ok, ajde necu te muciti vise. Ionako su mi ti podaci malo cudni pa niti necu potezati nikakve diskusije na tu temu
hvala zvrky, ne trebas se vise muciti
Трибина о наркоманији
Moderator: sanela
Po prvi put u svojoj istoriji, Pravni fakultet u Beogradu imao je, zahvaljujući organizatorima, čast da ugosti jednog Episkopa SPC, kao i sveštenoslužitelja, jeromonaha Anatolija (Berestova), gosta iz Pravoslavne Rusije.
Dva su osnovna razloga za održavanje tribine udruženja građana Nomokanon i Srpskog Sabora Dveri, na temu narkomanije:
želja da, zahvaljujući ovim izuzetnim gostima, temu o narkomaniji sagledamo na jedan drugačiji i sveobuhvatniji način, kao i želja da naša dva udruženja ovakvom tribinom daju svoj doprinos najavljenoj akciji suzbijanja narkomanije u osnovnim i srednjim školama.
Na samom početku, brojnom auditorijumu obratio se u jednoipočasovnom srčanom obraćanju, ruski jeromonah, koji je lekar sa velikim stažom i iskustvom, bivši glavni neuropatolog Moskve. Do kraja 80-ih, lično nije video ni jednog narkomana. U tadašnjem SSSR-u koji je brojao 300 miliona ljudi, bilo je najviše oko 10 hiljada narkomana.
Najveću ekspanziju narkomanije primetio je u post-sovjetsko doba
Ona je, kao socijalna pojava počela da se razvija u SAD-a 1960.g., uporedo sa legalizacijom satanističke crkve. Neposredno zatim, došlo je do ispoljavanja negativnih posledica, u vidu narkomanije, rok muzike, destruktivnih omladinskih pokreta.
Od kraja 80-ih narkomanija je počela da se razvija i u Rusiji, kada se SSSR uvukao u rat sa Avganistanom, među kojima su prvi narkomanski zavisnici bili vojnici u Sovjetskoj Armiji.
Do avgusta '95. u Moskvi i drugim većim gradovima Rusije, pojavio se narkotik biljnog porekla, marihuana. Ona je tada, kao po komandi, za samo mesec dana, zamenjena heroinom, koji se zloupotrebljavao introvenozno.
Tada je u svetu počela da se razvija infekcija HIV-a.
Uprkos tome, pojavili su se i tzv borci za ''ljudska prava'', koji su se borili isključivo za slobodu drogiranja.
Da je to dozvolila,a na sreću nije, vlada tadašnjeg SSSR-a, zemlja bi izgubila bilo kakvu kontrolu nad širenjem pošasti HIV virusa.
1995.g. u Rusiji otkriven je samo 1091 HIV pozitivan čovek. U SAD-a bilo je preko milion HIV pozitivnih, a u zapadnoj Evropi svake godine 50.000 novoinficiranih.
Danas u Rusiji ima oko 400.000 HIV pozitivnih, dok u SAD-a oko 2 miliona!
SAD-e, iz kojih je sve i poteklo, imale su po ko zna koji put, toliko drskosti, da optuže Rusiju da je opasna po zdravlje planete u smislu razvoja epidemije virusa.
Otac Anatolij za mnogostruko zlo današnjice krivi SAD, iz koje su došle droga, HIV, satanizam, kao i najgora moguća podvala narkomanima koji pokušavaju da se izleče od zavisnosti, tzv ''metadonska'' terapija, koju otac Anatolij smatra pogubnom po duhovno i fizičko zdravlje zavisnika, koji su ionako već duboko oštećeni.
Takođe je optužio destruktivan odnos SAD-a prema Rusiji i Srbiji, pomenuvši nedavno bombardovanje i uništavanje naše zemlje kao i svesnog narušavanja zdravlja njenih žitelja.
On, koji obilazi celu Rusiju, kaže da trenutno od narkotika izgaraju mnogi gradovi ruskog severa i Sibira.
Navodi da je Avganistan glavni proizvođač heroina. Njihovi seljaci su iz ekonomskih razloga, prinuđeni da uzgajaju mak. Ruski seljaci na dalekom Istoku, po narudžbini narko mafije, takođe uzgajaju marihuanu i od konoplje proizvode mnoge droge među kojima je i hašiš.
