroz simboličnu smrt i ponovo rođenje. To podrazumijeva susret s Točkom Biti, starcima, precima, duhovima, Suncem i Mjesecom. Kroz to ga putovanje vode i podržavaju njegovi suplemenici, osobito kroz fizičke aspekte njegova umiranja i novog rađanja. Poslije toga, njegov se život zauvijek mijenja i on postaje ravnopravan s ostalim muškarcima iz plemena.”
Grm biljke iz suptropskih kišnih šuma zapadne Afrike izaziva neobičan tip ludila kod medvjeda, što je privuklo pažnju istraživača negdje na početku ovog stoljeća. U četrdesetima i pedesetima farmaceutske su tvrtke utvrdile da ekstrakt iboge djeluje kao stimulativ, a do 1966. godine je prodavan kao sredstvo protiv depresije i kroničnog umora. Osobitu je popularnost iza Drugog svjetskog rata uživao kod atletičara. Ovaj grm iz porodice Apocynaceae jedini je u ovoj obitelji od čak 1.700 članova, koji pokazuje psihoaktivno djelovanje, a može zbog svojih lijepih žutih i ružičastih cvjetova biti i ukrasna biljka.
Njegovo su uzimanje kod gabonskih i kongoanskih domorodaca poticali svi. Stranci zato, što je droga domoroce stimulirala na povećane napore kod izgradnje željeznice (Nijemci su u osamdesetim godinama prošlog stoljeća gabonskim domorocima davali ibogu za vrijeme izgradnje pruge Donala–Yaounde,op.a.), a domaći plemenski vračevi zato, što je predstavljala bitni dio religijskih vjerovanja kojima su se suprotstavljali prodoru kršćanstva i Islama. Ibogi mnogi pripisuju jaka afrodizijačka svojstva i djelovanje na čula lovaca, koji pod njenim utjecajem mogu sjediti u gustišu potpuno nepomično i nekoliko dana. Najčešće čekajući lava. I to su razlozi redovita korištenja droge među pripadnicima plemena Bwiti. Kod ritualne uporabe droge iskustva se potiču i plesom, te bubnjanjem, različitim kod raznih plemena, a postoji i naročiti instrument ngombi, neka vrsta primitivne harfe, čiji zvuk ima osobito jako djelovanje na uživatelje iboge. Svirači ngombija potvrđuju da instrument utječe na kvalitetu doživljaja za vrijeme seanse, a neki od njih vjeruju da njihovom svirkom, nakon što su i sami uzeli ibogu, upravljaju više sile.
IBOGAIN
drogom protiv droge?
Jedna je droga, koja se nalazi na listi broj 1 zabranjenih u SAD, u društvu heroina i kokaina, zaplijenjena u 30 godina zabrane u količini od svega tri grama ! Čudno za tvar, koju smatraju halucinogenom što na ljudski mozak djeluje tako da potiče vrlo uzbudljive vizije i, navodno, snažne psihoterapeutske efekte. Riječ je o ibogainu, indolskom alkaloidu izoliranom iz grma Tabernanthe iboga, koji nalazimo u afričkoj državi Gabonu i na jugu susjednog Zaira. Ovu biljku koristi pleme Bwiti, kao pomoć za izoštravanje čula lovaca i u većim količinama kod inicijacije mladih članova plemena kojom oni postaju ravnopravni, odrasli muškarci.
Biljka je, prema legendi, nastala negdje na početku Vremena. Razljućeni je Stvoritelj raskomadao tijelo Pigmejca i razbacao dijelove, iz kojih su izrasli cvjetovi. Udovici, nad kojom se sažalio, savjetovao je da, ako kroz nadnaravnu komunikaciju želi razgovarati sa svojim pokojnim suprugom, pojede korijen biljke.
