sjećanje na sreću u tami nepostojanja

ja_sam_NiNa · Post by **ja_sam_NiNa** » Tue May 02, 2006 9:34 pm

pocela sam da mijenjam trudnicu koja je otisla pa sam preuzela posao project managera, malo se primirila dok nisam usla u fazon, i nastavlila se zajebavati….u smislu da sam imala semu, imala sam tad momka koji je uvijek imao koksa, ja sam povremeno vukla, cesto sam svjesno odlagala put kojim sam neizbjezno krenula. Svacim sam se radila, od horsa sam bjezala odlucno…jos sam u predvorju Pakla…

posao mi je jos uvijek ulijevao sigurnost, da cu moci da izdrzim tempo, moji nisu nista kontali, sve je bilo okay, ja sam glumila nevidjeno, nevjerojatno….Pravila sam pauze, za vrijeme kojih sam ucila, jer je ono sto sam upisala bilo moja zelja i svidjalo mi se….s faksom je bilo od pocetka aljakvo, povuci-potegni, naravno…..povremeno sam isla na faks, sredjena, cisto da ne zaboravim gdje se ulazi u studentsku sluzbu, ali moj entuzijazam je opadao (za ucenjem) a rastao onaj vezan za gudru i sav taj zivot. Veliki je poblem nekome ko naravno nije nikada bio uvucen i navucen objasniti da to nije praznoca i neznanje, nesvijest, to je za mene bio najstvarnija stvarnost od svih… Tada sam jos uvijek, s jednim prekidom od pola godine i teske psihicke krize, bila na kokainu. Na poslu sam imala kolegu koji je bio navucen na hors, i vidjla asam ga kako kljuca cesto, pokusavala da ga pokrivam na satsncima, a kulminacija je bila kad smo bili u Banjaluci na sluzb.putu, on se sredio nevidjeno, spuco se u 16, ja ne znam sta da radim, ne znam seme, ne uzimam od svakoga…Kad smo se vratili, on je uskoro dobio otkaz jer su svi skuzili. J
a sam radila sama u uredu, sto mi je omogucavalo da se malo opustim, mislim, da kuliram i smisljam seme za noc. Pravila sam prekide, misleci da sam sposobna i u kontroli nad koksom, psihicke krize su me snazno pucale…ne fizicke koliko psiha….ali nisam vise imala kesha kao nekad i pocela sam da razmisljam da sve napustim….da pokusam da se unormalim, jer sam mislila da je to jednostavno stvar trenutka i odluke da se zakoraci na normalnu stranu, u svijet ljudi koji su se zabavljali benignijim zabavama i dosadjivali u punim kaficima zvjerajuci okolo trazeci teme za trac na sutrasnjoj kafi po “spici” u gradu......nije islo, od njih sam imala napade panike, paranoje i straha...........nagori trip od svih su ti prazni zombiji (tada sam tako mislila, a mogu misliti kako sam ja tek njima izgledala)...

ja_sam_NiNa · Post by **ja_sam_NiNa** » Tue May 02, 2006 10:20 pm

Buduci da ne mogu da povezem sve dogadjaje, ima crnih rupa dosta, pokusacu da se orjentiram na neke dogadjaje….

….2001. godina, zivot centrifuga, hardest time, sve se raspada i privlaci istovremeno, ja pokusavam da se ispalim negdje, kod momka s kojim sam kratko bila u vezi a koji je otisao da zivi (kod sestre)u italiju, ali se vracam, sjebana, zarobljena u svom mraku, sputana, zbunjena….on me zove da zivim tamo, ja ovdje imala zivot koji je jos uvijek bio moguc i podnosljiv…
od sebe se ne moze pobjeci, to znam sada, a cijenu te greske u razmisljanju platila sam tako sto sam razorila jos jednu jednu vezu, povrijedila njega, sebe osudila na kajanje i pokusaj nadomjestanja zivota izlascima nocu, u iskrivljenoj stvarnosti, s ljudima koji su zapravo uzivali gledajuci me kako tonem, jer su oni odavno na dnu, pa se nasladjuju gledajuci moj usporeni pad….
Moj najbolji prijatelj iz Beograda, Srdjan je bio navucen na dop kad smo se upoznali, i on je zivio kod mene jedno vrijeme u SA, da se skloni od dilera koji ga je proganjao, i da skonta mozda odvikavanje kod mene.
Tada jos nisam imala semu za hors, jer sam imala paranoju od toga, kao “ako uzmem dop, to je to, that’s it”, kao to nisam ja, nisma ja sljam itd. Ali, druzila sam se sa srdjanom koji je vjerojatno, najlucidniji covjek kojeg sam ikad upoznala, interesantan, opasan u smislu da je jako sugestivan (u odnosu prema meni)…iskusan, u tom svijetu duze vrijeme, zivot po kojem bi se moglo 7 filmova da snimi…..
Mene je volio jako. I ja sam voljela njega, i pokusavala da skuzim u cemu je trik, mojima je bilo sumnjivo to sto je on dva mjeseca kod mene, nista ne radi, ko je on, otkud tu…pritisak, sumnje…