Dušebrižnički centar u kojem je i otac Anatolij, organizovao je 2004.g., opšterusku akciju, auto trku od Moskve do Vladivostoka, pod nazivom: Rusija protiv narkotika.
Danas u Rusiji postoji specijalna služba za preventivu narkomanije, sa kojom su potpisali sporazum o zajedničkom radu.
On ukazuje na postojanje državnog narko tržišta, koje postoji zahvaljujući sramnoj apotekarskoj trgovini lekovima (''kodeinom'', lekom protiv kašlja i drugih lekova protiv glavobolje).
Kada je legalizovana nova droga ''koaksil'', koji izaziva izuzetno jaku zavisnost, dolazilo je do gangrena, tj velikog broja amputacija ekstremiteta, nepovratnog naglog slepila, ... međutim zahvaljujući konstantnim okršajima sa ruskim Ministarstvom zdravlja, ono je ovih dana ipak povuklo ove strašne droge (''zodijar'', ''tramal'' i ''koaksil'') iz slobodne prodaje, jer su bili suočeni sa tragičnom činjenicom da od toga svakodnevo umire na stotine hiljada mladih ljudi. Prosečni životni vek osobe na ovim drogama, iznosio je od pola do godine dana, dok na heroinu 5-6 godina.
Narkomanija je duhovna bolest, posledica duhovne praznine, pada moralnosti, vakuuma duhovnosti, apostasije (odricanja) od Boga i posthrišćanskog načina života, kao i posthrišćanske kulture. A duša, koja ne podnosi prazninu, puni se duhovnošću surogatskog karaktera.
Ono što je nekada bilo nenormalno, danas je postalo normalno i obratno.
I velikan ruske književnosti, F.I.Dostojevski, govorio je da je bez Boga sve moguće. Ali ne i na korist.
Početkom '90-ih SAD-e su trošile 150 milijardi dolara na razvoj sekti koje su svoje sedište imale u Rusiji. CIA je na podsticaj duhovnog gubilišta ruskog naroda, godišnje trošila 150 miliona dolara.
'94.g. preko Sibira prešao je talas propovednika sumnjive duhovnosti, tj sektaša (njih 200.000 u samo jednoj godini!), sa punim džepovima dolara, a u to vreme u Rusiji bilo je samo 6.500 Pravoslavnih hramova i svega nekoliko hiljada sveštenika.
U najvećoj sibirskoj eparhiji, Toboljsko-tjumenskoj, koja se prostire od Severnog ledenog okeana do granice sa Kazahstanom, bilo je samo 140 (uglavnom veoma siromašnih) sveštenika, koji su se u Sovjetsko doba, odučili i bojali da razgovaraju sa narodom.
Sa druge strane, zapadni propovednici bili su do te mere dobro finansijski potkovani, da su zakupljivali čitave stadione za svoje sektaško misionarenje nad tadašnjim obezboženim narodom koji su pokrštavali u svoju ''veru''.
'98.g. ogroman broj narkomana raznih sekti (koje su usko vezane sa nastajanjem naromanije) koje je trebalo rehabilitovati, počeo je da pristiže u Dušebrižnički centar.
Otac kritikuje ''Program 12 koraka'' kao i ''AA'' – metode lečenja anonimnih alkoholičara, jer su čovekocentrični, favorizuju sebičnost i gordost, Pravoslavnoj duhovnosti poznatim kao najvećim korenima greha, iz kojih bi čovek trebalo da se izbavi a ne da se u njega još dublje zaglibi.
To je Protestantsko-američki program koji ne odgovara Bogomdanoj prirodi čovekove duše.
Na taj način se samo jedno postiže: zavisnost od programa., tj metoda.
Međutim, njihovo iskustvo sa terapijom, baziranoj na usvajanju Pravoslavne duhovnosti i načina života, pokazalo je zadivljujuće i ogromne trenutne rezultate, načinivši od zavisnika, za vrlo kratko vreme (pošto bi prilazili Svetim Tajnama Krštenja, Ispovesti, Pokajanja, Pričešća,...) ljude ozdravljene i spremne da se uhvate u koštac sa životom na jedan zdrav i duhovno osnažen način. Izlazili su iz stanja narkotizacije i postajali stabilne ličnosti, ulazeći u fazu remisije.
