odmah mi je rekao da se drogira. isti dan kad smo krenuli, kad smo se poljubili. mislim, nakon tog poljupca...
ma ne znam sama bas to sto kazete, moj zivot je u pitanju, a volim ga, a bojim se kako ce sve da ispadne na kraju. znam da moram da preuzmem odgovornost nad svojim postupcima i ako odlucim da cu biti s njim-ne trebam nikoga kriviti, ali je tako tesko pomisliti da cu biti bez njega u buducnosti....tesko je donijeti tu odluku a pogotovo sad kad sam rekla da ovo sve bude ovako....VOLIM GA
moj novi topic
azraa, koliko ste dugo zajedno? koliko sam shvatila to nije neka dugogodisnja veza.mozda ce neko da osudi ali moje misljenje je da je bolje da prekines sve sada jer je lakse, proci ce, neces zaboraviti ali ces mozda spasiti svoj zivot. ovo sve govorim jer imam licno iskustvo sa ovisnikom. sa njim sam 8 godina, od kako ga znam na drogama je.pusio je travu godinama a ja sam znala i cutala, bila slijepo zaljubljena i gledala to kao neku prolaznu fazu, vjerovala da ce odrasti, sazreti i sam prestati s tim jer nije glup, naprotiv jako je inteligentan...i zajebala sam stvar, snosim dio krivice jer je on sad heroinski ovisnik.prosao je klasican put od "lakih droga" do dopa a ja sam gledala i cutala, nista nisam preduzela da pokusam da ga sprijecim. da sam barem otisla ranije, sada je teze.... imamo dijete.emocije vise nisu bitne, to i odavno noje zanos i osjecaj koji imas kad si sa nekim godinu -dvije, kad si lud za njim , slijep za njegove mane, kada ga uzdizes do zvijezda i u njemu vidis samo pozitivno ili ono sto hoces da vidis....kada mislis da ce se svijet srusiti ako ne bude kraj tebe. ja ne mogu da ga ostavim jer su stvari dobile na tezini prije svega jer imamo dijete i oboje smo odgovorni za njegovu buducnost.
neko ce, kako rekoh gore, da osudi ovaj moj stav, mozda i ti, ali ako nastavi sa drogama za tebe je bolje da stavis tacku na sve.
zivot sa ovisnikom je ravan paklu. ti si stub svega, moras da brines o njemu, sebi i eventualno ako se dogodi da imate dijete prije svega o djetetu, da se brines o egzistenciji, da se boris da on prestane sa sranjima, da imas snage da trpis njegove nervoze kad krizira, da te zanemari u svakom mogucem obliku i nacinu, da zivot koliko toliko drzis pod kontrolom i cekas kada ce doci dan da on donese odluku da se lijeci.to je moje iskustvo,mozda nisu sve suovisnice prosle slicne stvai a mozda su prosle i gore.
neko ce mozda pitati pa sat ova hoce, zali se a sjedi uz njega i ne mjenja nista...imam svoje razloge za to a to je vjera u porodicu, zelja za normalnim zivotom... a ljubav u obliku u kojem je ti dozivljavas sada prođe, ali kasnije preraste u nesto za mene mnogo jace.
drzi se i istraj u stavu da mora da se lijeci.ne mora da znaci da ce pristati na tvoje uslove ali pokusaj...
neko ce, kako rekoh gore, da osudi ovaj moj stav, mozda i ti, ali ako nastavi sa drogama za tebe je bolje da stavis tacku na sve.
zivot sa ovisnikom je ravan paklu. ti si stub svega, moras da brines o njemu, sebi i eventualno ako se dogodi da imate dijete prije svega o djetetu, da se brines o egzistenciji, da se boris da on prestane sa sranjima, da imas snage da trpis njegove nervoze kad krizira, da te zanemari u svakom mogucem obliku i nacinu, da zivot koliko toliko drzis pod kontrolom i cekas kada ce doci dan da on donese odluku da se lijeci.to je moje iskustvo,mozda nisu sve suovisnice prosle slicne stvai a mozda su prosle i gore.
neko ce mozda pitati pa sat ova hoce, zali se a sjedi uz njega i ne mjenja nista...imam svoje razloge za to a to je vjera u porodicu, zelja za normalnim zivotom... a ljubav u obliku u kojem je ti dozivljavas sada prođe, ali kasnije preraste u nesto za mene mnogo jace.
drzi se i istraj u stavu da mora da se lijeci.ne mora da znaci da ce pristati na tvoje uslove ali pokusaj...
