Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
Moderator: sanela
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
e da evo lijepe price za laku noc. znaci kako to vec biva iza sedam mora i sedam gora tamo di mjesec danju sije a sunce se nervozno uzjebalo oko bjestavila zvijezda, bila je jedna naoko mala i smpaticna sumica.daleko od poganih ljudi di su strasna bica bila lijepa, di su zivotinje slobodno tumarale sumom bez bojazni od ljudi,di je sve bilo naoko savrseno.svi su zivjeli u slozi.medvjedi su pcelama pomagali praviti med,lisica je tajno ljubovala sa kunom,vuk je cuvao stado ovaca, naravno od ljudi. sova je mudro sutila na staroj hrastovoj grani hraneci se naravno cime drugom nego biljkama. svi su zdusno radili gradeci i sireci sumu i naravno cuvajuci ju od ljudi i od jednog opakog lika. poslije cemo doci do njega. zanimljivo je bilo sto su svi u sumi bili sretni, istinski sretni. nisu poznavali za jal,zavist,zlobu,lazi,neskromnost, uglavnom sve ono sto je krasilo ljude. pricu sam cuo jednom davno u jednoj krcmi na jednom proplanku, onako polusjeban od umornog zivota ispijao sam neki cudni napitak koji mi je dao jazavac koji je sa suprugom dikobrazicom drzao krcmu na proplanku. uglavnom lijepo sam se uklopio u to drustvance koje je cinilo par divljih svinja, kornjaca koju je morio beskrajni put da polozi jaja na koraljni greben,dva pingvina koji su ispijali topli caj od metvice sa livadskim medom koji bi im medo donosio koji je dobivao od pcela. suma je onako na prvu bila previse tiha. dok bi cim sunce izaslo na nebo i pao bi mrak i zvijezde obajsalo nebo nastupila bi tisina. mrtva tisina. grozna tisina. pice se prestajalo dijeliti jer nikome nije vise bilo do cuge. nesto se cekalo a ja nisam znao sto jer mi nitko nista nije pokusao a niti stigo objasniti. jednom rijecju muk je nastupio. zacudo ne onaj jezivi muk nego kao da se nesto cekalo. tako i bijase. iz mracnog kuta usta mali crvcak, otrcanog koncertnog fraka sa jos trosnijim cilindrom na glavi. bio je vidno sitan, krhke grade. svi su gledali u njega kako je ustajao sa stolca, ponosno uzeo svoju violinu, platio dikobrazici racun i izasao napolje. i dalje su svisjedili i samo je cuo zvuk dosadnog komarca kako zuji zrakom dok se nije i on primirio. nista se nije desavalo nekih iskreno neznam,mozda i par sati,dolazila je ubrzo zora i mjesec samo sto nije izasao i obasjao nebo. i onda je krenuo taj zvuk violine, sunce je zamolio drvece i vjetar da se obuzdaju i da se ne igraju da svi mogu cuti malog crvcka. mali otrcani crvrcak je tako bozanstveno svirao violinu da je trava brze rasla iz zemlje da moze bolje cuti te lijepe note. nije to bilo nista veselo. vise bi rekao da je violina plakala. napokon je izasao mjesec, zvijezde su nestale, i dan je poceo. a malog crvcka nije bilo danima. neki kazu da je nosio u sebi nesto sto nitko od njih nema, nesto je vidio i od tada se promjenio. nazalost to je kumovalo i otkazu solistickog koncerta na veseoj birtijici na proplanku. nije bio u stanju vise svirati prd publikom i zato je odlazio u dubinu sume i tamo svirao mislici da ga nitko ne cuje, medutim cijela sumska zajednica je uzivala u tom tuznom cviljenju violine. krijesnice koje su ga obasjavale znale su reci da je violina sama od sebe plakala,nitko ne zna dal je to bila istina al ja sam duboko uvjeren da je. nikad tako nesto nisam cuo.proslo je tjedan dana crvrcka nije bilo. nije mu bilo traga ni glasa. neki kazu da bi tumarao sumom, drugi da je mrtav, treci da su s njime pili i bancili,medutim nista od toga nije bilo tocno. mali crvcak je odlazio na jezero i dane provodio gledajuci zutog labuda. upravo tako. niti bijeli niti crni vec zuti labud. nitko normalan se ne bi usudio otici na to jezero jer se znalo da labud krade duse i jednostavno ne mozes prestati gledati njegov graciozan ples na mirnoj hladnoj vodi. nikad nista nije pricao, nikad nista nikome nije nudio,nikoga nije prevario ali imao je nesto u sebi sto je uzimalo sumska bica,pogotovo malog cvrcka. tamo bi provodio dane i noci pa opet nazad u krcmu pa bi se opet uputio daleko iz sumu da svira. i svirao je. tesko je pronaci rijeci kojim bi se opisala ta glazba.u jednu ruku jako tuzna u drugo toliko je znala opciniti sve stanovnike da bi