Momentalno im se gubila želja za narkoticima, cigaretama i alkoholom, kao dobro poznatim surogatima duhovnosti i ljubavi.
Svaki peti zavisnik, koji je po prvi put u životu došao u Crkvu, posle prve Ispovesti i Pričešća, prestajao je da koristi narkotike!!!
Otac je to pripisao blagodatnoj sili Božijoj, podsetivši nas na reči svetog Apostola Pavla: '' Gde se umnožava greh, tamo je izobilna blagodat Božija'' i na to da je
Gospod Isus Hristos rekao, da On nije došao da spasava pravednike, već grešnike.Podsetivši na to da je prvi čovek koji je ušao u Raj sa Gospodom bio razbojnik, raspet na krstu, koji se u poslednjim trenucima svoga života, ipak pokajao i time zadobio spasenje.
Eto kakva je sila skrivena u Svetoj Tajni krštenja.
Način života većine naše omladine je bezduhovan, nema moralnih zabrana, ni moralnih ciljeva i usled toga deca rano počinju da puše, rano stupaju u seksualne odnose, piju, razvija se agresivnost, surovost, odsustvo želje za učenjem, radom, ona (rano) odlaze u kriminal, drogu, kocku, prostituciju,... dolazi do kočenja psiho-duhovnog razvoja a razvija se zavisno, devijantno ponašanje.
U Rusiji je trenutno ugroženo oko 6 miliona omladinaca ... gubimo omladinu i ako se ovako nastavi, ako mi svi to ne preokrenemo, kroz 15-20 god. U Rusiji neće više imati ko da rađa, da radi, da uči, sve će se svesti na starce.
Otac odgovorno tvrdi da Crkva može mnogo da pomogne u borbi protiv narkomanije.
Njihov centar se uspešno bavi rehabilitacijom narkomana (već je izlečeno njih 4.500), a 85% onih koji su prošli kroz centar, do sada su već izlečeni.
Otac je najveći akcenat stavio na ogromnu i nesagledivu opasnost korišćenja metadonske terapije, koja je došla iz SAD-a, a koja se u celom svetu, pa i kod nas u Srbiji, decenijama koristi u cilju navodnog odvikavanja od zavisnosti i proglasio ju je lažnom terapijom, jer je ''metadon'' samo druga droga, zamena za heroin i slične teške droge, na koju se zavisnik samo prešaltuje sa one sa koje se navodno na ovaj način odvikava.
I tako nikada ne uspe da izađe iz začaranog kruga, nikada ne dođe do njegovog izlečenja i apeluje da učinimo sve da se u Srbiji zabrani ta lažna terapija.
Narkomani na ''metadonu'' vegetiraju kao biljke, usled čega dolazi do velikih psihosomatskih komplikacija, impotencije, a kod žena do prekida menstrualnog ciklusa. Pojedini lekari dobijaju novac sa zapada, u cilju afirmacije ove pogubne terapije.
Sigmund Frojd je takođe svojevremeno predlagao terapiju u kojoj bi se zavisnost sa jedne, prebacivala na zavisnost od druge droge. Tako je i on počeo da konzumira kokain, zbog kojeg je njegov najbliži saradnik i okončao život.
Otac Anatolij odgovorno tvrdi da se narkomanija može pobediti!
Dr Branka Bjelica
Doktorka je stavila akcenat na neophodnost nazivanja stvari svojim pravim imenom, u smislu da se droge ne mogu upotrebljavati već samo zloupotrebljavati. Izrazila je žaljenje zbog čestog osuđivanja medicinskih radnika po ovom pitanju i ispričala nekoliko teških situacija u kojima se i sama našla u svojoj dugogodišnjoj lekarskoj praksi, kao što je slučaj momka koji je na njen sto stavio nekoliko metaka i rekao da ako mu odmah ne prepiše recept za ''trodon'', da će se odmah upucati. Iznevši nekoliko sličnih primera, opisala je težak položaj u kojem se lekari nalaze kada je potrebno doneti brzu i ispravnu odluku.
Iznela je grubu procenu da je u našoj zemlji trenutno oko 300.000 narkomana.