Prije no što ga velikim dozama ritualne droge uvedu u stanje preko kojeg će postati odrasli muškarac, pripadnici plemena Bwiti podvrgavaju mladog kanditata višednevnom gladovanju i potpunoj seksualnoj apstinenciji. Prvoga dana ceremonije njegov mu vodič daje gorki korijen iboge, koji će žvakati nekoliko narednih dana, kada će sviješću putovati po svijetovima s one strane tjelesnog iskustva i tako potvrditi svoje članstvo u plemenskoj zajednici. Aktivni se princip iboge ustvari nalazi u smeđoj kožici korijena, koji će u početku izazivati povraćanje. To se prihvaća kao još jedan oblik pročišćavanja. I, kako piše Jan Thatcher Adams “...Kako nastupaju učinci droge, čovjek ima viziju putovanja izvan vremena, kroz simboličnu smrt i ponovo rođenje. To podrazumijeva susret s Točkom Biti, starcima, precima, duhovima, Suncem i Mjesecom. Kroz to ga putovanje vode i podržavaju njegovi suplemenici, osobito kroz fizičke aspekte njegova umiranja i novog rađanja. Poslije toga, njegov se život zauvijek mijenja i on postaje ravnopravan s ostalim muškarcima iz plemena.”
Grm biljke iz suptropskih kišnih šuma zapadne Afrike izaziva neobičan tip ludila kod medvjeda, što je privuklo pažnju istraživača negdje na početku ovog stoljeća. U četrdesetima i pedesetima farmaceutske su tvrtke utvrdile da ekstrakt iboge djeluje kao stimulativ, a do 1966. godine je prodavan kao sredstvo protiv depresije i kroničnog umora. Osobitu je popularnost iza Drugog svjetskog rata uživao kod atletičara. Ovaj grm iz porodice Apocynaceae jedini je u ovoj obitelji od čak 1.700 članova, koji pokazuje psihoaktivno djelovanje, a može zbog svojih lijepih žutih i ružičastih cvjetova biti i ukrasna biljka.
Njegovo su uzimanje kod gabonskih i kongoanskih domorodaca poticali svi. Stranci zato, što je droga domoroce stimulirala na povećane napore kod izgradnje željeznice (Nijemci su u osamdesetim godinama prošlog stoljeća gabonskim domorocima davali ibogu za vrijeme izgradnje pruge Donala–Yaounde,op.a.), a domaći plemenski vračevi zato, što je predstavljala bitni dio religijskih vjerovanja kojima su se suprotstavljali prodoru kršćanstva i Islama. Ibogi mnogi pripisuju jaka afrodizijačka svojstva i djelovanje na čula lovaca, koji pod njenim utjecajem mogu sjediti u gustišu potpuno nepomično i nekoliko dana. Najčešće čekajući lava. I to su razlozi redovita korištenja droge među pripadnicima plemena Bwiti. Kod ritualne uporabe droge iskustva se potiču i plesom, te bubnjanjem, različitim kod raznih plemena, a postoji i naročiti instrument ngombi, neka vrsta primitivne harfe, čiji zvuk ima osobito jako djelovanje na uživatelje iboge. Svirači ngombija potvrđuju da instrument utječe na kvalitetu doživljaja za vrijeme seanse, a neki od njih vjeruju da njihovom svirkom, nakon što su i sami uzeli ibogu, upravljaju više sile.
Magični metak
Da pravog tumačenja za neobično djelovanje ibogaina za sada zapravo nema tumači i dr. Henry Sershan, neurolog s Nathan S. Kline Instituta za psihijatrijska ispitivanja u Orangeburgu u saveznoj državi New York. Nije jasno na koje se receptore u mozgu hvataju molekule ibogaina, a na jedno neobično svojstvo ove afričke ritualne droge upozorava Eric Taub, uz Lotsofa glavni promotor ibogaina kao sredstva za liječenje ovisnosti: “... Uzmete li ibogain, on će izazvati vizije, ne halucinacije, samo ako doista imate psihičkih tegoba. Ovu su supstancu proglasili halucinogenom, iako za vrijeme njena djelovanja nećete, kao kod LSD-a, u kutu sobe vidjeti ružičastog slona koji ovamo ne spada ni u kojem slučaju. Vratiti ćete se u sjećanju na već potisnute i zaboravljene doživljaje koji utječu na vaše današnje psihičko stanje. Potisnute su emocionalne traume mnoge dovele do ovisnosti o narkoticima. Kada u sjećanje prizovete kosture iz svog ormara, moći ćete ih se riješiti i tako suzbiti i ovisnost. Ništa vam u tome ne može pomoći kao iboga. Ne kažem da je u pitanju magični metak kojim iz ponora teške ovisnosti možete izbaviti svakog, ali mislim da je upravo čudesna činjenica da ibogain, ako ste kroz seanse s njime razriješili svoje nesvjesne konflikte, ili neku ovisnost, više uopće na vas ne djeluje ! Ja smatram da psihička nestabilnost podrazumijeva i određene promjene u kemizmu mozga koje ibogain korigira. Kada je biokemija mozga normalna, droga uopće ne djeluje...”.