FREEDA..većina nas je prošla kroz isto...kao što ti misliš da će neko da te osudi zbog tvog mišljenja....KO DA TI SUDI?!,.......i ja sam mislila isto-ali ja sam ludača koja uvek veruje u bolje sutra,pa se trudim da sve gledam iz ugla:pametnija sam ,zrelija,više ne može da me folira i laže,jer baš svaku laž znam,voli me,volim ga,imamo klinca...pa ..sve sam već osetila na svojoj koži ..nemam više šta da izgubim-jer više ništa nemam..pokušaću još jednom da zadržim svoju porodicu na okupu(Halid će se smejati)-pa ŠTA MI BOG DA...to su samo varijacije u karakteru..nema tu ništa za osudu..
...I havent moved from the spot where you left me
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help...PINK ~Just like a pilll~
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help...PINK ~Just like a pilll~
Upravo sam se ja to zapitala, mada si baš lijepo napisala kakav je život sa ovisnikom. A sad kad pročitaš ovo što si napisala o svom životu, možeš li vidjeti kakva je porodica u kojoj živiš i koliko normalan (ma šta to značilo) život vodiš, te kako sva ta situacija utječe na tvoje dijete... koliko si ti uporna u insistiranju na liječenju ili ti omogućavaš svom mužu da se drogira?freeda wrote: neko ce mozda pitati pa sat ova hoce, zali se a sjedi uz njega i ne mjenja nista...imam svoje razloge za to a to je vjera u porodicu, zelja za normalnim zivotom...
Ja ti ne želim suditi i govoriti kako da živiš svoj život i molim te, nemoj shvatiti ovaj moj post tako... ja ne znam kroz šta ti prolaziš, to ti najbolje znaš.
ej raja sinoc me je nazvao da mi kaze da je u gradu i da zeli da se vidimo, zove sa nekog meni nepoznatog broja! ja mu rekla onako otresito sta hoces, necemo se vidjeti do zime, jesi me razumio, on kao nesto poceo i ja samo mu kazem, caooooo!
pa koliko smo skupa, prije komune smo bili 4mj zajedno, evo ima skoro 3 mj da se nismo vidjeli. znam da bih trebala da prekinem, nekako mi nesto u meni govori da trebam, a opet ne prekidam. kako ce ici dalje i sta...nemam pojma. mozda ovo mislim, jer se nismo toliko vidjeli, sad sam gledala svoje postove sa pocetka. ja njega zaista volim, a evo kolebam se....
pa koliko smo skupa, prije komune smo bili 4mj zajedno, evo ima skoro 3 mj da se nismo vidjeli. znam da bih trebala da prekinem, nekako mi nesto u meni govori da trebam, a opet ne prekidam. kako ce ici dalje i sta...nemam pojma. mozda ovo mislim, jer se nismo toliko vidjeli, sad sam gledala svoje postove sa pocetka. ja njega zaista volim, a evo kolebam se....
PDT_Love_07
-
STELAMARIS
- Posts: 80
- Joined: Wed May 30, 2007 11:22 am
- Location: Vogosca
Draga Sunrise, pises o oprostaju onima koji su me povrijedili. Da, jesu i to puno i mnogo njih u mom zivotu, oprostila sam ja njima sve, ali sam povrijedjena i nepovjerviljiva prema takvim ljudima a narocito prema muskarcima. Imam pravo biti oprezna, jer ce se opet neko naci da me zezne i iskoristi.sunrise wrote:
Draga Mama Stela
Mislim da vam coka pokusava reci nesto sto nije tako direktno rekla a to je da u zivotu treba oprostiti i tek tad mozemo ici dalje i napredovati a ne biti rob emocija i negative. Ovo mjesto nije da mi raspravljamo o vasoj emotivi i ko vam je sta napravio i ko vas je povrijedio ali kod vas je ocita ta povrijedjenost i bol koju nosite u sbei spram ljudi a posebno muskaraca koja ce zasigurno biti manja pa i nestati kad se oprosti upravo zbog sebe i svog mira i niceg durgog
Ja sam jedna budalasta idiotska blesaca koja ne zna reci NE. Ma to se na mom licu cita, hej, od mog djetinjstva oko mene se vrte ljudi koji samo uzimaju, traze a ne daju nista za uzvrat.