U njihovoj bolnici u Novom Sadu, na današnji dan, nalazi se 1.400 kartona zavisnika. Svake godine pojavi se 250 novih. U njihovoj bolnici godišnje se obavi 50-60 obdukcija nad telima mladih osoba, koje su svoj život okončale drogom. Broj nezaustavljivo raste iz dana u dan.
Ne postoje lake i teške droge, već ona sa kojom se narkomanski život započinje i druga, kojom se isti završava, tvrdi doktorka.
Svake subote u podne, njih nekoliko iz bolnice dolazi u manastir Kovilj (koji je postao stecište narkomana) na molitvu i suštinsku, duhovnu pomoć.
2007.godine, kao deo plana Nacionalne strategije, u našoj zemlji ozakoniće se ova pogubna terapija ''metadonom'' i biće prisutna u procentu od 70% u odnosu na ostale terapije.
Prevencija propadanja mladih ljudi je u osnivanju zdravih porodica.
Bez Crkve, molitvenog i moralnog života, teško da se to može ostvariti.
Lekar leči, Bog ozdravljuje, poruka je dr Bjelice.
Rehabilitacija duše događa se u Crkvama i manastirima. Ljudi treba da se krste, da idu u Crkvu, poručuje ona. I da nikada ne sudimo drugima, da bi nama samima bilo oprošteno.
Na kraju se pred svima naglas pomolila Bogu, rečima:
''Pomozi mi Bože da izdržim teret današnjeg dana
I da ne zaboravim da sve dolazi od Tebe, Oca Svetlosti.''
Gđa Ruža, predsednica Udruženja majki dece zavisnika, (i sama majka zavisnika), imala je takođe šta da poruči brojnom auditorijumu.
Apelovala je na to, iznoseći podatak da 3.5 miliona evra država ove godine treba da potroši na primenu zloglasne ''metadonske terapije'',
da učinimo sve, da se ova odluka vlade nipošto ne usvoji!
Episkop jegarski gdin Porfirije
''Narkomanija je duhovna bolest. Traganje za smislom, punoćom života. Suštinska čovekova potreba za Bogom'', početne su reči su Vladike.
Slava, bogatstvo, zavisnosti, samo su surogati za jedini smisao čovekovog života: Boga.
Vidljivi povodi za oketanje ka narkomaniji su socijalni, materijalni, porodični, politički,...
Alkoholizam potvrđuje čovekovu neutoljivu glad i žeđ za Bogom. Mnogi koji kod njih danas dolaze ne znaju tačan razlog svog dolaska. Suštinska potraga za smislom i stanje suštinske tragedije u kojoj su se našli. Više od 50% zatvorenika su narkomani.
Otvorena je kuća – rehabilitacioni centar, na površini od 1ha zemlje, koji je plaćen 15.000 evra, a druga kuća koja je na duplo većoj površini košta duplo više. Ukazao je na probleme koje stvaraju pojedini ljudi koji žive u okolini.
Tamo se nalazi i jedan zavisnik islamske veroispovesti, jer se trude da ispunjavaju elementarnu Jevanđeljsku ljubav, ne pitajući onoga ko zatraži pomoć ni koje je vere ni koje je nacije.
I po njegovim tvrdnjama, narkomanija je izlečiva duhovna bolest, i ni jedan zavisnik nije i ne sme biti unapred otpisan.
Ako se sa Hristom budemo sjedinjavali, svaka teškoća koju imamo postaće izazov, jer mi smo svi stvoreni za večnu lepotu i radost.
Da otvorimo dveri svoga srca, primenjujući dve osnovne zapovesti o Ljubavi:
Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom, i svom misli svojom, i svom snagom svojom.
Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
(Mat. XXII, 37—40; Mk. XII, 30—31).
''Onaj koji, prošavši kroz pakao narkomanije, uspe da izađe iz toga, nalazi se na putu svetiteljstva'', poručuje Vladika.
Napomenuo je da se nipošto ne obraćamo drugim ''verskim'' lečilištima, jer iza njih stoje sekte, koje prave u čovekovoj duši još veću, nesagledivu štetu.
Misija Crkve je da propoveda žrtvu i Raspeće, kao i Vaskrsenje.