Tada sam se upoznala sa Sotonom. Nakon jednog uzasnog raspada jedne obecavajuce ljubavne price, totalno sam se raspala..Srdjan nije naravno mogao da mi pomogne, jer je u drugoj dimenziji, vratio s eu Beograd da pokusa da izzmiri dugove, pa da se ponovo vrati kod mene..U njegovom odsustvu ja u losem tripu. Paranoje, partiji, techno. Posao sve kasnije dolazim..uzimam godisnji u sred sedmice, jer me tako pere E od prosle noci da ne znam za sebe, flashevi na seminaru…ahhhh kad se sjetim..I tako uzmem malo tramala.
Srdjana nema, on mi je kao sigurnost, sigurnost koju sam uzalud svugdje trazila osim na jedinom mjestu gdje je uopce ima.-u sebi.. Ali tada mi je srdajn trebao.
Kad se vratio, rekao mi je da ne zeli da se ja navucem, kao nesto objasnjavao sta je to, ja ne cujem ni rijeci, zelja se polako uspinje,raste, budi se.
Gotovo.
Samo jednu lajn da povucem. da zakoracim….I zakoracila.

zvrky · Post by **zvrky** » Wed May 03, 2006 3:27 pm

Nina dobrodosla !

Vlado_M · Post by **Vlado_M** » Sat May 06, 2006 8:02 pm

Posebno pozdravljam Vladu_M, njegova razmisljanja su mi najbliza

To ti bas i nije za pohvalu

. Jebes moja razmisljanja... Otpozdravljam.

Nego, 126 dana je mnogo vremena. Volio bih da pises malo o tome... Citam redovno ove price na ispovjestima, svi se lijepo zalete i detaljno obrade sredjivanja i to, ali zaverglaju kad dodju do najbitnijih stvari. Zatim se negdje izgube ili sta vec...

Pa eto.

(Znam da nije lako poceti. Drago mi je sto si se odlucila na to.)

manson · Post by **manson** » Sun May 07, 2006 12:19 pm

Onaj,Nina,da li zelis da dodjes na A.N. sastanak u Sarajevu?

ja_sam_NiNa · Post by **ja_sam_NiNa** » Sun May 07, 2006 11:27 pm

Vlado_M wrote:
Posebno pozdravljam Vladu_M, njegova razmisljanja su mi najbliza

Nego, 126 dana je mnogo vremena. Volio bih da pises malo o tome... Citam redovno ove price na ispovjestima, svi se lijepo zalete i detaljno obrade sredjivanja i to, ali zaverglaju kad dodju do najbitnijih stvari. Zatim se negdje izgube ili sta vec...

Pa eto.

(Znam da nije lako poceti. Drago mi je sto si se odlucila na to.)

Dadada Vlado, naravno, ovo vrijeme koje sam cista je najvaznije zapravo....

...Nakon sto sam donijela odluku da se skinem, konacno (nadam se), pomogao mi je mamin prijatelj psihijatar , dao subutex i tako...nalozio me da nakon kratkog perioda uzimannja, predjem sama put.
E sad, civjek se posvetio potpuno da meni pomogne i tako…..I stalno mi je jacao volju, tako da sam skapirala da sam zapravo jedina koja moze da mi pomogne.
Bila sam potpuno sama, naravno, izbjegavala staro drustvo, od srdjana sam se nekako oprostila, iako on nije pristajao na to, sve je bilo horror, i to skidanje, i moja svijest.
Besmisao. Praznina.
Nostalgija za osjećajem kojeg zapravo nisam prozivila na dopu. Kao da sam se sjecala necega cega nije ni bilo. Period ponosa smjenjivao se periodima krajnjeg ocajanja, i odjednom kao da sam se prestala sjecati ponizenja, bola i cemera koji mi je potreba za dopom ranije donosila, odnosno sve kroz sta sam prolazila kao narkoman, a sjecala sam se osjecaja kojeg sam imala u pocetku uzimanja horsa. I tako je hors “played tricks with my mind”, znala sam i za to, jer sam u tom periodu provodila dobar dio vremena sa prijateljem koji se davno skunuo, i s kojim naravno nisam imala kontakta dok sam se sredjivala.
On mi je puno pomagao,a li sam nastojala da se nekako sredim bez ikoga, jer je to sigurnije. Sad ovako zvuci savrseno, pobjednicki, ali je sve samo ne to. pokusavam da zivim nekako, krpim se, hodam i "smejem se a plakala bih". Nedostaju mi neki ljudi, novi me smaraju, par drugova oko mene..ne znaju niti sedminu onoga kroz sta sam kao ovisnik prolazila....ali barem je neko tu. O ljubavi ne mogu ni da mislim, posebno me nervira sto lako zavrsavam pricu koja nije ni pocela, svaciji pokusaj da mi se malo priblizi ja dozivljavam kao nepotrebno uznemiravanje...Zapravo sve ide kao brzo, a mene smara, jer ti momci ne slute...a ja nemam ozbilljniju namjeru da im se nesto objasnjavam....tako da sam sad u nekom vakuumu..
Komunu ne volim, tamo ne bih isla, ovako ide, ali do kadda..buduci da je sve "state of mind" ja se totalno zaledim kad pomislim da sam jako blizu svemu..da nisam odmakla, i da me malo toga drzi zapravo.
To je istina. sve ostalo je nada, iscekivanje necega, ali ja dok se ne sredim potpuno, i dok potpuno svjesno ne zakoracim u normalan zivot, ja zapravo balansiram na tankoj zici, dok se ponor produbljuje. jer nista ne stagnira....samo imam privid stagnacije, a cim ne napredujem, automatski nazadujem...fizika...
napredak je, neko ce reci, samim tim sto sam cista par mjeseci...i bit ce u pravu. Ali....?

