i evo nastavljam...Prije svega želim da se zahvalim Mustafi na podršci kao i autoru privatne poruke..Želim da malo pišem kako mi je bilo sa tim momkom s obzirom da je bio !ovosnik".On je drug od mog brata,stariji je od mene 6 godina i moglo bi se reci "lafcina" u svakom smislu.kad sam ga ja upoznala bio je ok,druzili smo se godinu dana i poceli se zabavljati.I tako je to trajalo 4 godine.On je bio u apstinenciji kad je samnom bio,i nisam imala pojma 2 godine da se on ikada drogirao,a moj brat mi nije nista govorio.I nakon dvije godine ja provalim kod njega prokulin kapi.Znala sam da su to kapi za oci i da ih obicno koriste ovisnici da sakriju crvenilo ociju.I tu je nastao pakao...provalim ga da je pušio travu,i pocnem nagadati "izmišljati" da je i druge narkotike uzimao i on prizna sve...sve...sve...lagao me dvije godine..poceo je pricati o svojoj proslosti,da je bio navucen 2 godine na heroin,da se skinuo prije nego je men upoznao i bla bla bla...u svoj toj frci moj brat je strasno navucen,,ali bio je mudar..ja sam uvjek govorila da je on narkofilicar.Ljudi on se navuce pa na cisto se skine po 4-5 mjeseci pa opet i tako godinama.Imao je nekako kontrolu nad sobom,radio je imao super platu,super djevojku,super raju,super porodicu.naravno sve to SUPER je pod upitnikom velikim?????Imao je sve,ali nije imao nista,e to vam je najgore.I taj moj momak fol prestane pušiti travu,postane fin,ja ga ne mogu ostaviti,i naglo se razboli.Odjednom pocne paranoisati,ma strah ga svoje sjenke.I ja tu sa njim doktorima najpoznatijim u gradu,pa hajd razgovori,pa seanse,pa lijekovi...uh Bože moj dragi..Ali svaki doktor mene fol savjetuje:Nemoj ga ostavljati,trebas mu?TREBAS MU;TREBAS MU;TREBAS MU:::po 1000 puta izgovorene rijeci dnevno,sanjala sam tu recenicu svaku noc godinu dana,nocne more sam imala.I hajd fol momak dode sebi,postane fin,veza cvjeta,uz mene je uvjek,svi moji prijatelji kazu da ja nisam normalna sto ga napadam zbog necega,jer on je fin,kulturan,volime..I ja tu sebe po kozna koji put okrivim u životu,da je on zaista fin a da ja nisam ok,cim ga napadam bez razloga.Pametno dijete zar ne??Neznam ljudi,kad sad mislim o tome,kazem sama sebi da nisam stvarno bila normalna ali da i je BOg dragi dao snagu nevjerovatnu da to sve prezivim.Majkemi..Pa to je trajalo 5-6 godina,konstatan stres,grc,strah tolike godine.Zivila sam dvostruki zivot a mozda i trostruki.Na fakultetu sve ok,medu boljim studentima,profesori me hvale cak pricaju da sam savrsena,saburli i pametna

u kuci isto,mamai tata ponosni na mene,a ja ih gledam u oci i ubjedujem,kunem se da je sve ok,da imaju savrsenog sina,sa momkom,koji nije dobar u glavi,nalazim savrsen jezik,podrzavam ga i on se ponosi na mene,brat mi nemoze pogledati u oci od stida i srama ami me zeza maksimalno,nesvjesno...i eto da nekukam previse..tako je to trajalo godinama,gdje sam bila dobra za sve osim za sebe.Uhvatim se nekada sa mislju da je cista sreca i sudbina da se nisam i ja pocela drogurati,a razmisljala sam i dolazila u iskusenje,jer sam nekada mislila da je to jedini nacin da zadovoljim svoju dusu i biudem sretna.Jer vjeru u Boga sam polako pocela gubiti.Molila sam se svaki dan,a Bog nista...nemjenja se nista cak ide sve prema dnu.Pa pricam sama sa sobom :Ma sto mi to treba,nepostoji visa sila,nepostoji Bog,pa evo molim ga za pomoc a On mi nepiomaze...Pa druga misao:Postoji,bice bolje !?Dolazila sam u strasne konflikte sama sa sobom,mislila sam da ludim stvarno ljudi!!!
I tako jedan dan 28.08.2002.godine pošalje meni sragi Bog pozitivne misli i snagu i ja ostavim sa merakom (nemojte me pogresno shvatiti,ali mislim da je ova rijec dobra za mene) svog dragog,finog momka i nikad vise do danas nisam ga vidjela ai ni pomislila na njega.A nite me grize savjest.29.08.2002.godine dragi Bog meni da da ja upoznam jedne roditelje koji imaju sina ovisnika i koji ga pripremaju za Komuni.I tu se ja napravim pametna i kazem roditeljima sve,za vecerom,i moj brat sve prizna.I odemo sutra u njegovu firmu i kazemo svima da je on ovisnik i da mu treba pomoc.Ljudi se sokiraju (jer nikad nisu ni posumljali da se droguira) i izadu mu u suret,pomognu mu maksimalno (vec 3 godine je dobio neplaceno i kad izade iz Zajednice vraca se na posao)....
ima se tu svasta nesto pisati,nekad cu mozda i pisati detalje (sad sam pocela pisati knjigu KAKO ZIVJETI SA OVISNIKOM pa mozda je nekada i izdam hahahah ali ako nista za svoju dusu neka imam te zapise i osjecaje).
I eto prosle su tri godine od svega,ja sam sad ok,radim,imam ok momka,brat mi je dobro i svi zivimo u vjeri za bolje sutra.Spoznala sam bit zivota svoga,brat je spoznao takoder,zivimo u vjeri,nadi,istini.....mislim da je to najvaznije u zivotu..zelim svima da se prije svega izvinem ako ih moje svjedocanstvo zamara,ali stvarno sam imala potrebu podijeliti ovo sa vama.Ja inace i sada pomazem ovisnicima(za svoju dusu) i radim sa sestrama ovisnika,druzimo se,razgovaramo,dajemo jedna drugoj snagu i sabur (po bosanski).Jer mislim da ovisnik moze pomoci ovisnik i suovisnik suovisniku.Javljam se uskoru a to tada nek vas Bog cuva