moje malo iskustvo

[neutron]

pozdrav,

U mom slucaju se, naime, radi o kratkom iskustvu, ali ga zelim podijeliti s vama s ciljem da vam naznacim kako je nekad lako reci NE.

Alkohol: Sa 15 godina sam popio prvo pivo. Ubrzo sam poceo eksperimentirati koliko cega mogu popiti i dosao do zakljucka da mi tijelo poslije odredjene kolicine, nebitno kojeg alkoholnog pica, ako ga brzo i velikim kolicinama konzumiram - primjenjuje svoj odbrambeni mehanizam (muka, povracanje, nedostatak apetita itd.) Kad mi je to postalo jasno, odlucio sam se da pijem samo kada nesto slavim i da pijem u granicama, po mogucnosti sto manje. Danas sam takav da su mi sva pica osim piva omrzla.

Cigarete: Sa 17 godina sam uvukao prvi dim. Ubrzo sam se gledao kako svakih par dana odem do trafike i kupim si novu kutiju. Tada mi je kutija mogla biti najmanje tri dana. Kad sam primijetio da vec godinu dana pusim, odlucio sam se ispovijediti roditeljima. Za pocetak sam probao sa starom i nije prihvatila (oduzimanje dzeparca, svadje itd.). Prosle sedmice, nakon dvije godine pravljenja da ne zna niko, a svi su znali - dopustili su mi tako sto mi vise nista ne govore niti nema kazni.

Probao sam prestati, sto je i lako nekome ko tek pocne. Medjutim, nakon dvije godine pusenja (danas mi bude drago, ako mi kutija traje dan), ono "SUTRA CU PRESTATI" se pretvorilo u "MA PRESTAT CU NEKAD...KAD MI POCNE SMETATI". Zalosno...

Trava: Oduvijek sam zelio probati travu, i kad kazem probati, mislim na "jednom, kad budem imao priliku, pusicu travu i poslije toga ne vise", jer jednom se PROBA.

Kada smo bili u Banja Luki na jednu noc, trebala nam je jedna zenska nabaviti travu. Tada sam rekao, probacu. Medjutim, ispostavilo se da to nije bila trava, nego neka bezvezna biljka - kamilica, majcina dusica - nebitno

Probao sam travu prosle godine, dok sam bio u Zagrebu ispred kluba "Mochvara". Dvije zenske i ja, smo ispusili tri jointa, i znao sam da je to trava, jer taj se "miris" prepoznaje. Ipak me cudi zasto me nije "dobrila pukla" tada. Rekao sam sebi, nije to sto sam ocekivao i koliko su napricali drugi za travu, ali sam probao i necu vise.

Nikad vise nisam pomislio na travu. Sto se tice ostalih DROGA, namjerno ne hodam tamo gdje me moze takvo nesto zahvatiti, a uostalom - od svoje 12. godine uporno govorim tome "NIKAD!".

Bez obzira na to, bojim se da nesto pukne u meni i da mi se odjednom stvori zelja da probam nesto drugo i zato bjezim od toga.

Nadam se da ce ostati tako do kraja mog zivota, jer ne zelim sebe gledati onakvog kakav je Leonardo di Caprio u onom filmu...zaboravih mu naziv.

---------------

da zakljucim, velika je istina da ces se ti poceti drogirati samo ako TI to zazelis. Ne moze te niko natjerati na to, niti ti moze zabraniti. Zato se informiraj o tome, i nemoj nikad misliti da dovoljno znas o tome.