Svakom cu uciniti uslugu, pomoci cim me neko nesto zamoli. Ali kad meni treba neka sitna usluga od takvih mojih 'prijatelja', ne poznaju me, kazu ne mogu mi pomoci ili reknu bilo koji izgovor.
Nije mjesto ovome sto sada kazem na Azrinoj prici, ali sam morala objasniti uzroke svoje ogorcenosti.
Negativnih emocija uglavnom nemam, nemam nikakvih zelja niti ocekivanja od zivota, najvise volim biti sama, onda se najbolje osjecam. I nikad vise niko nece narusiti moj dusevni mir, nikada!
Sto me ne ubi, ucini me jacim!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
-
STELAMARIS
- Posts: 80
- Joined: Wed May 30, 2007 11:22 am
- Location: Vogosca
Freeda,freeda wrote:azraa, koliko ste dugo zajedno? koliko sam shvatila to nije neka dugogodisnja veza.mozda ce neko da osudi ali moje misljenje je da je bolje da prekines sve sada jer je lakse, proci ce, neces zaboraviti ali ces mozda spasiti svoj zivot. ovo sve govorim jer imam licno iskustvo sa ovisnikom. sa njim sam 8 godina, od kako ga znam na drogama je.pusio je travu godinama a ja sam znala i cutala, bila slijepo zaljubljena i gledala to kao neku prolaznu fazu, vjerovala da ce odrasti, sazreti i sam prestati s tim jer nije glup, naprotiv jako je inteligentan...i zajebala sam stvar, snosim dio krivice jer je on sad heroinski ovisnik.prosao je klasican put od "lakih droga" do dopa a ja sam gledala i cutala, nista nisam preduzela da pokusam da ga sprijecim. da sam barem otisla ranije, sada je teze.... imamo dijete.emocije vise nisu bitne, to i odavno noje zanos i osjecaj koji imas kad si sa nekim godinu -dvije, kad si lud za njim , slijep za njegove mane, kada ga uzdizes do zvijezda i u njemu vidis samo pozitivno ili ono sto hoces da vidis....kada mislis da ce se svijet srusiti ako ne bude kraj tebe. ja ne mogu da ga ostavim jer su stvari dobile na tezini prije svega jer imamo dijete i oboje smo odgovorni za njegovu buducnost.
neko ce, kako rekoh gore, da osudi ovaj moj stav, mozda i ti, ali ako nastavi sa drogama za tebe je bolje da stavis tacku na sve.
zivot sa ovisnikom je ravan paklu. ti si stub svega, moras da brines o njemu, sebi i eventualno ako se dogodi da imate dijete prije svega o djetetu, da se brines o egzistenciji, da se boris da on prestane sa sranjima, da imas snage da trpis njegove nervoze kad krizira, da te zanemari u svakom mogucem obliku i nacinu, da zivot koliko toliko drzis pod kontrolom i cekas kada ce doci dan da on donese odluku da se lijeci.to je moje iskustvo,mozda nisu sve suovisnice prosle slicne stvai a mozda su prosle i gore.
neko ce mozda pitati pa sat ova hoce, zali se a sjedi uz njega i ne mjenja nista...imam svoje razloge za to a to je vjera u porodicu, zelja za normalnim zivotom... a ljubav u obliku u kojem je ti dozivljavas sada prođe, ali kasnije preraste u nesto za mene mnogo jace.
drzi se i istraj u stavu da mora da se lijeci.ne mora da znaci da ce pristati na tvoje uslove ali pokusaj...
razumijem te skroz, ovaj tvoj post me dobro uzdrmao. Ne osudjujem tvoje misljenje, sasvim si u pravu narocito sto se tice one pocetne i nekontrolisane zaljubljenosti (citaj opsesije) koja se vidi u svakom Azrinom postu.
