Oduvijek sam znala da cu krenut drugim putem nego ostalo drustvo s kojim sam odrastala. Moji su razvedeni. Zivila sa mamom i majkom (tako sam zvala maminu mamu), mi siromasni, samo nas je bilo 5 i nikog vise na svijetu. Ni rodjaka da im odemo negdje na selo, ni tetku na drugom kraju grada.S ocevom familijom nisam imala skoro nikakvog kontakta. Uglavnom bedaci ali nije to razlog ili izgovor za ovo moje stanje. Mozda i jest, ne znam moro bi to neki psiholog prokomentarisat. Mene su privlacile oduvijek neke druge stvari. Opasnije. Ostale djevojcice igrale su se lastiša (ili lastike kako je neki zovu, ona guma sto je dvoje zategnu a trece nesto skace

Onda srednja skola. Malo prije toga prvi put sam probala alkohol. Napila se ko cuskija jedne prilike kad smo se vracali s nekog puta iz Orasja. Imali neko takmicenje koje se pravo zavrsilo i pokupimo u nekom restoranu pice pod jakne (sta mislite ko je bio inicijator?) i ja se tad olesim. I lijepo mi je bilo dok sam pila dok smo se zezali al onda sam dosla kuci i legla i satima mi se plafon vrtio oko glave i cjela soba skakala lijevo-desno i povracalo mi se ( a nisam smjela posto mi je stara spavala i nije ni cula da sam dosla u tri sata a da jest bila bi to prava frka).Elem rekla sam alkohol nikad vise. Nije to ono sto trazim. Tad mi je bilo 14 godina.
Bilo je alkohola opet ali u manjim kolicinama. S drustvom. Navece se izadje pa se kupi votke i tonika pa na stadion. Poslije izlaza svi se skupimo oko zgrada, tu su gitare pjeva se svira, bari

Rat... To te uozbilji ono pravo. Opet staro drustvo iz najblizeg mi komsiluka. Svi smo sad odrasli, razumijemo se. Ona nas situacija tad sve zblizila. Nismo smjeli maknut nigdje dalje od zgrade. Napravili smo prave male stanove u podrumima. Kad smo se malo navikli na rat i poceli se micat od zgrade ja se zaljubim. To ce mi biti prva veza.
On je bio malo stariji od mene, roker pravi, lijep ko andjeo. Nikad nismo pricali o drogama. nisam ja znala ni sta je droga. Znala sam tu rijec, da je to nesto opasno, ruzno i da ne valja ali blize nisam znala niti me je interesovalo. Bilo mi je 16. Sjedili smo u parku i dolazi njegov rodjak sav dobro raspolozen, uzbudjen i krije nesto od mene da mu pokaze. Ovaj se odma obradova i ja poludi. "Recite mi sta je, hocu i ja, sta te briga sto ne znam sta je hocu da probam, dajte mi" Na kraju mi popustise i kad ostadosmo sami ja i moj bivsi dragi smota on nama onaj dzoint. Odma mi se svidilo. To je to. Nesto sto te onako tjera na smjeh. To mi se svidilo kod trave; smjeh a zbog smijeha sreca sto se smijes. Jos s njim u kojeg sam imala svo povjerenje i nikad me i nije iznevjerio. uvijek je bio tu sa savjetima,podrskom lekcijama o tome da su mnogi ljudi zli i da se cuvam "da me ko ne izvara".
Nazalost slucaj je htjeo da se rastanemo poslije 2 i po godine.
Poslije toga sam imala nekog momka s kojim sam ostala vise od 4 godine. Opet ljubav velika. On je bio totalno operisan od droga ali je volio alkohol vise nego ista. Trebalo je tu doc i do braka ali meni se nije ostajalo kuci da cekam muza, da mu radjam djecu i igram oko njegovih s kojima jos treba i da zivim u vecoj porodicnoj kuci. Ne ne ne. Ja hocu da vidim i dozivim zivot. I da sam ja ta koja donosi odluke. I njega sam ostavila. Blizio se i kraj rata. Svjetlo na kraju tunela.
Svo to vrijeme nisam primirisala trave.......