Sa ovim utešnim i radosnim rečima, Episkop Porfirije zaključio je današnju, veoma korisnu i nadamo se, plodotvornu tribinu, koja će ako Bog da, učiniti da u našoj zemlji dođe do obnavljanja duhovnog života i samim tim, naših ličnosti, onakvih kakvim nas je Gospod zamislio, a time i stavranju zdravih ćelija društva, mnogočlanih porodica.
Dva su osnovna razloga za održavanje tribine udruženja građana Nomokanon i Srpskog Sabora Dveri, na temu narkomanije:
želja da, zahvaljujući ovim izuzetnim gostima, temu o narkomaniji sagledamo na jedan drugačiji i sveobuhvatniji način, kao i želja da naša dva udruženja ovakvom tribinom daju svoj doprinos najavljenoj akciji suzbijanja narkomanije u osnovnim i srednjim školama.
Na samom početku, brojnom auditorijumu obratio se u jednoipočasovnom srčanom obraćanju, ruski jeromonah, koji je lekar sa velikim stažom i iskustvom, bivši glavni neuropatolog Moskve. Do kraja 80-ih, lično nije video ni jednog narkomana. U tadašnjem SSSR-u koji je brojao 300 miliona ljudi, bilo je najviše oko 10 hiljada narkomana.
Najveću ekspanziju narkomanije primetio je u post-sovjetsko doba
Ona je, kao socijalna pojava počela da se razvija u SAD-a 1960.g., uporedo sa legalizacijom satanističke crkve. Neposredno zatim, došlo je do ispoljavanja negativnih posledica, u vidu narkomanije, rok muzike, destruktivnih omladinskih pokreta.
Od kraja 80-ih narkomanija je počela da se razvija i u Rusiji, kada se SSSR uvukao u rat sa Avganistanom, među kojima su prvi narkomanski zavisnici bili vojnici u Sovjetskoj Armiji.
Do avgusta '95. u Moskvi i drugim većim gradovima Rusije, pojavio se narkotik biljnog porekla, marihuana. Ona je tada, kao po komandi, za samo mesec dana, zamenjena heroinom, koji se zloupotrebljavao introvenozno.
Tada je u svetu počela da se razvija infekcija HIV-a.
Uprkos tome, pojavili su se i tzv borci za ''ljudska prava'', koji su se borili isključivo za slobodu drogiranja.
Da je to dozvolila,a na sreću nije, vlada tadašnjeg SSSR-a, zemlja bi izgubila bilo kakvu kontrolu nad širenjem pošasti HIV virusa.
1995.g. u Rusiji otkriven je samo 1091 HIV pozitivan čovek. U SAD-a bilo je preko milion HIV pozitivnih, a u zapadnoj Evropi svake godine 50.000 novoinficiranih.
Danas u Rusiji ima oko 400.000 HIV pozitivnih, dok u SAD-a oko 2 miliona!
SAD-e, iz kojih je sve i poteklo, imale su po ko zna koji put, toliko drskosti, da optuže Rusiju da je opasna po zdravlje planete u smislu razvoja epidemije virusa.
Otac Anatolij za mnogostruko zlo današnjice krivi SAD, iz koje su došle droga, HIV, satanizam, kao i najgora moguća podvala narkomanima koji pokušavaju da se izleče od zavisnosti, tzv ''metadonska'' terapija, koju otac Anatolij smatra pogubnom po duhovno i fizičko zdravlje zavisnika, koji su ionako već duboko oštećeni.
Takođe je optužio destruktivan odnos SAD-a prema Rusiji i Srbiji, pomenuvši nedavno bombardovanje i uništavanje naše zemlje kao i svesnog narušavanja zdravlja njenih žitelja.
On, koji obilazi celu Rusiju, kaže da trenutno od narkotika izgaraju mnogi gradovi ruskog severa i Sibira.
Navodi da je Avganistan glavni proizvođač heroina. Njihovi seljaci su iz ekonomskih razloga, prinuđeni da uzgajaju mak. Ruski seljaci na dalekom Istoku, po narudžbini narko mafije, takođe uzgajaju marihuanu i od konoplje proizvode mnoge droge među kojima je i hašiš.
Dušebrižnički centar u kojem je i otac Anatolij, organizovao je 2004.g., opšterusku akciju, auto trku od Moskve do Vladivostoka, pod nazivom: Rusija protiv narkotika.
