
Nikada nisam mogla nikoga da krivim što sam se veoma rano navukla na iglu....Ko mi jebe mater,sama sam htela,tražila,i dobila to što sam tražila...A imala sam lepo i ispunjeno detinjstvo....Roditelji lekari(poštena i vredna porodica),koji su se trudili uvek da mi priušte barem neke osnovne stvari u vaspitanju deteta.Mene i brata su konstantno vodili u pozorištanca-dečije predstave,priredbe,nedeljom obavezan ručak u restoranu(kako bi se deca naučila kulturi),letovanja...itd...E,onda je krenula inflacija...a sa njom i moj juriš na ulicu...Ne mogu poreći,ulica me je naučila mnogim stvarima,koje su mi i dan danas potrebne u životu,ali ja sam htela JOŠ!Da li je to bila moja nesigurnost,potreba za isticanjem ili hir-ni dan danas ne znam.Možda ima svega pomalo....
Bensedin u šestom,vutru takođe,kokain u osmom ,trodoni i dop na nos u prvom srednje,i sa 15 god(početkom drugog srednje),prvi rokić...
Od tada nisam stala....
Sada imam nepunih 21 god iza sebe,privođenja,hapšenja zbog razbojništva,silovanje,3 lečenja u drajzerovoj,3 puta metadonom,nebrojeno puta održavanje đonovima,i jednom lorien...Tri velike ljubavi zbog kojih mnogo patim(bili smo zajedno u govnima),i jednu pravu prijateljicu...Sada, kada sam streight 2 meseca skoro(jedna od mojih dužih apstinencija),osećam da ovo nije kraj...Bojim se iskreno...
NASTAVIĆE SE....
