

U 21g sam odlucio prestati sa time i to ne radi sebe nego radi svoje matere koja je dosta propatila u zivotu i bez mene.
Inace kao osoba tj. prije droga sam bio jako pametan, inteligentan, sarmantan, extrovertan dosta ljudi me je voljelo, cure osobito.No svi mi imamo svoje probleme, neki vise neki manje, ja sam spadao u onu prvu kategoriju, imao sam toliko nagomilanih sranja da sam jednostavno zelio da nekamo pobjegnem a taj bjeg je omogucila droga(bilo je tu i radoznalosti). Naravno to nije bio neki gadan izlet izvan ovog svjeta jer se nisam puno drogirao kao sto sam vec napisao.
Kao sto sam naveo sa 21g odlucio sam prestati(imam izrazito jak karakter i uz to sam kao magarac tvrdoglav pa kad nesto smislim onda mora da bude tako ili me nema..). Tjekom nekih godinu dana od prestanka sam imao ogromne probleme, prije svega totalno sam zaglupio tako da su me i najveci debili mogli praviti budalom, koordinacija pokreta mi je bila totalno sjebana jer uopce nisam niti 5 metara mogao pravo hodati. Sad od tog moga odlucnoga da!! prosle 2g i 5mj a ja sam nesto bolje ali i dalje imam gadnih problema i mislim da necu jos dugo ovako izdrzat. Povlacim se iz drustva jer mi se jednostavno neda pricati a i kada pricam ne mogu sastaviti dvije recenice kako treba, reci neke komplikovanije rijeci ne mogu a da se ne zapetljam, jebote kao da sam pjan zivi uzas(prije su mi izrazajne sposobnosti bile mnogo iznad prosjeka, mogao sam argumentima u govoru svakog demantirati iako sam i ja i on znao da ja nisam u pravu), nemam trunke energije u sebi, po cjeli dan lezim u krevetu i nista ne radim, tek tu i tamo odem van s prijeteljima da potpuno ne zastranim. Jednako tako mi je i vid sjeban, kad gledam u daljinu na nekih 10m, slabo razaznajem lica ljudi.
I to je to(ima jos toga na zalost ali mi se ne da sad), jednom rjecju ja sam izgleda do kraja sjeban iako nisam prosao ni d od droge za razliku od nekih drugi.
Sad mi je u planu da nabavim gun i da propucam ovu sjebanu glavu jer jebiga, dao sam sve od sebe ali mi je sve jasnije da vise nikad necu biti normalan, znam da neki ljudi i tako funkcioniraju i imaju obitelji ali mislim da ja nisam taj. Moj razum je davno puko, moja svjest je totalno promjenjena na ona gori nacin i svega mi je pun k...., toliko sam se trudio u protekle 2,5g tolika sranja trpio da bih konacno shvatio ovo sto sam iznad napisao. Sto se mene tice nije mi problem da svoj posljednji izdah provedem uz utoku(pistolj) na svojoj sljepocnici, al mi je zao jadne matere i jos neki ljudi koji su mi dragi, no iskreno mislim da ovakav necu jos dugo moci izdrzati koliko god to egoisticno bilo od mene.
Rado bih cuo vase komentare i zanimalo bi me dali je netko imao ovakve simptome, molim vas da se javite i znajte da me zanima samo istina, nikakva lazna nada samo istina!!!!!!!