Fanatik · Post by **Fanatik** » Mon May 08, 2006 9:27 am

Zdravo Nina, jedan veliiikkkiii pozdrav od Omara. Kako si ?, jesil dobro?, sta ima?.
Nemoj se sekirati i gledati u prošlost, ja često to radim ( mislim na juče umjesto na sutra).Znam koliko boli i ne mogu reci nista sto bi objasnilo tvoje osječaje, žao mi je svakoga a pogotovo mene.Šta češ ,valjda tako mora da bude.Čuvaj se

sunrise · Post by **sunrise** » Mon May 08, 2006 2:46 pm

Nina sto ne poslusas Mansona i odes na AN sastanke u Sarajevu? Oko tebe ce biti ljudi koji te razumiju, koji su prosli isto, koji ce te posavjetovati, pomoci, uputiti a sigurno ces i naci nove prijatelje? Smatram da je to idealno rjesenje za tvoje trenutno stanje.
Jel radis i dalje ili kako provodis dane?

ja_sam_NiNa · Post by **ja_sam_NiNa** » Mon May 08, 2006 9:31 pm

@Manson: Hvala na prijedlogu, razmislicu....thanks anyway

@sunrise: da, mislim da bi mi to moglo pomoci, iako se trudim da sto manje mislim, zato mi i jeste tesko pisati, a posebno imam osjecaj kad bih otisla na sastanak AN i vidjela sve te ljude, koji su stvarni, kao i ja, da bi mi se sve vratilo, a nisam sigurna da mogu da podnesem sad bas sjecanje na to kroz sta sam sve prosla.

Sunrise, u principu mi je svaki dan razlicit, imam periode kada sam puna entuzijazma, ali se definitivno osjecam snaznijom u nekim relacijama koje su me ranije frustrirale, manje se smaram sitnicama i tako...

entuzijazam u naletima...smjenjuje se sa trenucima u kojima nisam sigurna je li laz ovo sada, ili je laz prosla...

inace, radim, od prije 2 mjeseca, ovaj posao na kojem sam sada mi omogucuje da sam u svakodnevnom kontaktu sa "normalnim" ljduima, od kojih su mi se neki "opasno" priblizili i zapravo su dragi jer su dobronamjerni, dok druge kuliram. Ali ih ima brate bolesnijih od mene, sa tako nenormalnom psihom da emituju toliku kolicinu negativne energije koja bi se valjda mogla negdje i iskoristiti (zagrijavanje npr).

najveci mi je problem sto ne mogu da zaboravim...ahhh...nikako nimalo ni na trenutak.....potreban mi je andricevski zaborav "da bi se moglo prezivjeti u tijelu bez bez sjecanja, sa duhom bez imena. zaborav, smrt sa pravom na nadu"

Vlado, koliko si cist? sta je s tvojim zaboravom :smt069

ja_sam_NiNa · Post by **ja_sam_NiNa** » Wed May 10, 2006 8:45 pm

.....................moja ispovijest nije ni sesnaestinu ispricana..niko ne reagira i to je okay...niti na to sto sam cista...

a voljela bih kad bi mi se neko javio ko je u slicnoj situaciji kao ja, cist nekoliko mjeseci, da mi malo kaze kako se osjeca i tako...jer stalno sam u grcu i cesto na granici, mozda precesto...tako da broj dana zapravo nije nista....