Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.
katarinadimedici wrote:Dinela, nemoj insistirati! Daj mu do znanja da ti smeta i da se ne slažeš, ali mu nemoj stalno prebacivati! To je za onu temu o nepoverenju, što je sasvim normalno! Stalno u vazduhu visi pitanje "Da li će ponovo?" Samo se trudi da što više učestvuješ u njegovom životu, da mu daš do znanj da si mu na raspolaganju u svako doba kada ga kriza uhvati i biće sve u redu!
Ovo je istina. Nepoverenje je ono sto smo svi zasluzili i svima se vuku debeli repovi proslosti, ali ako se neko zaista, zbog sebe, skida, nepoverenje posle nekog vremena moze samo da smeta, da nervira.
Ja ih prihvatam, jbg, repove. Ja sam ih napravio. Proci ce dosta vremena dok nestanu. Ali ako se covek ZAISTA trudi, a repove pominje neko do koga mu je stalo, to samo jebe u mozak.
Ima i te priče, ustvari ima dosta toga tačnog ovde sto je rekao "svejedno".Ali vidi, ako smo mi to napravili te repove, pa što ih ne bi ODREZALI KAO NPR.DOBERMANI.Ha ja bolje bi nam izgledalo bez repova, hoču da kazem da sto manje trebamo gledati iza leđa.Što pjeva Žera,
NAUČIO SAM GLEDATI PREKO RAMENA,
NAUČIO SAM LOMIT RUKE I KOLJENA.
Svi mi imamo stvari koje smo pocinili koje bole,neko iz proslosti neko iz sadasnjosti. Ali ja na njih ovako gledam: NIJE ME UBILO, NAPRAVILO ME JACOM. Nisam ponosna sta sam radila ali mi je drago sto sam prosla kroz sve to. Naucilo me da postujem samu sebe pa sve ostale oko mene, nebitno ko su. Postala sam majka (dobra majka mislim....majka sam i prije bila)...bolji prijatelj itd. Doduse, nepovjerenja uvijek ima. Sta god da se desi u familiji uvijek sam ja pitana prva i to me pravo nervira i tjera me na INAT. Sad sam skontala da mi treba pomoc da pokusam da to svladam jer ako pocnem da INATIM, vraticu se gdje sam i bila "NIGDJE". Neznam ni sama sta pisem i imali ikako smisla ali sad vidim da ja jos uvijek INAT furam....hmmmm
Da, mislim da ste u pravu sto se tice prebacivanja za greske iz proslosti. Ne znam kakva je situacija kod vas, ali ja stvarno ne prebacujem svom bratu niti jednu, jedinu stvar. Mislim na stvari koje je cinio. Ali normalno je da smo nepovjerljivi, i to je zbog toga sto nam je stalo, sto se bojimo da se mozete vratiti na staro i da bi nama to moglo opet promaknuti. Bolje primjetiti na vrijeme - tako mi mislimo.
Draga moja Vodolijo, tebi zelim puno, puno srece u buducem zivotu. I svidio mi se tvoj post oko posjete prijatelja u Sarajevu. Postajes zrelija, naucila si da ti je ipak tvoja sreca i tvoj zivot na prvom mjestu. Znas cijeniti zivotnu sansu koja ti se pruzila. Ne rizikujes prave stvari zbog sitnica i gluposti. Mlada si, a tvoj zivot je vec usmjeren na pravi put. Njeguj, cijeni i uzivaj u tome sto imas.
Zelim ti svu srecu, tvom sinu i muzu naravno.
Dinela, hvala...hvala. Uvijek je cuti da me neko podrzava u mojim odlukama. Svak normalan bi isto napisao i razmisljao kao sto sam ja napisala u onom postu. Naravno prije mi nije bilo stalo do familije, sad znam sta je...jer da ih nije bilo (familije) nebi bila ni ja gdje jesam. Cista na putu ka sreci. Hvala ti na lijepim zeljama...srce si!!!!
Kratko o meni....meni 25-ta, sinu mi je skoro 5 godina. Cista sam ko suza vec skoro dvije godine...nedavno sam se sretno udala za predivnog covjeka. Idem u skolu....cistim prljavstinu koju sam ostavila iza sebe lagano...zivot ide ka boljem. Zbog kojeg razloga ste me pitali za godine???
Drago mi je bilo kad sam procitala da nekom ide zaista dobro. Trebas dobro iskoristiti tu pozitivnu energiju.
Za godine sam te pitala cisto orijentaciono, da vidim koliko si ih izgubila. Ja sam dosta starija pa su meni godine puno vaznije nego tebi sada kada si mlada. To ces tek vidjeti za jedno 15.
Izvini sto sam ovako upala. Moze se na forumu valda i neka fina rijec razmijeniti.
Pozdrav