Ibogain se najlakše dobije izolacijom iz korijena iboge, a za jednu srednju dozu od 650-750 miligrama potrebno je oko devet kilograma korjenske mase..
Taub tvrdi da ibogain nikada ne odvodi na loši, neugodni trip, a vizije prošlosti mogu biti trodimenzionalne i sasvim realne. Što ćete proživljavati pod utjecajem droge u znatnoj je mjeri ovisno o količini uzeta alkaloida. Niskom se dozom smatra 5-6,5 miligrama po kilogramu tjelesne težine, a ta će količina čovjeku omogućiti uvid u mehanizme koji su doveli do njegova današnjeg ponašanja koje želi promijeniti. Niska doza usporava rijeku unutrašnjih slika koje kod veće koncentracije droge naviru mnogo brže. Uz upućena psihoterapeuta, ovaj doživljaj može biti izuzetno koristan, a ako osoba želi aktivnije sudjelovati u istraživanju vlastite podsvijesti i u svoje probleme zaviriti dublje, preporuča se srednja doza koja varira od 8-11 miligrama po kilogramu tjelesne težine. Visoka se doza od 10-20 miligrama primjenjuje u liječenju ovisnosti o opojnim drogama. Taub napominje da neki istraživači koriste i dva puta veću dozu kada su u pitanju narkomani, no to je tako u slučaju primjene sintetičkog ibogaina čije djelovanje, kako se čini, nije tako dramatično kao ono od ekstrakta iz prirodnog materijala.
Stanoviti Frank Roche opisuje svoju seansu s ibogainom kao eksperiment s vlastitom sviješću: “Ibogain me zaintrigirao jer sam uvježbavao lucidno, svjesno sanjanje. Ono što sam o njemu pročitao, uklapalo se u ono čime sam se bavio. Privuklo me isto što i domoroce koje je droga vodila natrag do Izvora i pomogla im da postanu majstori sanjanja.
Imao sam problema s pićem, uglavnom pivom. Kada sam jednom počeo, teško bih prestao, ali sam znao prestati i na više tjedana, uglavnom onda kada su mamurluci postali suviše neugodni. Piću bih se vraćao nakon stanovitih iskustava, ili kad bih se razljutio. Koji puta bih to učinio kada bi se osjećao osobito dobro.
Otkada sam uzeo ibogain, uopće više nemam želje za pićem. Taj impuls se sasvim izgubio. Veći sam optimist glede svojih akcija u životu. Ako me nešto uznemiri, više mi se ne čini da je sve beznadno. Moj je život ispunjen s više samopouzdanja.
Uzeo sam srednju dozu ibogaina u 11,30 sati. Nisam osjećao mučninu, ili bilo kakvu drugu nelagodu. Droga je počela djelovati nakon dvadesetak minuta i terapeut mi je preporučio da legnem. Učinak ibogaina u prvih sat vremena bio je vrlo jak. Vidio sam kako zrake plavobijelog svjetla prodiru u različite dijelove mog mozga. Ti bi dijelovi svjetlili poput krijesnica, paleći se i gaseći.. U tom bih trenutku mogao primati informacije od dijela mozga koji je svjetlio. Sve se odvijalo tako brzo da sam mogao hvatati samo djeliće cjeline koje su strujile mojim umom. Na primjer: kada sam pogledao terapeutkinju, istovremeno sam vidio njeno sadašnje lice i lice iz njena dva prethodna života. Tako sam ih bar ja doživljavao. Kasnije mi je potvrdila da je bila svijesna tih svojih ranijih života. Ono što sam vidio, ličilo je na golemi dosije kojem sam imao pristup. I druga sam bića u tom dosijeu vidio na isti način–njihova lica onako kako ih poznajem, a zatim i lica kakva su imali nekoć.