Azra,
cula si ovdje mnoga razna misljenja, neka ti se svidjaju jer odobravaju tvoju ljubav i tvoju zrtvu i borbu za tvog momka. Neka ti se sigurno i ne dopadaju jer gledaju na tvoj problem drugacije, ukazuju ti na to da ce pocetna zaljubljenost i euforija vremenom nestati (to i sama znas) i ako se do tada tvoj momak ne izlijeci, tvoj ce zivot biti pakao!
Eto koliko vidim, imam neki utisak da stvari pomalo dolaze na svoje mjesto i da nisam jedina koja hocu da Azri pomognem i savjetujem joj da bude oprezna. Manje vjeruj rijecima i njeznim saputanjima tvoga momka, njegova djela, njegovo ponasanje treba da te uvjere da on zaista zeli da se odrekne gudre.
Pade mi na pamet jedna izvanredna recenica iz zivotopisa sv. Augustina (citala sam ga). Moli se on Bogu (prije je vodio nemoralni zivot) i kaze ovako:
Boze moj, podari mi krepost cistoce, ali ne jos!
Ovo me neodoljivo podsjeca na razmisljanja ovisnika. Cini li se vama tako?
Sto me ne ubi, ucini me jacim!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
sanela,
hvala na komentaru, uopste te ne shvatam krivo...ja iznosim svoje emocije i stavove, za koje vise nisam sigurna da su ispravni. ja mog muza ne podrzavam u drogiranju ali se vrlo cesto pitam da li to radim na indirektan nacin jer ne poduzimam ni jedan radikalan korak kako bi mu stavila do znanja da svemu jednom dođe kraj. pokusala sam da mu objasnim da se sve moze trpjeti do jedne granice ali on ne reaguje, bude tu price i ovog i onog ... ali konkretno ne preduzme nista.onda sam napokon shvatila da je u njemu izbrisana svaka emocija za dijete i mene.cini mi se da se pomirio i sa cinjenicom da bismo ga mogli napustiti ali on i za to ima rjesenje, utapanje tuge u dopu dok ne umre.
ne mogu da nađem nacina da ga privolim na psihijatra, barem na to ako nece komunu.ustvari, isli smo na psihoterapije neko vrijeme ali on kaze kako nema rezultata i tim se stavom brani sada.trenutno se skida, opet, čist je pet dana.ja sam odlučila da pokusamo još jednom ali ako napravi recidiv ponovo postavicu jasne uslove IZOLACIJA I PSIHOTERAPIJA, pa ako hoce ok ako ne onda neka nastavi sam.
i bas da te pitam, da li je ucjena nacin da se narkoman privoli na lijecenje?
mi smo ga ucjenili jednom, i ostao je cist 18 mj ali obzirom da je prestao da se drogira jer je bio ucjenjen mislim da je iz tog razloga napravio recidiv prije 10 mj, koliko traje njegova druga serija drogiranja.to je moje misljenje, mozda nisam u pravu?! volila bih da cujem stavove strucnih lica ili iskustva drugih ljudi.
hvala unaprijed
hvala na komentaru, uopste te ne shvatam krivo...ja iznosim svoje emocije i stavove, za koje vise nisam sigurna da su ispravni. ja mog muza ne podrzavam u drogiranju ali se vrlo cesto pitam da li to radim na indirektan nacin jer ne poduzimam ni jedan radikalan korak kako bi mu stavila do znanja da svemu jednom dođe kraj. pokusala sam da mu objasnim da se sve moze trpjeti do jedne granice ali on ne reaguje, bude tu price i ovog i onog ... ali konkretno ne preduzme nista.onda sam napokon shvatila da je u njemu izbrisana svaka emocija za dijete i mene.cini mi se da se pomirio i sa cinjenicom da bismo ga mogli napustiti ali on i za to ima rjesenje, utapanje tuge u dopu dok ne umre.
ne mogu da nađem nacina da ga privolim na psihijatra, barem na to ako nece komunu.ustvari, isli smo na psihoterapije neko vrijeme ali on kaze kako nema rezultata i tim se stavom brani sada.trenutno se skida, opet, čist je pet dana.ja sam odlučila da pokusamo još jednom ali ako napravi recidiv ponovo postavicu jasne uslove IZOLACIJA I PSIHOTERAPIJA, pa ako hoce ok ako ne onda neka nastavi sam.