na tren sve stalo i svi bi uzivali u solistickom koncertu. i kako to vec bila jedan dan se pjavila Ona. imala je kosu boje tamnog neba kad ga sunce pusti svoji mcrnim zrakama. imala je zutu haljinu i zlatne balerine. crvcak nije znao za nju a Ona za njega. prolazili su tjedni cvrcak je bio kod labuda, a Ona? e Ona je bila prekrasno bice kako sumski stanovnici nisu nikad sreli. kazu cak je bila ljepsa od svih sumskih vila i navodno je bila prekrsana plesacica. tako se pricalo medutim nitko nije vidio nikad nju kako plese niti je ikome govorila ista o sebi. bila je jednostavno predivno bice i nitko nije znao tko je Ona, takvu lijepu osobu nitko nikada nije vidio. jedne subote se crvcak pojavio u krcmi, popio je par pica, prestao je pricati jos proslog ljeta, izgledao je sve jadnije i trosnije ali imo je onaj bljesak u ocima kakav nitko nema. osim Nje.i predzoru je opet izasao i svirao a Ona je odmah otrcala van, nasla jedan stari hrastov panj i na njemu plesala u svom punom zanosu. to mracno jutro nisu se sreli ali su se osjecali. i svi su osjecali njihovu povezanost. crvrcak je svirao svako dan do zore dok mjesec ne bi izaslo a ona je sretno plesala. pokusali su nesto sto nisu nikako mogli. jednostavno ona nije njega smjela vidjeti kako svira a niti on nju kako plese jer bi cvrcak zaboravio svirati a Ona bi zaboravila plesati. i odjednom su svi postali nesretni a njavise njih dvoje. pogledavali bi se u krcmi ali jednostavno se nisu razumjeli. netkko mi je bio onako polupripitom rekao da su isuvise sramezljivi, netko je pricao da nisu jedno za drugo, trecu su govorili da se oni toliko vole da ako pokusaju samo jednom da se gledaju dok od svira i on Nju kako plese da ce carolija nestati. i tako su prolazile godine, zime,jesenji,ljeta, proljeca i svi su uzivali u njima a nitko nije vise mario za njihovu patnju. a patili su.
zatim je proslo dugih sedam godina, nitko nije znao gdje je crvrcak, a Ona? Ona je venula. suma je u tih sedam godina samo propadala, stanovnci nisu bili svjesni da su ih njih dvoje drzali sve na okupu i uveseljavali,zblizavali,radale su se ljubavi i jednom rijecju suma je postala mracno mjesto za zivot bez crvrcka i Nje.
kad bolje razmislim dok lezim i pusim opijum i pijem cudna pica sve vise sam bio uvjeren da je to bila takva ljubav da njih dvoje ne bi prezivjeli gledati jedno drugoga kako odrzavaju svoje tocke jer su se previse volili. sve do jednom.
proljece je doslo, mjesec je svojom toplinom otopio rijeke, mjesec je zadovoljno sijao danju i samo tako se cvrcak pojavio. raspadnutog cilindra, fraka vise nije imao, bio je toliko ispijen i umoran ali labud mu nije uzeo posljednje sto je imao a to je violinu i njegovu neiskvarenu dusu. a Ona?nitko za nju nije godinama cuo sve dok se crvrcak ponovo nije pojavio. tako jadan neki zlobnici bi rekli ali meni tako graciozan i dostojanstven, samouvjereno je usao u krcmu i cekao Nju. i pojavila se niotkuda nikad ljepsa. potpuno ista kakva je bila kao i prvog dana a sada je zracila jednom lijepom toplinom oko sebe i nitko nije bio ravnosdusan niti na malog crvrcka niti na Nju. sumski i vilenjacki svijet je sutio, neki su bili ushiceni, neki su se napili, treci su pusili sa mnom opijum i svi su mislili da ce od sada sve biti kao prije.da ce suma zivnuti. medutim slutio sam da nije tako i bio sam opijen opijumom ali toliko svjestan da se ustanem sa kreveta i pogledam im oci. i tu vidjeh tu ljubav. i sad se najezim kad se sjetim toga, ali bio sam radostan radi njih dvoje. bacili su napokon lance i breme svoje ljubavi i odlucili su tocno u ponoc kada sunce izade i krijesnice ih prate do starog hrastova panja, znao sam da ovo nije kraj nego novi pocetak. uhvatili su se za ruke, otisli na stari hrastov panj, prvi i zadnji put se pogledali i poljubili, zazmirili i cvrcak je sviro kao nikad to tada a Ona nikad tako nije plesala. nazalost dosla je zora,mjesec je izaso, dan se pojavio a cvrcka vise nije nigdje bilo kao ni Nje. nekako onako opijen i omamljen od hrpe hasisa i opijuma i dvije litre groga jer ipak je ovo bila posljednja neponovljiva noc znao sam da su se stopili u jedno bice koje vise ne pripada samo sumi vec svima koji imaju dusu i koji znaju prepoznati tesku i bolesu ljubav i da je ljubav jaca od svega.