---------------

pozdrav,
neutron

[hermiona]

Ovo je potpuna istina. Celo svoje tinejdzersko doba i mladost provela sam okruzena drogama i u drustvu gde se svi necim rade. Bilo mi je sve dostupno, pa opet nista sem vutre nisam probala, i to sam radila ponekad, kad su zurke ili neko extra zezanje.
Ne mogu da kazem da me nije interesovalo, kopkalo kako izgleda kad se uradis ovim ili onim, ali... Jednostavno, nikad nisam probala, a ne bih znala da kazem zasto.
U stvari, grozno su mi izgledali likovi koji stondiraju, i sad se gadim toga, ne znam kako taj prizor moze nekoga da privuce da radi dop. Izgledaju jadno i bespomocno.
Ja licno smatram da je problem narkomana u sklopu licnosti, tzv.adiktivni karakter. Zato je kod njih potpuno izlecenje moguce samo ako se "navuku" na nesto drugo, pa zavrsavaju ko alkoholicari, tabletomani, clanovi sekti, ili se u najboljem slucaju zaljube i navuku na nekog, pa batale sve ostalo i vremenom pocnu da zive kao sav normalan svet, tj. utope se u sivilo i monotoniju svakodnevnice sa ponekim svetlim trenucima, jer je to, nazalost, normalan i stabilan zivot, ne postoji nista izmedju.
I ma koliko tesko bilo, ako zele normalno da zive, moraju da biraju taj "dosadan porodicni zivot", sve ostalo... Ne postoji povremeno zezanje, jer se uvek zavrsi isto.

[neutron]

Sjetih se jos jednog iskustva, ali ne i licnog:

Nastupala (svirala) je neka talijanska grupa mladih ljudi u nasem gradicu. Posjetila ih je manjina mini-rockera naseg grada. Medju smo bili moj najprijatelj M., koji je gay. Poslije koncerta sjedili smo na pivi. Par mjesta od nas je sjedio lik, koga zovu Nazi - citaj "Naci" (nekad pretukao jevreja, jer mu je rekao nesto lose za starog, koji je poginuo u ratu). Nazi je narkoman. Poznat je u nasem gradu kao takav. Ja sam ga znao iz vidjenja i par puta sam ga pozdravio (budi sa svakim dobar u tako malo gradu, gdje svako zna svakog).

Sjedio je za stolom i nesto radio. Nesto radio, jer nisam mogao vidjeti to nesto bez naocara, a bilo slabo osvijetljeno. M. je primjetio da ga ja posmatram i rekao mi "Ne gledaj tamo.". No, ja sam ustao i rekao "Sad cu doc, odoh nesto vidjet, ne brini se.". Otisao sam do Nazija i sjeo pored njega sa svojom pivom. Sjeo sam i posmatrao iz bliza sta on radi. Smrkao je. U tom trenutku nisam mislio nista, vec jednostavno sjeo da vidim sta radi.

Da vam opisem taj prizor, taj jad, to iskustvo kada nekoga posmatras sa strane, ko smrka.

Pitao me za pivu i dao sam mu da se napije - znao sam da meni ne moze nista biti ako se napijem poslije njega opet iz iste flase, jer je smrkao - nije droga mogla doci do mene ako se on napije iz moje flase. Nakon sto je popio nesto malo piva, krenula je njegova zivotna prica. Ja sam sutio i slusao ga.

Oci su mu bile krvave, svakih par sekundi je usmrcivao (vjerovatno poslije smrkanja curi nos). Jezik mu se ispreplitao i svaka treca recenica nije imala smisla. Ali sam ga slusao i posmatrao njegovo ponasanje. Covjek koji je upravo smrknuo taj prah, pricao mi je kako je vec par mjeseci cist. I da ponekad uzme nesto. Ali samo travu i to sranje. Zalio sam ga. Zalio sam ga, jer me je poceo idolizirati, tj. govorio mi kako me cijeni sto sam sjeo pored njega i sto sam mu dao pive i kako je on mene vec ranije primijetio i vidio prijatelja u meni.

Ja sam se najezio, pomislio sam - uf, kako ga se sad rijesit? -. Skontali smo da mu dobro poznajem bivsu curu, pa mi je rekao da je pozdravim od njega kad je slijedeci put sretnem (sto sam kasnije i uradio, ali njena reakcija je bila - Uh, ON me pozdravio? Ma nek se goni u p. m. -).

Nakon tog dogadjaja sam "pobjegao" u Sarajevo studirati. Hvala Bogu, pa nemam vise kontakta sa Nazijom...jer ne podnosim da me takve osobe vole i zele kao prijatelja. Ja nisam za ta sranja.