Ovakve i slične sekvence odvijale su se za vrijeme vrhunca iskustva, otprilike četiri sata.
Prije seanse razgovarao sam s terapeutom o podvojenosti. Osjećao sam da imam dr. Jekylla i Mr Hydea u sebi, da se pretvaram od vrlo drage osobe u najhladniju ličnost na planeti
Da pravog tumačenja za neobično djelovanje ibogaina za sada zapravo nema tumači i dr. Henry Sershan, neurolog s Nathan S. Kline Instituta za psihijatrijska ispitivanja u Orangeburgu u saveznoj državi New York. Nije jasno na koje se receptore u mozgu hvataju molekule ibogaina, a na jedno neobično svojstvo ove afričke ritualne droge upozorava Eric Taub, uz Lotsofa glavni promotor ibogaina kao sredstva za liječenje ovisnosti: “... Uzmete li ibogain, on će izazvati vizije, ne halucinacije, samo ako doista imate psihičkih tegoba. Ovu su supstancu proglasili halucinogenom, iako za vrijeme njena djelovanja nećete, kao kod LSD-a, u kutu sobe vidjeti ružičastog slona koji ovamo ne spada ni u kojem slučaju. Vratiti ćete se u sjećanju na već potisnute i zaboravljene doživljaje koji utječu na vaše današnje psihičko stanje. Potisnute su emocionalne traume mnoge dovele do ovisnosti o narkoticima. Kada u sjećanje prizovete kosture iz svog ormara, moći ćete ih se riješiti i tako suzbiti i ovisnost. Ništa vam u tome ne može pomoći kao iboga. Ne kažem da je u pitanju magični metak kojim iz ponora teške ovisnosti možete izbaviti svakog, ali mislim da je upravo čudesna činjenica da ibogain, ako ste kroz seanse s njime razriješili svoje nesvjesne konflikte, ili neku ovisnost, više uopće na vas ne djeluje ! Ja smatram da psihička nestabilnost podrazumijeva i određene promjene u kemizmu mozga koje ibogain korigira. Kada je biokemija mozga normalna, droga uopće ne djeluje...”.
Ibogain se najlakše dobije izolacijom iz korijena iboge, a za jednu srednju dozu od 650-750 miligrama potrebno je oko devet kilograma korjenske mase..
Taub tvrdi da ibogain nikada ne odvodi na loši, neugodni trip, a vizije prošlosti mogu biti trodimenzionalne i sasvim realne. Što ćete proživljavati pod utjecajem droge u znatnoj je mjeri ovisno o količini uzeta alkaloida. Niskom se dozom smatra 5-6,5 miligrama po kilogramu tjelesne težine, a ta će količina čovjeku omogućiti uvid u mehanizme koji su doveli do njegova današnjeg ponašanja koje želi promijeniti. Niska doza usporava rijeku unutrašnjih slika koje kod veće koncentracije droge naviru mnogo brže. Uz upućena psihoterapeuta, ovaj doživljaj može biti izuzetno koristan, a ako osoba želi aktivnije sudjelovati u istraživanju vlastite podsvijesti i u svoje probleme zaviriti dublje, preporuča se srednja doza koja varira od 8-11 miligrama po kilogramu tjelesne težine. Visoka se doza od 10-20 miligrama primjenjuje u liječenju ovisnosti o opojnim drogama. Taub napominje da neki istraživači koriste i dva puta veću dozu kada su u pitanju narkomani, no to je tako u slučaju primjene sintetičkog ibogaina čije djelovanje, kako se čini, nije tako dramatično kao ono od ekstrakta iz prirodnog materijala.
Stanoviti Frank Roche opisuje svoju seansu s ibogainom kao eksperiment s vlastitom sviješću: “Ibogain me zaintrigirao jer sam uvježbavao lucidno, svjesno sanjanje. Ono što sam o njemu pročitao, uklapalo se u ono čime sam se bavio. Privuklo me isto što i domoroce koje je droga vodila natrag do Izvora i pomogla im da postanu majstori sanjanja.
Imao sam problema s pićem, uglavnom pivom. Kada sam jednom počeo, teško bih prestao, ali sam znao prestati i na više tjedana, uglavnom onda kada su mamurluci postali suviše neugodni. Piću bih se vraćao nakon stanovitih iskustava, ili kad bih se razljutio. Koji puta bih to učinio kada bi se osjećao osobito dobro.