Danas u Rusiji postoji specijalna služba za preventivu narkomanije, sa kojom su potpisali sporazum o zajedničkom radu.
On ukazuje na postojanje državnog narko tržišta, koje postoji zahvaljujući sramnoj apotekarskoj trgovini lekovima (''kodeinom'', lekom protiv kašlja i drugih lekova protiv glavobolje).
Kada je legalizovana nova droga ''koaksil'', koji izaziva izuzetno jaku zavisnost, dolazilo je do gangrena, tj velikog broja amputacija ekstremiteta, nepovratnog naglog slepila, ... međutim zahvaljujući konstantnim okršajima sa ruskim Ministarstvom zdravlja, ono je ovih dana ipak povuklo ove strašne droge (''zodijar'', ''tramal'' i ''koaksil'') iz slobodne prodaje, jer su bili suočeni sa tragičnom činjenicom da od toga svakodnevo umire na stotine hiljada mladih ljudi. Prosečni životni vek osobe na ovim drogama, iznosio je od pola do godine dana, dok na heroinu 5-6 godina.
Narkomanija je duhovna bolest, posledica duhovne praznine, pada moralnosti, vakuuma duhovnosti, apostasije (odricanja) od Boga i posthrišćanskog načina života, kao i posthrišćanske kulture. A duša, koja ne podnosi prazninu, puni se duhovnošću surogatskog karaktera.
Ono što je nekada bilo nenormalno, danas je postalo normalno i obratno.
I velikan ruske književnosti, F.I.Dostojevski, govorio je da je bez Boga sve moguće. Ali ne i na korist.
Početkom '90-ih SAD-e su trošile 150 milijardi dolara na razvoj sekti koje su svoje sedište imale u Rusiji. CIA je na podsticaj duhovnog gubilišta ruskog naroda, godišnje trošila 150 miliona dolara.
'94.g. preko Sibira prešao je talas propovednika sumnjive duhovnosti, tj sektaša (njih 200.000 u samo jednoj godini!), sa punim džepovima dolara, a u to vreme u Rusiji bilo je samo 6.500 Pravoslavnih hramova i svega nekoliko hiljada sveštenika.
U najvećoj sibirskoj eparhiji, Toboljsko-tjumenskoj, koja se prostire od Severnog ledenog okeana do granice sa Kazahstanom, bilo je samo 140 (uglavnom veoma siromašnih) sveštenika, koji su se u Sovjetsko doba, odučili i bojali da razgovaraju sa narodom.
Sa druge strane, zapadni propovednici bili su do te mere dobro finansijski potkovani, da su zakupljivali čitave stadione za svoje sektaško misionarenje nad tadašnjim obezboženim narodom koji su pokrštavali u svoju ''veru''.
'98.g. ogroman broj narkomana raznih sekti (koje su usko vezane sa nastajanjem naromanije) koje je trebalo rehabilitovati, počeo je da pristiže u Dušebrižnički centar.
Otac kritikuje ''Program 12 koraka'' kao i ''AA'' – metode lečenja anonimnih alkoholičara, jer su čovekocentrični, favorizuju sebičnost i gordost, Pravoslavnoj duhovnosti poznatim kao najvećim korenima greha, iz kojih bi čovek trebalo da se izbavi a ne da se u njega još dublje zaglibi.
To je Protestantsko-američki program koji ne odgovara Bogomdanoj prirodi čovekove duše.
Na taj način se samo jedno postiže: zavisnost od programa., tj metoda.
Međutim, njihovo iskustvo sa terapijom, baziranoj na usvajanju Pravoslavne duhovnosti i načina života, pokazalo je zadivljujuće i ogromne trenutne rezultate, načinivši od zavisnika, za vrlo kratko vreme (pošto bi prilazili Svetim Tajnama Krštenja, Ispovesti, Pokajanja, Pričešća,...) ljude ozdravljene i spremne da se uhvate u koštac sa životom na jedan zdrav i duhovno osnažen način. Izlazili su iz stanja narkotizacije i postajali stabilne ličnosti, ulazeći u fazu remisije.
Momentalno im se gubila želja za narkoticima, cigaretama i alkoholom, kao dobro poznatim surogatima duhovnosti i ljubavi.