sutranad sam na starom hrastovom panju pronasao sasvim novi frak i cilindar kao i staru vrhunski ugodenu violinu i par zlatnih novih balerina i zutu haljinu koju ljubomorno cuvam u svojoj nutrini na skkrivenom mjestu daleko od svih zlih osoba u svome srcu.
i sad cesto setam sumama,gradovima,morima, svjetovima i kada mi dode tesko, kada ne vidim izlaz iz svoje beznadne situacije, pogledam u nebo, povucem par dimova opijuma i hasisa i gledam satima u prazninu na nebu.i onda cujem violinu, okrenem se prema sjeveru,cujem je jos bolje i onda ugledam na nebu jednu malu zvijedu koja leprsa ljepsa od svih ostalih i koja prati zvuk violine oko sretnog sunca.
e sad se netko pita kako sam ja cuo ovu pricu a nitko od vas siguran sam nije. pa ovako, da otkrijem malu tajnu, nisam sluso ivicu i maricu,pepeljugu,uspavanu ljepoticu,sluso sam svoje srce a kad pogledam svoj odraz u ogledalu vidim sebe u punom sjaju i Nju kako se prvi i posljednji put okrece i plese zajedno sa mnom.
zatim je proslo dugih sedam godina, nitko nije znao gdje je crvrcak, a Ona? Ona je venula. suma je u tih sedam godina samo propadala, stanovnci nisu bili svjesni da su ih njih dvoje drzali sve na okupu i uveseljavali,zblizavali,radale su se ljubavi i jednom rijecju suma je postala mracno mjesto za zivot bez crvrcka i Nje.
kad bolje razmislim dok lezim i pusim opijum i pijem cudna pica sve vise sam bio uvjeren da je to bila takva ljubav da njih dvoje ne bi prezivjeli gledati jedno drugoga kako odrzavaju svoje tocke jer su se previse volili. sve do jednom.
proljece je doslo, mjesec je svojom toplinom otopio rijeke, mjesec je zadovoljno sijao danju i samo tako se cvrcak pojavio. raspadnutog cilindra, fraka vise nije imao, bio je toliko ispijen i umoran ali labud mu nije uzeo posljednje sto je imao a to je violinu i njegovu neiskvarenu dusu. a Ona?nitko za nju nije godinama cuo sve dok se crvrcak ponovo nije pojavio. tako jadan neki zlobnici bi rekli ali meni tako graciozan i dostojanstven, samouvjereno je usao u krcmu i cekao Nju. i pojavila se niotkuda nikad ljepsa. potpuno ista kakva je bila kao i prvog dana a sada je zracila jednom lijepom toplinom oko sebe i nitko nije bio ravnosdusan niti na malog crvrcka niti na Nju. sumski i vilenjacki svijet je sutio, neki su bili ushiceni, neki su se napili, treci su pusili sa mnom opijum i svi su mislili da ce od sada sve biti kao prije.da ce suma zivnuti. medutim slutio sam da nije tako i bio sam opijen opijumom ali toliko svjestan da se ustanem sa kreveta i pogledam im oci. i tu vidjeh tu ljubav. i sad se najezim kad se sjetim toga, ali bio sam radostan radi njih dvoje. bacili su napokon lance i breme svoje ljubavi i odlucili su tocno u ponoc kada sunce izade i krijesnice ih prate do starog hrastova panja, znao sam da ovo nije kraj nego novi pocetak. uhvatili su se za ruke, otisli na stari hrastov panj, prvi i zadnji put se pogledali i poljubili, zazmirili i cvrcak je sviro kao nikad to tada a Ona nikad tako nije plesala. nazalost dosla je zora,mjesec je izaso, dan se pojavio a cvrcka vise nije nigdje bilo kao ni Nje. nekako onako opijen i omamljen od hrpe hasisa i opijuma i dvije litre groga jer ipak je ovo bila posljednja neponovljiva noc znao sam da su se stopili u jedno bice koje vise ne pripada samo sumi vec svima koji imaju dusu i koji znaju prepoznati tesku i bolesu ljubav i da je ljubav jaca od svega.