Otkada sam uzeo ibogain, uopće više nemam želje za pićem. Taj impuls se sasvim izgubio. Veći sam optimist glede svojih akcija u životu. Ako me nešto uznemiri, više mi se ne čini da je sve beznadno. Moj je život ispunjen s više samopouzdanja.
Uzeo sam srednju dozu ibogaina u 11,30 sati. Nisam osjećao mučninu, ili bilo kakvu drugu nelagodu. Droga je počela djelovati nakon dvadesetak minuta i terapeut mi je preporučio da legnem. Učinak ibogaina u prvih sat vremena bio je vrlo jak. Vidio sam kako zrake plavobijelog svjetla prodiru u različite dijelove mog mozga. Ti bi dijelovi svjetlili poput krijesnica, paleći se i gaseći.. U tom bih trenutku mogao primati informacije od dijela mozga koji je svjetlio. Sve se odvijalo tako brzo da sam mogao hvatati samo djeliće cjeline koje su strujile mojim umom. Na primjer: kada sam pogledao terapeutkinju, istovremeno sam vidio njeno sadašnje lice i lice iz njena dva prethodna života. Tako sam ih bar ja doživljavao. Kasnije mi je potvrdila da je bila svijesna tih svojih ranijih života. Ono što sam vidio, ličilo je na golemi dosije kojem sam imao pristup. I druga sam bića u tom dosijeu vidio na isti način–njihova lica onako kako ih poznajem, a zatim i lica kakva su imali nekoć.
Ovakve i slične sekvence odvijale su se za vrijeme vrhunca iskustva, otprilike četiri sata.
Prije seanse razgovarao sam s terapeutom o podvojenosti. Osjećao sam da imam dr. Jekylla i Mr Hydea u sebi, da se pretvaram od vrlo drage osobe u najhladniju ličnost na planeti
Pri baratanju ibogainom treba biti pažljiv. Ova je molekula osjetljiva na svjetlo i dovoljno je da je se nekoliko minuta izloži svjetlu pa da izgubi svoju učinkovitost. Eric Taub upozorava i na komplikacije kod nabave sirovine iz koje će se kasnije izolirati ibogain. Naime, dodirne li ibogu neposvećeni stranac, život će mu biti u opasnosti, jer pleme Bwiti to smatra smrtnom uvredom. On je sam korijen biljke nabavljao preko uzgajivača kakaovca, a time zapravo želi razjasniti zašto je tretman ovom drogom još uvijek tako skup. Prikupio je poveći broj svjedočanstava ovisnika koji su se podvrgnuli liječenju ibogainom.
Pacijent označen kao C., bijelac je star 42 godine i ovisnik o kokainu i alkoholu. Kokain uživa kontinuirano sedam godina. Uzimao ga je na sve poznate načine. U trenutku kada je počeo s tretmanom ušmrcava 3,5 grama droge dnevno. Pored toga teški je alkoholičar koji pije litru votke dnevno. Posljednjih godina povremeno odlazi na usamljena mjesta, gdje mu je kokain nedostupan i apstinira mjesec, dva. Na liječenje dolazi drogiran, pod utjecajem alkohola. Terapeut njegovo ponašanje procjenjuje kao “izvan kontrole”, a stanje kao konfuzno.
Tretman je obavljen brzo, C. je tvrdio da je na putu kući još uvijek bio pod utjecajem ibogaina, ali je ocijenjeno da je terapija dala očekivane rezultate. Ovisnik je apstinirao od kokaina šest mjeseci, kada je cijeli tretman ponovljen. Od tada je prošla godina i pol i pacijent još uvijek apstinira od kokaina, a alkohol uzima i dalje, u nešto smanjenim količinama. Više ne pije žestoka pića, već vino i pivo, a odrekao se i pušenja, s izuzetkom jedne cigare mjesečno.