Doticni gay-prijatelj, M., se preselio u medjuvremenu u Sarajevo. Eno ga, idem s njim svaka dva mjeseca na kafu. Prica mi kako ima frajera iz Zagreba. Sto mi je drago, nasao je sebi momka. Medjutim, kada mi je spomenuo da vec odavno na dernecima, pored toga sto uvijek puse travu, uzme koji speed, ecstasy, da je nekad cak i probao LSD. I sve to sto radi, veli, da mu nije krivo zbog toga. Ja sam mu rekao "Nisam ocekivao od tebe, kao takve inteligentne, ambiciozne i samouvjerene osobe, da ces probati takva sranja, a kamo li konzumirati. Ja tebe ne mogu vise cjeniti onakvim, kakav si bio prije. Ostavi to". On: "Ma uzimam ja to samo kad je ovako neki dernek. A i kako je seks bolji kad uzmes malo XXXX-a (ne znam sta je rekao).". Rekoh mu: "Dobro, sve to ja znam ili bar sebi mogu zamisliti, ali moze i bez toga.". Ostali smo na tome, vise ga i ne pitam za to, jer znam da to jos uvijek radi. Nije on ovisnik, znam ga dovoljno da mogu to reci za njega, ali znam opet da svako ko tako pocne, moze biti potencijalni ovisnik - postati ovisnik.

---------------------

Iz mog teksta se mogu slijedeci zakljucci izvuci:
- Konzument droge (narkoman) je osoba vrijedna zalosti. Ne mozes joj pomoci, iako to zelis, jer to zavisi samo od nje.
- To sto tvoj prijatelj/prijateljica pocinje to sranje, to mora u tebi stvoriti inat i princip "e ako ces ti, onda ja upravo NECU!".
- Jednom se proba, sve drugo je ovisnost!

---------------------

Ja ne znam, kako je biti narkoman. Ali znam da svakog narkomana prati perio u zivotu u kome ce uciniti jednu od slijedecih stvari: ukrasti, ubiti, slagati, posuditi - a ne vratiti, izolirati se, ograniciti si drustvo na narkomane, psihokriza, beskonacna petlja prestajem-uzimam.

Nemojte se tjesiti da ste jaki, gledajte realno. Droga nije vise ono sto je nekad bila - danas je ona jaca od tebe. Ti ju mozes samo nadjacati na dva nacina:
- ako uopce ne zapocnes s tim GOVNETOM
- uz tudju pomoc, i to pravu i pouzdanu pomoc

Ako si vec zapoceo s tim, vjerovatno da ces se sâm skinuti sa toga je - lupam - je 5%.


Ljutite se na mene zbog ovog posta, ako hocete, meni ce to samo znaciti da ste ga procitali do kraja.

pozdrav,
neutron

[zvrky]

Droga nije vise ono sto je nekad bila - danas je ona jaca od tebe.

Droga je droga pre ili sada isti djavo,i pre je bila jaca od nas kao i sad tako da to nema veze nikakve,jedino sto mozda ima razlike u kvalitetu .....jesu bila malo drugacija vremena ali sto se tice jacine i tih gluposti apsolutno je isto pre i sad....

[neutron]

Posmatra previse bukvalno tu recenicu:

preformuliracu je: droga vise nije ono, za sta mislimo da jest, danas je ona jaca tebe.

Prije su se drogirali samo Hippiji i poslovne guzonje, danas je ona dostupna svima i skoro svugdje.

Razmijes sad sta sam mislio tom recenicom...

[Luna]

hmmm. dvije totalno razlicite misli. mislish-prije nije bila toliko(svima) dostupna a danas vlada svijetom....
mada nije ni to istina. josh u ranim 1900-tim morfij je harao svijetom...pa opijum...pa kokain...
droga je tu s nama vec duuugoo. samo sto recenica u kojoj kazes danas je ona jaca od tebe-ima istine. za nas narkomane...tj. to zapravo i jeste ovisnot. bas to...
no vecina nas je uspjela pobjediti.
poz