sutranad sam na starom hrastovom panju pronasao sasvim novi frak i cilindar kao i staru vrhunski ugodenu violinu i par zlatnih novih balerina i zutu haljinu koju ljubomorno cuvam u svojoj nutrini na skkrivenom mjestu daleko od svih zlih osoba u svome srcu.
i sad cesto setam sumama,gradovima,morima, svjetovima i kada mi dode tesko, kada ne vidim izlaz iz svoje beznadne situacije, pogledam u nebo, povucem par dimova opijuma i hasisa i gledam satima u prazninu na nebu.i onda cujem violinu, okrenem se prema sjeveru,cujem je jos bolje i onda ugledam na nebu jednu malu zvijedu koja leprsa ljepsa od svih ostalih i koja prati zvuk violine oko sretnog sunca.
e sad se netko pita kako sam ja cuo ovu pricu a nitko od vas siguran sam nije. pa ovako, da otkrijem malu tajnu, nisam sluso ivicu i maricu,pepeljugu,uspavanu ljepoticu,sluso sam svoje srce a kad pogledam svoj odraz u ogledalu vidim sebe u punom sjaju i Nju kako se prvi i posljednji put okrece i plese zajedno sa mnom.
Last edited by licaninsasela on Sat Mar 06, 2021 8:29 pm, edited 1 time in total.
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
ubijas nas oboje namjernoMarta Tufna wrote: ↑Fri Feb 12, 2021 8:49 pm Ovu sam ti već slala.
Predivna.
https://youtu.be/2pg6TD-TBe0
https://youtu.be/QrWZNAQrkf4
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
e bas ti hvala na komplimentu
https://youtu.be/R_TjsHkYc6w
https://youtu.be/R_TjsHkYc6w
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
https://youtu.be/OApayHr8LQc
pet ce sati ja opet ne mog uspavati. ma pokuso sam leci al ne ide. nemoze sam sa oci nikako. koja katastrofa
pet ce sati ja opet ne mog uspavati. ma pokuso sam leci al ne ide. nemoze sam sa oci nikako. koja katastrofa
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
ovo je ziva istina boga mi dragoga. ban pogodio sve u picku materinu
https://youtu.be/CwVmKI-QSOI
https://youtu.be/CwVmKI-QSOI
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
evo nesto jebeno na novoj bembi iz pandorine kutije
https://youtu.be/03q4jaRB0JU
https://youtu.be/03q4jaRB0JU
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
lako sutiti i bititi tiho tiho ali mora se sad tako- tesko je. mislio sam da ce biti lakse,ali nece, treba biti uspravan i ponosan i sutiti. i ocu.
https://youtu.be/Z6tXyQrRVuM
https://youtu.be/Z6tXyQrRVuM
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
idem traziti vezu za cijepljenje jebo im pas mater. znao sam da ce do toga doci a moj dr me ne jebe pet posto jer mi nismo na prioritetnoj listi. znaci treba naci vezu i pod jebeni mus i hitno izvuci taj papir kako god znam i umijem. za budenje nesto normalno od muzike.nesto melodicno i nek svira dok popijem caj i ode u borbu pokusati to rijesiti ovaj tjedan nekako. da si kupm gan u apoteci i maznem se sa fizioloskom otopinom i sam sebi napravim karton i kazem mamu vam jebem evo cijepio sam se i sad sam zasticen.ma jesam moj kurac. eno pola srbijecijepljeno pa je ima opet sve vise ko govana i narkomana. svaki dan sve vise. i ondakazu jebiga ti i dobio cjepivo za jedan soj virusa a popusio si koronu koja je hrvatski soj. o majku vam jebem i vama i novom svjetkom poretku.
malo poduze nekih pola sata ali teska pozitiva
https://youtu.be/HQ86Mn_BoFg
malo poduze nekih pola sata ali teska pozitiva
https://youtu.be/HQ86Mn_BoFg
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo
meni jedna od najdrazih pjesama. teska za shvatiti ali ima ljudi koji razumiju ovo
https://youtu.be/KaVARhnNHu0
https://youtu.be/KaVARhnNHu0