Pacijent označen slovom F. je 28-godišnjak ovisan o teškim drogama više od deset godina. Pauzirao je samo kada se nalazio u terapijskoj komuni i kraće vrijeme u zatvoru. Trošio je na heroin stotinjak dolara dnevno, a na liječenje dolazi sa skepsom. Radi se o intravenoznom ovisniku koji redovito miješa kokain i heroin i čije su ruke pokrivene ožiljcima od uboda igle. Prvi puta ne dospijeva na tretman u Europu, jer se nije na vrijeme pojavio u zračnoj luci, pa seanse s ibogainom počinje tek šest mjeseci kasnije. Po njegovim vlastitim izjavama, nakon tretmana izostaju mučnine, proljevi, bolovi u tijelu. Apstinentske krize nema i on se vraća u New York gdje živi i danas, oslobođen svoje paklene navike.
Vrlo je težak slučaj 34-godišnje žene koja je heroin uzimala od svoje 14. godine. U trenutku kada je došla na terapiju uzimala je 1 gram čistog nizozemskog heroina dnevno. Nabavljala ga je u Amsterdamu, jer je jači od onog koji je mogla naći u rodnom New Yorku. Nakon tretmana s ibogainom, ostala je “čista” čitavih šest mjeseci, kada je ponovo osjetila potrebu za narkotikom i obratila se Lotsofu za još jedan tretman. Slijedi period apstinencije u tri navrata prekidan uzimanjem manjih doza blažih sedativa. Prema podacima koji su dostupni, više mjeseci nakon zadnjeg susreta s ibogainom ova dugogodišnja ovisnica apstinira od teških droga. Ovdje treba naglasiti da većina tretiranih ibogainom nije nakon provedene terapije pod stalnim nadzorom, pa se informacije o njihovu suzdržavanju od uzimanja teških droga odnose na njihove vlastite tvrdnje.
Taubova dokumentacija sadrži podatke o 32-godišnjem Nizozemcu R., koji je do susreta s ibogainom ovisnik o heroinu, metadonu i alkoholu. Prima invalidsku mirovinu od države. Čak je 25 puta hospitaliziran zbog prevelike doze heroina, a u bolnici u više navrata završava i zbog teškog pijanstva. Po vlastitim izjavama, uhićen je bezbroj puta, uglavnom zbog sitnijih prijestupa počinjenih pod utjecajem droge ili alkohola. Živi sa ženom koja je također ovisnik o opojnim drogama. Žele se podvrgnuti tretmanu ibogainom, kako bi mogli putovati u Indiju i Nepal, što ne mogu jer im je svakodnevno potreban “shoot”. Prenošenje teških droga preko granice predstavlja veliki rizik, pa se R., zajedno sa svojom djevojkom odlučuje na pokušaj odvikavanja gabonskom ritualnom drogom. Za vrijeme tretmana je agresivan, ima uz sebe šprice i veće količine droge, a izvješće o njegovu slučaju spominje “vidno poboljšanje već nakon prve seanse”. O kasnijem ponašanju ovog ovisnika nema preciznih podataka.
Snaga volje
Cijela priča ima jaki spiritualni “štih”, jer se ujutro u kampu obvezno čitaju molitve čiji su naslovi znakoviti: “Pozdrav Gospodaru Nebesa” i “Sada Ti se sasvim predajem”. Slijedi nezaobilazna joga, lakše vježbe koje u pravilu ne traju dulje od 5 minuta. Cilj je ove rutine dosezanje unutarnje harmonije i mira. Centar navodno naplaćuje simbolične svote novca, kojim se pokrivaju troškovi boravka u Manaklaou. Bar je tako za sada. Dakako, Zapadnjaci su nanjušili i ovu mogućnost, pa ih je tamo podosta. Iz svih izvora u Indiji, kao i posrednim saznanjima do kojih sam došao o ljudima koji su Centar posjetili, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da ova metoda daje dugoročnije rezultate u liječenju narkomanije. Neko sustavnije praćenje pacijenata tretiranih u Manaklaou, po svemu sudeći, nikada nije provedeno. A ono što bi bilo najzanimljivije je podatak kako dugo traje apstinencija od opijata nakon što Centar Manaklao obavi svoj dio poslova.
Dosta pohvala za uspješnu rehabilitaciju ovisnika o teškim drogama dobiva i kontroverzna Scientološka Crkva danas već pokojnog Rona L. Hubbarda. Ovaj se istraživač još ranih pedesetih proslavio svojim bestsellerom “Dijanetika” u kojem nudi neortodoksne načine oslobađanja od posljedica stresova, što postaje osnovom kasnije registrirane religije. Hubbard se bavio i problemom narkomanije, te izradio osobit program za ovisnike.
