Nego...tko se kako osjeća... nešto mislim zašto jurim staru ekipu, evo ovde sam, gde sam bila 2005. I sve češće pričam o zatvoru, skontala sam zašto- ne zato što mi nedostaje zatvor, ne zato što je biti narkoman bilo zanimljivo, ne zato što sam nešto mnogo volela to društvo, već zato što sam tad bila mlada. Eh, kako prolazi to vreme...i jeste @licaninsasela u pravu, živim u prošlosti, u nekom sećanju i zadovoljavam se time što sam se uspela skinuti i ostati čista a u stvari ja se NE drogiram zato što se, ustvari još uvek drogiram, samo ne dopom nego lekovima i našla sam kombinaciju koja me šljaka.
Ali ja ne bih mogla drugačije. Neću da pijem alkohol, a ova terapija me održava u životu za koji nikad nisam našla dovoljno dobar SMISAO da bih ga mogla živeti "čista".
Eto, rekla sam. Shvatila. U pravu ste za sve.
Ali imam objašnjenje zašto sam tako reagovala na kritike, to je kako da se dobro izrazim, jedan moj stari trik : prvo kad upoznam nekog novog, ja se sa njim posvađam ( u prošlosti i pobijem) da vidim kakav je kao čovek. Jer u borbi (fizičkoj ili u svađi) čovek se najbolje pokazuje kakav je, da li je fer ili "udara nisko ispod pojasa" a to uštedi na vremenu jer se neki ljudi mogu pretvarati godinu dana, dve godine, par meseci, svejedno, poenta je da ovako odmah vidim što se kaže "s kim imam posla".
Ok, ima pomalo i potrebe za nekim respektom e na to sam navikla, u ovom ili onom svetu ("normalnom" ili narkomanskom) uvek su me ljudi poštovali, svugde sam važila za nekog "ko ima obraz".
Nikad nikoga nisam zajebala (osim ako je bilo u samoodbrani, kad vidim, a glupa nisam, da je neko isplanirao da me "izradi" onda ja prva izradim njega, samo u takvim slučajevima.
Sad sam sa malo reči mnogo rekla. Ne treba mene pritiskati, to nikuda ne vodi, treba me pustiti da ja sama kažem kad osetim potrebu ili jednostavno kada mi dođe, nekada se ne mogu izraziti, kao neka "blokada" što se recimo dešava piscima, a sebe mogu čak i u pisce svrstati, napisala sam jednu knjigu ali nisam uspela da je objavim, više i nije kod mene, kod mog profesora sociologije je ostala kad sam ja otišla da robijam, a pisala sam i hip hop tekstove i jedno vreme živela od toga.
Zato se valjda i ne brinem za finansijsku budućnost (evo odgovaram na pitanja zašto ne radim) ja se uvek dočekam na noge.
Pišem, crtam, prevodim, idem bakama u nabavke, pomažem u matematici jer sam završila Gimnaziju prirodno-matematički smer, sa svake strane "kaplje po malo", ništa za stalno ali rekoh- umem se snaći.
Sad mi je teško zbog Covida, ali nije nemoguće ništa.
Evo pre jedno 2 meseca se prijavim kao čistačica, dogovorim vreme i cenu, 50€ kod neke gospođe, i onda zovem ženu koja to radi a nesposobna je sama da nađe posao, onda to ide preko MENE- ja njoj obezbedim posao, ona ode, očisti, uzme 50€, završi, dođe kod mene i da meni 30€ a sebi zadrži 20, jer opet ću joj trebati a da bira ne može.
Sad znate i kako nisam parazit. Ne izlazim, šminku nemam, skromno živim, nikakvi hirevi, samo da se preživi.
Licaninsasela je jednom prilikom opisao ljude na socijalnoj pomoći koji uz to diluju metadon i izađu na 500€ mesečno, ja to neću da radim jer je to manje više isti krug ljudi iz sveta dopa. Ali poenta je da se može snalaziti.
Toliko od mene za večeras.
Što bi rekao Palefaced nekad "odjavljujem se za danas"
Pozdrav i laku noć
