Nemam ja sada nekih problema sa alkoholom, niti ga dozivljavam kao neku zamenu za heroin. Jednostavno, jebeno losi dani. Ljudi oko mene koji pate zbog ove uzasne tragedije (a pate vise od mene) pokusavaju da potisnu to pomocu alkohola, a ja sam tu kao podrska. Pijem na silu. Ja sam se jedno vreme (pre 2-4 godine) uzasno opijao, i to su bile nezamislive kolicine. Ako je nekome poznat termin "Zapoj" skontace. Ostalima objasnjenje: Ruski obicaj po kome se ne treznis 3-7 dana, nakon kojih prolazis kroz svojevrsnu duhovnu katarzu. E, pa mi smo baaas cesto pravili "Zapoj". U jednom momentu smo nas petoro (izmedju ostalog i moja pokojna drugarica) zaboli kod mene kuci i za tri-cetiri dana popili 75-80 flasa belog vina, nekoliko flasa crnog, pivo se provlacilo s vremena na vreme, zatim nekoliko flasa stomaklije... Dva dragstora u kraju smo ispraznili! Zadnje noci smo ostali bez kinte. E, onda su moji drugari nasli medicinski alkohol (96 ili 97%) kod mene kuci, koji su izmesali sa sirupom od kajsije i vodom. I... popismo nas cetvoro (drugarica se nije usudila) skoro litar tog cuda (koliko smo i nasli). Koktel smo nazvali "Cerumen sunrise rooster"

. Naravno, zbog boje tog "cuda". E, onda je krenulo zezanje... Oduzeli su nam se udovi. Al' nama je bilo dobro! Posle je dosla moja tadasnja devojka sa mojim "prijateljem" i probala to cudo i odmah se ispovracala. Necu reci sta mi je rekla posle, jer bi me ljudi verovatno banovali zauvek sa ovog foruma. "Prijatelj" mi je dugovao neku kintu, al' smo prebili dug tako sto mi je dao ter dopa i jos neku kintu. Naravno kinta je otisla na spricer, pljuge i pivo, a dop u mene. Posle sam se jednostavno smirio, i vec se i zasitio alkohola. Maltene sam postao ravnodusan prema njemu. Eh... kad bih se i jahanja mrkog konja zasitio... Doci ce valjda i to. Nadam se. Teram sebe da verujem. U svakom slucaju, dobro sam. Hodam na samo dve noge, i to svoje. Creva mi jos ne krce od gladi, vec od nervoze. Kada ujutru ustanem imam kuda da odem - u mastarije. Imam i gromobran, i kisobran, i suncobran, i jaknu... I dusu imam. Samo je suspendovana i plesniva od nerada. Drema u svojoj jazbini, nikada radosna i nikada ocajna. Iz velikog tunela uvlaci se u male tunele. Ni Suncu, niti bilo kakvoj frci se ne odaziva. Sunce i ne postoji kao takvo, vec samo u odnosu na cisto nebo, a njega iznad mog grada odavno nema... Uf, prolupao sam. Lupam gluposti. Aj' kucamo se ljudi...