Pacijent označen kao C., bijelac je star 42 godine i ovisnik o kokainu i alkoholu. Kokain uživa kontinuirano sedam godina. Uzimao ga je na sve poznate načine. U trenutku kada je počeo s tretmanom ušmrcava 3,5 grama droge dnevno. Pored toga teški je alkoholičar koji pije litru votke dnevno. Posljednjih godina povremeno odlazi na usamljena mjesta, gdje mu je kokain nedostupan i apstinira mjesec, dva. Na liječenje dolazi drogiran, pod utjecajem alkohola. Terapeut njegovo ponašanje procjenjuje kao “izvan kontrole”, a stanje kao konfuzno.
Tretman je obavljen brzo, C. je tvrdio da je na putu kući još uvijek bio pod utjecajem ibogaina, ali je ocijenjeno da je terapija dala očekivane rezultate. Ovisnik je apstinirao od kokaina šest mjeseci, kada je cijeli tretman ponovljen. Od tada je prošla godina i pol i pacijent još uvijek apstinira od kokaina, a alkohol uzima i dalje, u nešto smanjenim količinama. Više ne pije žestoka pića, već vino i pivo, a odrekao se i pušenja, s izuzetkom jedne cigare mjesečno.
Pacijent označen slovom F. je 28-godišnjak ovisan o teškim drogama više od deset godina. Pauzirao je samo kada se nalazio u terapijskoj komuni i kraće vrijeme u zatvoru. Trošio je na heroin stotinjak dolara dnevno, a na liječenje dolazi sa skepsom. Radi se o intravenoznom ovisniku koji redovito miješa kokain i heroin i čije su ruke pokrivene ožiljcima od uboda igle. Prvi puta ne dospijeva na tretman u Europu, jer se nije na vrijeme pojavio u zračnoj luci, pa seanse s ibogainom počinje tek šest mjeseci kasnije. Po njegovim vlastitim izjavama, nakon tretmana izostaju mučnine, proljevi, bolovi u tijelu. Apstinentske krize nema i on se vraća u New York gdje živi i danas, oslobođen svoje paklene navike.
Vrlo je težak slučaj 34-godišnje žene koja je heroin uzimala od svoje 14. godine. U trenutku kada je došla na terapiju uzimala je 1 gram čistog nizozemskog heroina dnevno. Nabavljala ga je u Amsterdamu, jer je jači od onog koji je mogla naći u rodnom New Yorku. Nakon tretmana s ibogainom, ostala je “čista” čitavih šest mjeseci, kada je ponovo osjetila potrebu za narkotikom i obratila se Lotsofu za još jedan tretman. Slijedi period apstinencije u tri navrata prekidan uzimanjem manjih doza blažih sedativa. Prema podacima koji su dostupni, više mjeseci nakon zadnjeg susreta s ibogainom ova dugogodišnja ovisnica apstinira od teških droga. Ovdje treba naglasiti da većina tretiranih ibogainom nije nakon provedene terapije pod stalnim nadzorom, pa se informacije o njihovu suzdržavanju od uzimanja teških droga odnose na njihove vlastite tvrdnje.
Taubova dokumentacija sadrži podatke o 32-godišnjem Nizozemcu R., koji je do susreta s ibogainom ovisnik o heroinu, metadonu i alkoholu. Prima invalidsku mirovinu od države. Čak je 25 puta hospitaliziran zbog prevelike doze heroina, a u bolnici u više navrata završava i zbog teškog pijanstva. Po vlastitim izjavama, uhićen je bezbroj puta, uglavnom zbog sitnijih prijestupa počinjenih pod utjecajem droge ili alkohola. Živi sa ženom koja je također ovisnik o opojnim drogama. Žele se podvrgnuti tretmanu ibogainom, kako bi mogli putovati u Indiju i Nepal, što ne mogu jer im je svakodnevno potreban “shoot”. Prenošenje teških droga preko granice predstavlja veliki rizik, pa se R., zajedno sa svojom djevojkom odlučuje na pokušaj odvikavanja gabonskom ritualnom drogom. Za vrijeme tretmana je agresivan, ima uz sebe šprice i veće količine droge, a izvješće o njegovu slučaju spominje “vidno poboljšanje već nakon prve seanse”. O kasnijem ponašanju ovog ovisnika nema preciznih podataka.
