A gdje je kraj???

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Post Reply
mary
Posts: 1
Joined: Tue Aug 15, 2006 3:04 pm
Location: Hrvatska

A gdje je kraj???

Post by mary »

Pozdrav!!
Nakon nekoliko tjedana koliko čitam forum, tražim odgovore na neka pitanja odlučila sam progovoriti. Nisam ovisnica, al suovisnica jesam. POnekad se i osjećam kao ovisnica pokušavajući ući u glavu nekom tko je meni jako drag, a i ja sam bila njemu prije ovog pakla. Danas više nisam u ništa sigurna. Odlučila sam ispričati njegovu priču tražći od vas pomoć bilo kakvu jer lječnici ne da odmogli, ali nisu ni pomogli. Sve je počelo prij nekoh osam mjeseci sa "eksperimentiranjem" kako on to voli nazvati njega i njegovog najboljeg prijatelja. Prvo samo tu i tamo pa svaki vikend, pa samo par dana u tjednu, pa svaki dan kako to obično biva kao što i svi ovdje to znate. Ljudi oko njega i mene naravno jer radi se o mom dečku počeli su primječivati da se nešto sa njim događa. Uopće nije izlazio, udaljavao se od svih prijatelja, po čemu su oni shvatili o čemu se radi,a ja eto dal glupa, sad znam da sam bila, ne vjerujući da mi se to događa nisam mogla vjerovati u takvo nešto. Da je moj dečko na dopu. Ma ne kolko smo se samo smijali njegovim "prijatljima" koji su svakodnevno na speedu, koki, trava im je drugo ime, kako si uništavaju život, jer je on prestao i pušitit na moju veliku sreću. Ili nesreću ne znam ni sama dan danas. No kad je napokon priznao da je na dopu i nakon pokajanja(hahah) riječi da je shvatio da ne želi takav život, da ponovno želi biti sretan i bez kemije u sebi odlučili smo tražiti pomoć lječnika. Krenuli smo jednom tjedno na terapije kod psihijatra i na sastanke bivših ovisnika. Lječnici su zaključili sa se on skinuo da mu ne trebaju tablete jer je bio negativan nekoliko tjedana i kod njih i na buf testovima koje mu j davala njegova mama. Bivši ovisnici su mu rekli da ni nije pravi junke ako se nije ubo. Da je njemu dosta sada reći ne i to je sve. Da je lako. No to nije bio slučaj ponovno je počeo. Nisam napisala ali radio je u obiteljskoj firmi tako da je imao priliku manipulirati na sve moguće načine sa novcem, a šta sve nije činio za tu jebenu drogu. Nakon tog prvog puta rekao je da mu je posao jako stresan da mu je to bio način da izbjegne stres (koji apsurd), I nakon tog Puta od lječnika našao je drugi posao i izdržao samo tjedan dana. Vrati se doma tražio još jednu šansu i dobio je, ali opet zajebo. Sad nije krao sam od sebe, nego je posudio silne novce na sve strane i opet smo na nuli. Evo baš prije dva tjedna zatvorili smo ga u kuću i odlučili poslat na lječenje, no opet ali. Za komunu duge procedure, u Zagreb smo išli i tamo su zaključili da nije za bolnicu i dali mu subutex u slučaju krize. Međutim uzeo ga je samo jednom jer je krizu prošao bez tableta, kako sam već napisala. I sad pitanje je jednostavno što dalje?????
User avatar
katarinadimedici
Posts: 430
Joined: Sat Apr 16, 2005 3:25 am

Post by katarinadimedici »

Šta dalje? Pa on je na samom početku! Sada je odlučujući momenat da li će prestati zauvek ili će tek postati narkoman! Teško je to kad neko tek počinje da se zaljubljuje u dop, tad to radi sa najviše strasti kao sa ljubavnicom-kom! Moraš igrati na njegove slabosti i stalno mu kljucati nad glavom! Nek ti je sa srećom!
Post Reply