Kod mene je problem što sam konstantno pravio recidive čim malo bolje "prohodam" i počnem da napredujem. Nadam se, to jest daću sve od sebe da ovaj put ne bude tako. Em je i meni pun kurac tog vrćenja u krug, em sam napunio 36 godina, em se i u porodici desilo lepih stvari, em sam od nedavno počeo da radim ono u čemu vidim lepu šansu, em stvarno želim i hoću da budem normalan čovek, ma milion stvari ima zbog kojih se vredi potruditi da se više ne dovedem u stanje da se osećam k'o poslednje govno, što naravno biva posle svakog recidiva...
Otkad sam se skinuo prvi put ozbiljno sredinom 2019.-e, nakon mnogo pokušaja, napravio sam nekoliko recidiva, svi su bili uslovno rečeno blagi u poređenju sa onim koji mi se desio jesenas, ali posle i u toku svakog recidiva sam se osećao kao govno, nula od čoveka i sjebavao stvari koje sam postigao, kao krava kad mlatne repom i prospe mleko... Skidanje u decembru je bilo pravi pakao. Oko dve sedmice, ne znam tačno, možda i 3, bez sna, ni flormidal(midazolam, dormicum) nije imao skoro nikakav učinak. Uspevao sam da se nokautiram sa nekoliko tih tableta na par sati sna, a normalnog čoveka pola flormidala zabetonira za krevet na 8 sati opušteno. Onda "umiranje", i bolovi u stomaku su bili ne daj Bože nikome. Samo što nisam i ležao pored wc-šolje. Pa autotortura sopstvenim mislima u toku skidanja su posebna priča...
Svi recidivi su počinjali sa heroinom, u glavnom sa njim se i završavali, a onaj zadnji se završio svakodnevno na bupu, više od osmice dnevno, nekih 2 i po meseca, naravno na nos. Nikad bup nisam koristio kao "lek", niti ga tako doživljavao, uvek sam ga šmrkao.
Nikad nisam bio hronično na heroinu, uzimao sam ga jako dugo, ali sam izbegao hroničnu adikciju na njega. Dugo sam imao pogrešan stav, da samo na dop se ne smem navući, i sve će biti u redu, i toga se držao k'o pijan plota. Kad ono međutim, kurca rano... Trebalo mi je skoro 20 godina da shvatim da u opšte nije puno bitno šta uzimaš, nego da je mnogo bitnije pitanje zašto uzimaš.
Relativno "mator" za džanki priču sam postao opioman, sa nekih 28 i po godina, tad sam se navuko na bup...
Svako ko "traži nešto" u drogi, vrlo verovatno će doživeti adikciju na neki opijat, dop, bup, morfijum, met, jer su opijati "najpaktičniji"...
Eto Masterblasteru malo o meni...
Čitam ja forum, relativno često, ali slabije pišem u zadnje vreme. Ispisao sam svega i svačega, vidi se po broju mojih postova, ali većina su prosto nebitni. Bilo je proseravanja, lupetanja u raznim stanjima, zajebancije, ulepšavanja stvari iliti kako mi ovde na forumu kažemo "mašnica i cvetića", a najmanje suštine.

Sad se osećam ok. Dešavaju mi se oscilacije u raspoloženju, ali u poređenju sa decembrom sam odlično.