Snaga volje
Cijela priča ima jaki spiritualni “štih”, jer se ujutro u kampu obvezno čitaju molitve čiji su naslovi znakoviti: “Pozdrav Gospodaru Nebesa” i “Sada Ti se sasvim predajem”. Slijedi nezaobilazna joga, lakše vježbe koje u pravilu ne traju dulje od 5 minuta. Cilj je ove rutine dosezanje unutarnje harmonije i mira. Centar navodno naplaćuje simbolične svote novca, kojim se pokrivaju troškovi boravka u Manaklaou. Bar je tako za sada. Dakako, Zapadnjaci su nanjušili i ovu mogućnost, pa ih je tamo podosta. Iz svih izvora u Indiji, kao i posrednim saznanjima do kojih sam došao o ljudima koji su Centar posjetili, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da ova metoda daje dugoročnije rezultate u liječenju narkomanije. Neko sustavnije praćenje pacijenata tretiranih u Manaklaou, po svemu sudeći, nikada nije provedeno. A ono što bi bilo najzanimljivije je podatak kako dugo traje apstinencija od opijata nakon što Centar Manaklao obavi svoj dio poslova.
Dosta pohvala za uspješnu rehabilitaciju ovisnika o teškim drogama dobiva i kontroverzna Scientološka Crkva danas već pokojnog Rona L. Hubbarda. Ovaj se istraživač još ranih pedesetih proslavio svojim bestsellerom “Dijanetika” u kojem nudi neortodoksne načine oslobađanja od posljedica stresova, što postaje osnovom kasnije registrirane religije. Hubbard se bavio i problemom narkomanije, te izradio osobit program za ovisnike.
-
mikelandjelo
- Posts: 7
- Joined: Sat Sep 03, 2005 12:17 am
gabonac
kao prvo pozdrav za ramonu,vidim da je ona najupucenija u fenomen iboge, skoro kao i ja.pa ljudi proucite ibogain sami,na internetu o tome ima,preko 10000 strana.udjite u yahoo i otkucajte--o ibogainu i sve cete znati.jos nesto za emu iboga nije zabranjena postoje klinike specijalno za tu namenu na floridi anajbliza je u mariboru.slovenci se time bave vec skoro 10 godina i imaju podrsku ministarstva zdravlja.toliko od mene iz vojvodine pleme bwitwi.inace sam na metadonskom odrzavanju 6 meseci,i za sad je podnosljivo.RAMONA VOLEO BIH DA STUPIMO U KONTAKT IMAM 30 god radi zamene iskustava.POZDRAV SVIMA BEE GUT.
-
mikelandjelo
- Posts: 7
- Joined: Sat Sep 03, 2005 12:17 am
Ramona ja sam htela ići u Sloveniju i sve sam to od tvoih postova saznala tj. moja keva i terala me da idemo tamo i sad je u fazonu da smo trebale ići tamo u šumu ali ja sam se plašila i tako odosmo u ovde neku privatnu ustanovu i tako sam se skinula aili idalje mene kopka šta ti ta iboga uradi,nekako verujem u nju...Nisam čula da ima klinika....šta fali šumi hehheh 
ne znam al se ja plašim tamo biti sama sa šamanom ako sam dobro shvatila nema ni struje ni vode,ne znam strah me od tih fleševa,nego reci mi sad kad sam se ja već skinula jel ima svrhe ići na ibogu,ne da bi s njom radila nego da mi nekako mozag izbistri,možda glupo zvuči ova rečenica ali eto pitam...ko pita ne skita 
ne znam al se ja plašim tamo biti sama sa šamanom ako sam dobro shvatila nema ni struje ni vode,ne znam strah me od tih fleševa,nego reci mi sad kad sam se ja već skinula jel ima svrhe ići na ibogu,ne da bi s njom radila nego da mi nekako mozag izbistri,možda glupo zvuči ova rečenica ali eto pitam...ko pita ne skita