Svaki peti zavisnik, koji je po prvi put u životu došao u Crkvu, posle prve Ispovesti i Pričešća, prestajao je da koristi narkotike!!!
Otac je to pripisao blagodatnoj sili Božijoj, podsetivši nas na reči svetog Apostola Pavla: '' Gde se umnožava greh, tamo je izobilna blagodat Božija'' i na to da je
Gospod Isus Hristos rekao, da On nije došao da spasava pravednike, već grešnike.Podsetivši na to da je prvi čovek koji je ušao u Raj sa Gospodom bio razbojnik, raspet na krstu, koji se u poslednjim trenucima svoga života, ipak pokajao i time zadobio spasenje.
Eto kakva je sila skrivena u Svetoj Tajni krštenja.
Način života većine naše omladine je bezduhovan, nema moralnih zabrana, ni moralnih ciljeva i usled toga deca rano počinju da puše, rano stupaju u seksualne odnose, piju, razvija se agresivnost, surovost, odsustvo želje za učenjem, radom, ona (rano) odlaze u kriminal, drogu, kocku, prostituciju,... dolazi do kočenja psiho-duhovnog razvoja a razvija se zavisno, devijantno ponašanje.
U Rusiji je trenutno ugroženo oko 6 miliona omladinaca ... gubimo omladinu i ako se ovako nastavi, ako mi svi to ne preokrenemo, kroz 15-20 god. U Rusiji neće više imati ko da rađa, da radi, da uči, sve će se svesti na starce.
Otac odgovorno tvrdi da Crkva može mnogo da pomogne u borbi protiv narkomanije.
Njihov centar se uspešno bavi rehabilitacijom narkomana (već je izlečeno njih 4.500), a 85% onih koji su prošli kroz centar, do sada su već izlečeni.
Otac je najveći akcenat stavio na ogromnu i nesagledivu opasnost korišćenja metadonske terapije, koja je došla iz SAD-a, a koja se u celom svetu, pa i kod nas u Srbiji, decenijama koristi u cilju navodnog odvikavanja od zavisnosti i proglasio ju je lažnom terapijom, jer je ''metadon'' samo druga droga, zamena za heroin i slične teške droge, na koju se zavisnik samo prešaltuje sa one sa koje se navodno na ovaj način odvikava.
I tako nikada ne uspe da izađe iz začaranog kruga, nikada ne dođe do njegovog izlečenja i apeluje da učinimo sve da se u Srbiji zabrani ta lažna terapija.
Narkomani na ''metadonu'' vegetiraju kao biljke, usled čega dolazi do velikih psihosomatskih komplikacija, impotencije, a kod žena do prekida menstrualnog ciklusa. Pojedini lekari dobijaju novac sa zapada, u cilju afirmacije ove pogubne terapije.
Sigmund Frojd je takođe svojevremeno predlagao terapiju u kojoj bi se zavisnost sa jedne, prebacivala na zavisnost od druge droge. Tako je i on počeo da konzumira kokain, zbog kojeg je njegov najbliži saradnik i okončao život.
Otac Anatolij odgovorno tvrdi da se narkomanija može pobediti!
Dr Branka Bjelica
Doktorka je stavila akcenat na neophodnost nazivanja stvari svojim pravim imenom, u smislu da se droge ne mogu upotrebljavati već samo zloupotrebljavati. Izrazila je žaljenje zbog čestog osuđivanja medicinskih radnika po ovom pitanju i ispričala nekoliko teških situacija u kojima se i sama našla u svojoj dugogodišnjoj lekarskoj praksi, kao što je slučaj momka koji je na njen sto stavio nekoliko metaka i rekao da ako mu odmah ne prepiše recept za ''trodon'', da će se odmah upucati. Iznevši nekoliko sličnih primera, opisala je težak položaj u kojem se lekari nalaze kada je potrebno doneti brzu i ispravnu odluku.
Iznela je grubu procenu da je u našoj zemlji trenutno oko 300.000 narkomana.
U njihovoj bolnici u Novom Sadu, na današnji dan, nalazi se 1.400 kartona zavisnika. Svake godine pojavi se 250 novih. U njihovoj bolnici godišnje se obavi 50-60 obdukcija nad telima mladih osoba, koje su svoj život okončale drogom. Broj nezaustavljivo raste iz dana u dan.