i bas da te pitam, da li je ucjena nacin da se narkoman privoli na lijecenje?
mi smo ga ucjenili jednom, i ostao je cist 18 mj ali obzirom da je prestao da se drogira jer je bio ucjenjen mislim da je iz tog razloga napravio recidiv prije 10 mj, koliko traje njegova druga serija drogiranja.to je moje misljenje, mozda nisam u pravu?! volila bih da cujem stavove strucnih lica ili iskustva drugih ljudi.
hvala unaprijed
gotovo je. raskinula sam. sinoc. sinoc mi je slao poruke da ce poludjeti i da ne moze ovako kako sam ja to zamislila, da se vidimo na zimu, ja sam mu rekla da ide ili komunu ili tako. on nije htio da popusti nimalo. ne znam sta je to u njegovoj glavi, sto je tako tvrdoglav? tako me boli to njegovo ponasanje, rekla sam mu da ga volim i da umirem za njim, ali on se nije obazirao. ne znam kako to vi vidite. mislim da bi bilo lakse da ga njegovi roditejli nagovaraju na komunu, jer sama se ne umijem boriti. nisam toliko mocna, evo sinoc sam uvidjela. ne znam sta da radim sa sobom, skapacu od tuge za njim, dodje mi da mu posaljem link ovog foruma, da se malo iscita ovdje sta se desava sa mnom i kako drugi ljudi misle o ovome. sta vi kazete?
Last edited by azraaa on Mon Nov 19, 2007 6:16 pm, edited 1 time in total.
PDT_Love_07
draga azraaa,
tvrdoglav je jer u stvari misli da moze sam a ne moze. ja imam takvog kraj sebe kog vec mjesecima ubjeđujem i ja i njegovi da se ne moze setkati ( vozikati ) po gradu, nositi mob. tel i skidati sa heroina. ne vrijedi. neko mozda moze bez komune, vjerovatno zavisi koliko je osoba motivisana i jaka. to sto ti njemu kazes da raskidas, bez ljutnje, njega ne dotice puno jer nije u situaciji da razmislja trezveno.opet kazem, sve ovo sto pisem je iz licnog iskustva.ja mom dragom kazem " idem i vodim dijete" a on na to "radi sta hoces, ne osuđujem te a sa mnom ce biti sta bude ". trebalo je vrijeme i vrijeme da shvatim da je to šuplja prica. nece mu biti nista ali hvata na emocije jer je to nekada prolazilo. misljenja sam da i tvoj momak radi isto.
nazalost, odbijanje pomoci, komune, psihijatara ja tumacim kao nedostatak zelje da prestane sa drogom.
da sam na tvom mjestu, sa ovim iskustvom, zauzela bih isti stav, ostavi ga na stand by-u dok ne donese odluku.
pozdrav
tvrdoglav je jer u stvari misli da moze sam a ne moze. ja imam takvog kraj sebe kog vec mjesecima ubjeđujem i ja i njegovi da se ne moze setkati ( vozikati ) po gradu, nositi mob. tel i skidati sa heroina. ne vrijedi. neko mozda moze bez komune, vjerovatno zavisi koliko je osoba motivisana i jaka. to sto ti njemu kazes da raskidas, bez ljutnje, njega ne dotice puno jer nije u situaciji da razmislja trezveno.opet kazem, sve ovo sto pisem je iz licnog iskustva.ja mom dragom kazem " idem i vodim dijete" a on na to "radi sta hoces, ne osuđujem te a sa mnom ce biti sta bude ". trebalo je vrijeme i vrijeme da shvatim da je to šuplja prica. nece mu biti nista ali hvata na emocije jer je to nekada prolazilo. misljenja sam da i tvoj momak radi isto.
nazalost, odbijanje pomoci, komune, psihijatara ja tumacim kao nedostatak zelje da prestane sa drogom.
da sam na tvom mjestu, sa ovim iskustvom, zauzela bih isti stav, ostavi ga na stand by-u dok ne donese odluku.
pozdrav