Ne postoje lake i teške droge, već ona sa kojom se narkomanski život započinje i druga, kojom se isti završava, tvrdi doktorka.
Svake subote u podne, njih nekoliko iz bolnice dolazi u manastir Kovilj (koji je postao stecište narkomana) na molitvu i suštinsku, duhovnu pomoć.
2007.godine, kao deo plana Nacionalne strategije, u našoj zemlji ozakoniće se ova pogubna terapija ''metadonom'' i biće prisutna u procentu od 70% u odnosu na ostale terapije.
Prevencija propadanja mladih ljudi je u osnivanju zdravih porodica.
Bez Crkve, molitvenog i moralnog života, teško da se to može ostvariti.
Lekar leči, Bog ozdravljuje, poruka je dr Bjelice.
Rehabilitacija duše događa se u Crkvama i manastirima. Ljudi treba da se krste, da idu u Crkvu, poručuje ona. I da nikada ne sudimo drugima, da bi nama samima bilo oprošteno.
Na kraju se pred svima naglas pomolila Bogu, rečima:
''Pomozi mi Bože da izdržim teret današnjeg dana
I da ne zaboravim da sve dolazi od Tebe, Oca Svetlosti.''
Gđa Ruža, predsednica Udruženja majki dece zavisnika, (i sama majka zavisnika), imala je takođe šta da poruči brojnom auditorijumu.
Apelovala je na to, iznoseći podatak da 3.5 miliona evra država ove godine treba da potroši na primenu zloglasne ''metadonske terapije'',
da učinimo sve, da se ova odluka vlade nipošto ne usvoji!
Episkop jegarski gdin Porfirije
''Narkomanija je duhovna bolest. Traganje za smislom, punoćom života. Suštinska čovekova potreba za Bogom'', početne su reči su Vladike.
Slava, bogatstvo, zavisnosti, samo su surogati za jedini smisao čovekovog života: Boga.
Vidljivi povodi za oketanje ka narkomaniji su socijalni, materijalni, porodični, politički,...
Alkoholizam potvrđuje čovekovu neutoljivu glad i žeđ za Bogom. Mnogi koji kod njih danas dolaze ne znaju tačan razlog svog dolaska. Suštinska potraga za smislom i stanje suštinske tragedije u kojoj su se našli. Više od 50% zatvorenika su narkomani.
Otvorena je kuća – rehabilitacioni centar, na površini od 1ha zemlje, koji je plaćen 15.000 evra, a druga kuća koja je na duplo većoj površini košta duplo više. Ukazao je na probleme koje stvaraju pojedini ljudi koji žive u okolini.
Tamo se nalazi i jedan zavisnik islamske veroispovesti, jer se trude da ispunjavaju elementarnu Jevanđeljsku ljubav, ne pitajući onoga ko zatraži pomoć ni koje je vere ni koje je nacije.
I po njegovim tvrdnjama, narkomanija je izlečiva duhovna bolest, i ni jedan zavisnik nije i ne sme biti unapred otpisan.
Ako se sa Hristom budemo sjedinjavali, svaka teškoća koju imamo postaće izazov, jer mi smo svi stvoreni za večnu lepotu i radost.
Da otvorimo dveri svoga srca, primenjujući dve osnovne zapovesti o Ljubavi:
Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom, i svom misli svojom, i svom snagom svojom.
Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
(Mat. XXII, 37—40; Mk. XII, 30—31).
''Onaj koji, prošavši kroz pakao narkomanije, uspe da izađe iz toga, nalazi se na putu svetiteljstva'', poručuje Vladika.
Napomenuo je da se nipošto ne obraćamo drugim ''verskim'' lečilištima, jer iza njih stoje sekte, koje prave u čovekovoj duši još veću, nesagledivu štetu.
Misija Crkve je da propoveda žrtvu i Raspeće, kao i Vaskrsenje.
Sa ovim utešnim i radosnim rečima, Episkop Porfirije zaključio je današnju, veoma korisnu i nadamo se, plodotvornu tribinu, koja će ako Bog da, učiniti da u našoj zemlji dođe do obnavljanja duhovnog života i samim tim, naših ličnosti, onakvih kakvim nas je Gospod zamislio, a time i stavranju zdravih ćelija društva, mnogočlanih porodica.